Poštovani gospodine Vranešiću,

Poštovani gospodine Župane, predsjednici općinskih vijeća i gradonačelnici,

Poštovani svećenici, redovnici i redovnice,

Poštovani uzvanici,

Dopustite da na početku zahvalim prečasnom gospodinu Mili Vranešiću, koji mi je u ime Organizacijskoga odbora uputio poziv na današnju svečanost obilježavanja 475. obljetnice doseljenja Uskoka na Žumberak i dodijelio mi čast otkriti ovaj spomenik zahvalnosti.

Kada su prije gotovo pet stoljeća Uskoci počeli naseljavati ovaj kraj, Žumberak je, kao i cijela Hrvatska, bio nemirno područje, često pustošeno turskim naletima. Povijesne okolnosti možda se mogu oslikati primjerom prošlosti plemića Hranilovića, koji su u 15. stoljeću iz Travnika preko Bihaća izmaknuli pred Osmanlijama, naselivši se ovdje, opet prisiljeni biti branitelji i hrvatskih i europskih granica. Bili su i ovdje Uskoci junaci o kojima su pjevane pjesme, branitelji Zagreba i Siska, da bi poslije i sami, kad je turska opasnost minula, postali pjesnici poput znamenitoga pjesnika Jovana Hranilovića koji je Žumberak opjevao u svojim "Žumberačkim elegijama". On je primjer, glas svih Žumberčana, koji su uvijek imali životnu širinu i toplinu, znajući voljeti svoj zavičaj, Hrvatsku, ali i sve druge ljude.

Uz tu ljubav, ono što je u najčešće teškim životnim prilikama davalo životni optimizam ovim ljudima bila je vjera. Nju su Žumberčani čuvali ne samo kao zalog svoga života i odsjaj svoje kulture nego i kao način suradnje i suživota s drugima. Tako je i najviši vrh ovoga gorja Sveta Gera postalo mjesto zajedničkoga hodočašća i susreta katoličkih vjernika iz Hrvatske i Slovenije, što pokazuje karakter ovoga kraja.

Unatoč teškim životnim okolnostima, razvili su Žumberčani znatnu kulturu, o čemu svjedoče stare gradine i brojne crkve od Badovinaca i Budinjaka preko Kostanjevca i Radatovića do Sošica i Stojdrage. Uz svećenike, koji su ovdje na poseban način bili uporište vjerskog, kulturnog, ali i gospodarskog života svoga kraja, mnogi su Žumberčani značajno obilježili hrvatsku povijest, književnost i kulturu.

Povijest bilježi čak četiri Žumberčana feldmaršala stare austrijske vojske (Vida Gvozdanovića, Josipa Šintića, Marka Rajakovića i Nikolu Hranilovića), znamenitoga povjesničara Tadiju Smičiklasa, rektora Hrvatskoga sveučilišta, predsjednika Matice hrvatske i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, poduzetnoga zagrebačkoga gradonačelnika Nikolu Badovinca Hofruta, kao i mnoge ljude Crkve.

Nažalost, mnogi su zbog teškoga života napuštali ovaj kraj odlazeći za boljim životom širom Hrvatske, Europe sve do prekomorskih zemalja. No uvijek su ujedno vjerovali, kao što je pjevao i pjesnik Hranilović, "da će ljepši svanuti nam dani". Došlo je, vjerujem, vrijeme kada se ovdje može graditi ljepši i vedriji život. Nema razloga da Žumberak ne bude područje napretka. Dapače, njegov položaj blizu Zagreba, na granici s prijateljskom Republikom Slovenijom odnosno Europskom unijom, a sutra u njoj, omogućuje ovom prelijepom kraju da se gospodarski, prometno, demografski, kulturno i na svaki drugi način oporavi i razvije.

Prirodna bogatstva i ljepote već su osnutkom Parka prirode Žumberak prepoznati kao velika mogućnost razvoja. Ono što je jučer bio nedostatak – granični položaj, gorovit reljef, izoliranost, iseljavanje - danas, u novim okolnostima, može biti prednost, uz uvjet prije svega bolje prometne povezanosti Žumberka s okolnim gradovima i izgradnje potrebne infrastrukture. Tada poljoprivreda, voćarstvo, sportski, planinarski, lovni i ribolovni turizam mogu biti motori napretka. Tomu mogu pomoći svi: najprije sami Žumberčani koji žive ovdje i oni u iseljeništvu, zatim Županija, grad Zagreb, a onda i državne institucije. Za takvu obnovu potrebni su, osim materijalnih pretpostavki, i razvojni programi i čvrsta volja da se provedu. Vjerujem da će u nadolazećim vremenima Žumberčani, potomci uskoka, na najbolji način iskoristiti ljepote i bogatstvo svoga zavičaja.

Na spomeniku što ga otkrivamo stoji da ga podižu "zahvalni potomci". Želim na kraju reći: iskazujući ovim spomenikom zahvalnost i svijetli spomen uskocima i svima koji su se žrtvovali i živjeli za ovaj kraj, ujedno potičemo današnji naraštaj, posebno mlade, da se ne umore činiti dobro i zauzimati za napredak i razvoj svoga Žumberka i Hrvatske!

Hvala!