Cijenjeni gospodine veleposlaniče Fuentes,

uvaženi ambasadori,

gospođe i gospodo,

Nisam ni trenutka dvojio trebam li se odazvati pozivu da prisustvujem obilježavanju 30-te obljetnice Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Sastanak na vrhu koji se pretvorio u stalnu konferenciju, a potom i u organizaciju obilježio je na nezaobilazan način evropsku političku scenu u protekla tri desetljeća.

Sjećam se dobro vremena kada se pripremao Helsinki. Tada se govorilo kako je jedan od glavnih ciljeva konferencije da podvuče crtu ispod zbroja računa Drugoga svjetskog rata.

Europska je konferencija bila i to, ali ona je bila daleko više od toga.
Mislim da neću pogriješiti ako kažem da njezini inicijatori prije trideset godina i nisu mogli do kraja sagledati značenje projekta kojemu su udahnuli život, niti ulogu koju će Europska konferencija, a danas Organizacija za sigurnost i suradnju odigrati u definiranju političkog prostora Staroga kontinenta, kao i pravila što u tome prostoru važe.

U vremenu kada je hladni rat, doduše, ulazio u svoju završnu fazu i kada se kroz politiku detanta naziralo novo razdoblje međunarodnih odnosa, sigurnost i suradnja bili su nešto najviše i najveće čemu je Europa, podijeljena blokovskim barijerama i rascijepljena ideološkim podjelama, mogla uopće težiti. Sigurnost i suradnja bili su kontrapunkt konfrontaciji i sukobima, to je bilo ono što je trebalo Europi, ali i svijetu.

Prije trideset godina započet je jedan, ja bih ga nazvao, pionirski pothvat, važan u prvome redu za Europu, ali svojom snagom uzora i primjera – i za cijeli svijet. A jedna od najvažnijih lekcija helsinškog procesa koji je utjelovljen u Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi, bio je zaključak  o nepromjenjivosti granica. Ne zanemarujem, naravno, ni sve ono drugo što je sadržano u poznatim „košarama“, ali nepromjenjivost granica, uz ljudska prava, temelj je na kojemu počiva ustroj današnje Europe.

Za Hrvatsku upravo su ta dva aspekta neizmjerno važna. Mislim da to u ovome krugu ne moram dodatno objašnjavati. Mi s Organizacijom za sigurnost i suradnju u Europi surađujemo praktično od početka samostalnog života naše države. Ta suradnja nije uvijek bila idealna, bilo je razdoblja u kojima se u Hrvatskoj, govorim naravno o razini vlasti, u toj Organizaciji gledalo gotovo našega neprijatelja, bilo je razdoblja kada su neki smatrali kako nam je najpreči vanjskopolitički zadatak da izborimo završetak monitoringa OESS-a u Hrvatskoj.

Dozvolite mi, da u vezi s time, stvari postavim na mjesto kamo pripadaju. Republika Hrvatska izuzetno cijeni ulogu što je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju igra u širim europskim okvirima. Ali, mi jednako tako cijenimo i ulogu koju je ta Organizacija odigrala i koju i dalje igra ovdje, u Hrvatskoj, i u široj regiji. Znam da je bilo onih kojima se monitoring nije sviđao, znam da i danas ima nekih koji ne vole kada nas se upozorava na ono što kod nas nije u redu i što bi trebalo mijenjati.

Ja mislim drugačije.

Duboko sam uvjeren da nam je monitoring bio itekako potreban, jednako tako kao što sam zahvalan onima koji skreću našu pozornost na pojave ili trendove koji nisu u skladu s europskom praksom i evropskim načelima i standardima. Ponovit ću i danas ono što sam mnogo puta do sada rekao: sve reforme koje poduzimamo – provodimo zbog sebe, zbog naše budućnosti. Ali, nerijetko je bio potreban ne samo monitoring, nego čak i pritisak iz vana, da bi nas na te reforme naveo. U tome kontekstu i misija OESS-a napravila je u Hrvatskoj, a ja bih rekao, i za Hrvatsku – velik posao.

Mi smo srećom danas već u fazi u kojoj je europska orijentacija, a to podrazumijeva i ono što se u najširem smislu naziva europskim ponašanjem, jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike. Stoga je i logično da i vrijeme monitoringa ide kraju. To, međutim, ne znači da će oslabiti naša suradnja s OESS-om. Ne, ta će suradnja samo dobiti nove okvire i novi kvalitet. Ta će suradnja ostati jedna od bitnih komponenata političkog djelovanja Republike Hrvatske u Europi.

To nije samo obećanje, to je čvrsto opredjeljenje.

Kažem još jednom: ne zato što nas netko na to tjera, nego zato što je to u funkciji naše evropske budućnosti kojoj nema alternative.

Hvala.