Ekselencije,

gospođe i gospodo,

uvaženi prijatelji,

            Vi ste se danas okupili u glavnom gradu Republike Hrvatske da biste osnovali asocijaciju multietničkih gradova jugoistočne Evrope. Dopustite mi da kažem da sam radostan i ponosan što će vaša asocijacija biti osnovana upravo u Zagrebu. Smatram to, naime, i priznanjem, i poticajem.

Priznanjem onima u našoj sredini, a moram priznati da je to do sada bio pretežito nevladin sektor, koji su promicali ideju multietničnosti, a poticajem u prvome redu vlastima da tu ideju pretoče u svakodnevnu politiku.

            S jedne strane je žalosno što se na početku 21. stoljeća moramo još uvijek doslovno boriti da bismo reafirmirali multietničnost, a s druge strane, imajući u vidu sve što se u jugoistočnoj Evropi zbivalo na kraju dvadesetoga stoljeća, logično je da to moramo raditi.

Ohrabruje što napredujemo i što bilježimo uspjehe.

Vi se nećete ljutiti što kažem „mi“ i što i sebe ovako neskromno uvrštavam u vaše redove, ali držim da odgovorno mogu reći kako je ideja multietničnosti konstanta u mojem političkom djelovanju. Zato sam, napokon, danas i ovdje.

            Vaša asocijacija obuhvaća devet zemalja, dakle širi krug od država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, i dobro je da je tako.

Istina je da multietničnost najprije i najviše moramo obnavljati upravo na prostoru nekadašnje jugoslavenske federacije, ali istina je i to da mnoge tranzicijske zemlje nisu ostale imune od pojava netolerancije, ksenofobije, antisemitizma, što je sve u izravnoj opreci s multietničnošću.

            Nije na meni da analiziram zašto je to, kako se čini, značajka zemalja u tranziciji, niti zašto izlazak iz socijalističkog sustava bez obzira u kojoj njegovoj varijanti, kao da je neizostavno povezan s izbijanjem spomenutih anticivilizacijskih i antidemokratskih manifestacija, mada bi tranzicija zapravo morala imati posve druga obilježja. Ja samo konstatiram činjenicu, a ta činjenica nameće nam određene zadatke. Vi ste to prepoznali i počeli ste raditi.

I na tome vam treba odati priznanje, kao i svima koji vam pomažu, a čiji su predstavnici također danas ovdje.

            Istinska demokracija, o civilizaciji da i ne govorim, podrazumijeva jednakost i ravnopravnost svih građana, bez obzira na rasu, naciju, vjeru, spol ili svjetonazor. Ona je apsolutno nespojiva s pretvaranjem etničkog porijekla u kriterij vrednovanja, bilo pozitivnog, bilo negativnog, pojedinaca ili skupina.

Etničko porijeklo jest i smije biti tek podatak u nečijoj biografiji, i to ne presudan podatak. I ništa više od toga.

            Na žalost, na kraju dvadesetoga stoljeća ovdje na prostoru bivše Jugoslavije, bili smo i svjedoci, i sudionici stanja u kojem se ljude ne samo diskriminiralo, nego i likvidiralo u doslovnom smislu riječi, samo zato što su bili ovog ili onog etničkog porijekla.

Na najgori mogući način bile su zapravo oživljene i prakticirane ideje svojstvene naci-fašizmu.

To je, naravno, ostavilo traga. S jedne strane mladi su zatrovani idejom o superiornosti, odnosno inferiornosti ovog ili onog etniciteta, ili nacije, a s druge strane oni koji su bili žrtve takve politike i sami su, nesvjesno, prihvatili postavke svojih progonitelja, prihvaćajući onu poznatu izreku „svi su oni isti“, uz neizrečeni dodatak „a znamo kakvi su“.

            Predrasude i stereotipe koji su u tom razdoblju stvoreni i nerijetko poticani od strane državne politike, pri čemu o pogubnoj ulozi nekih medija neću ovom prilikom ni govoriti, te predrasude i stereotipe sada valja razgrađivati. Dobro je poznato da je nešto mnogo lakše zatrovati, nego dekontaminirati.

Vi ste se prihvatili teškog posla dekontaminiranja, vi promičete multietničnost i povezujete gradove zemalja jugoistočne Evrope koji jesu ili ponovo postaju multietnički i koji mogu poslužiti bilo kao primjer, bilo kao poprište borbe za prihvaćanje multietničnosti kao nečega normalnoga.

            Već sam rekao, da je to i jedna od odrednica moje političke platforme u sklopu šire politike skidanja hipoteka nedavnih ratova i otvaranja vrata punoj normalizaciji prilika na jugoistoku staroga kontinenta. U toj misiji jutros putujem u službeni posjet Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, a boravit ću i na Kosovu. Svuda ću se susresti i s pripadnicima hrvatske manjine koji su u vrijeme raspada Jugoslavije često i sami iskusili što znači biti „netko drugi“.

Posjetit ću i hrvatske građane srpske nacionalnosti koji su izbjegli iz Hrvatske, jer su također imali takva iskustva, ili su ih htjeli izbjeći.

Vrijeme je da to jednom za uvijek prestane. I u našoj regiji, i bilo gdje.

            Želim vam mnogo uspjeha u vašem radu i obećavam da ću u granicama mojih mogućnosti uvijek podržavati vaše aktivnosti. Ispričavam se što neću moći ostati s vama još neko vrijeme, ali imam danas u Beogradu i Subotici opširan program i ne smijem zakasniti.

            Još jednom – podržavam vaš rad i nemojte posustati u njemu. To što radite, potrebno je, nužno je i vrlo je vrijedno.

                        Hvala.