20.12.2005.

Govor predsjednika Mesića na božićnom prijemu

 

Gospođe i gospodo,

dužnosnici državne i lokalne,

zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,

poštovani vjerski velikodostojnici,

gospodarstvenici,

cijenjeni gosti i uzvanici,

 

Sve vas srdačno pozdravljam i želim Vama i svim građanima Republike Hrvatske sretan Božić i uspješnu Novu 2006. godinu.
U protekloj godini Republika Hrvatska je nastavila razvitak demokracije i demokratskih odnosa. Mnogo toga se dogodilo sa čime možemo biti zadovoljni, ali smo, na žalost, svjedočili i događanjima koji opterećuju naš demokratski i društveni razvoj.
Ove godine započeli smo pregovore o članstvu u Europskoj uniji i intenzivirali pripreme za ulazak u NATO savez, čime je Hrvatska, više nego prijašnjih godina, učvrstila svoj međunarodni položaj i ugled. Republika Hrvatska je nastavila voditi aktivnu vanjsku politiku i suradnju sa svim zemljama u regiji.
Nastavljen je proces demokratizacije društva i izgradnje demokratskih institucija. U protekloj godini se na brojnim primjerima potvrdilo da naša zemlja svoje probleme rješava na temelju zakona i u skladu s demokratskom procedurom.
U slijedećoj godini čekaju nas novi izazovi i značajne odluke. Morat ćemo odgovorno voditi pregovore s Europskom unijom, nastaviti reformu pravosuđa i ostalih državnih institucija, poboljšati opću i posebno pravnu sigurnost naših građana.
U cilju međunarodne afirmacije naše zemlje i idućih godina moramo realno prosuđivati međunarodne odnose u kojima naša zemlja sudjeluje, slijediti načela i aktivnost Ujedinjenih naroda te usklađivati svoje političke poteze s politikom Europske unije, čijom članicom želimo postati. Istodobno, Hrvatska će održavati sadašnje vrlo dobre odnose sa SAD, te ih i dalje unapređivati.
Na ovogodišnjem Summitu predsjednika srednjeevropskih zemalja, izrazio sam mišljenje kako, da bismo izašli iz gospodarskih problema današnjice, govoreći naravno o cijeloj Europi, nije i neće biti dovoljno ograničiti se na nepoštivanje recepata proroka globalizacije.
Ustvrdio sam da neobuzdani kapitalizam koji je sam sebi postao svrhom i koji se razvija samo i jedino u korist kapitala, ali na štetu socijale i – slijedom toga – na štetu građana, gubi podršku, da bih zaključio kako moramo smoći snage za iskorak iz sadašnjeg modela, odnosno priznati kako mu je istekao rok trajanja.

Dozvolite mi da i ovom prilikom kažem nešto o tome. U situaciji kada je ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju predvidiv za blisku budućnost, u prvi plan dolazi pitanje o gospodarskom razvoju i rješavanju problema nezaposlenosti, s čim je povezan rast standarda i socijalna sigurnost građana.
Radi rješenja tih pitanja gospodarska politika Vlade treba prije svega biti usmjerena na rast stope godišnjeg brutoproizvoda, koji prema sudu većine stručnjaka ne bi smio biti niži od pet posto. U postizanju toga cilja međutim ne smije se zaboraviti na to da zaštitimo svoja strateška dobra, prije svega zemlju i more s njihovim bogatstvima. To su dobra koja pripadaju svim stanovnicima Hrvatske.
Željeni gospodarski rast i povećanje konkurentnosti naše privrede u odnosu na privrede drugih zemalja ne smiju se postizati uz cijenu siromašenja hrvatskih radnika i njihova iskorištavanja pod prijetnjom radne i socijalne nesigurnosti.
Naprotiv! Potrebno je u gospodarskom životu razviti mehanizme koji će štititi umjerenost potrošnje i poticati štednju, promicati pravednost i solidarnost u raspodjeli dobara, a onda i pravednu raspodjelu dobiti koju ostvaruju tvrtke, kao i cijela država. Na pravu na rad i njegovu ostvarivanju i na pošteno plaćenom radu uvelike počiva dostojanstvo svake osobe i obitelji i vjerodostojnost države.
To se, uz ostalo, može postići poticajnom politikom zapošljavanja, poticanjem ulaganja u proizvodne investicije te pravednom poreznom politikom, koja ne smije zagušiti poduzetničku inicijativu, ali i ne smije pogodovati nepoštenom bogaćenju i iskorištavanju radnika.
U okolnostima kada će Hrvatska biti izložena oštroj konkurenciji i pritiscima jačih gospodarstava Unije, izložena sve više diktatu same logike tržišnog gospodarskog modela, čiji je najvažniji cilj koncentracija i izvlačenje profita, s još vidljivim posljedicama loše provedene privatizacije, nasljeđa prošlog sustava, ratnih razaranja i općih tranzicijskih problema – u tim okolnostima ne smije se zaboraviti na interes i prava naših radnika.
Daleko od toga da bi tko tražio socijalnu uravnilovku, ali nije prihvatljivo niti je dugoročno održiv vrlo osjetan trend da manji dio stanovništva postaje sve bogatiji, a veći dio sve siromašniji.
Tomu su razlog mnogi uzroci: siva ekonomija, korupcija, potplaćivanje ili neplaćanje radnika, neplaćanje poreza i manjkav porezni sustav, netransparentna privatizacija, gospodarski kriminal i drugi elementi tzv. divljeg kapitalizma.
Ako je glavni izvor materijalnih i duhovnih dobara i društvenoga napretka čovjek, onda se mora raditi na tome da ljudski rad bude cijenjen i potreban, a špekulacija, prijevara i svaka druga zloupotreba tuđega rada onemogućeni i osuđeni.
Želim jasno reći: hrvatski radnik ne smije u svojoj državi imati osjećaj da je povrijeđen i ponižen, da je osiromašen i pokraden, da su mu uskraćena njegova ustavna, zapravo ljudska prava na rad i socijalnu sigurnost. Država, koja treba služiti svojim građanima, ne može se odreći svoje obveze da ta ustavna prava štiti i promiče, a druge joj ustanove i udruge, posebice sindikati, u tome mogu i moraju pomoći.
Ako je osnovna dužnost vlasti brinuti se za opće dobro društva, sasvim je jasno da općega dobra nema ako nema dobra radnika i svakog građanina. Imajmo to na umu da nam ne bi sadašnji i budući naraštaji djece postavljali pitanje: Kakvu smo budućnost za njih osigurali?
Ako Hrvatska ima brojne dobre preduvjete da svaki njezin stanovnik može raditi i zaraditi i da nitko iz nje više ne mora odlaziti ni zbog kojih, pa ni zbog ekonomskih razloga, onda se nezaposlenost i siromaštvo mogu bitno umanjiti ako ne i sasvim iskorijeniti. To je pitanje našeg dostojanstva kao države. To je pitanje smisla slobode koju smo teško ostvarili.
Politika koja će raditi na tome danas je stoga naša prva i zajednička zadaća.
Pred hrvatskom Vladom i u trećoj godini mandata stoje ozbiljne zadaće, osobito u pogledu stvaranja pretpostavki za gospodarski razvoj i socijalni napredak. Ona je također odgovorna i za povoljne rezultate pregovora s Europskom unijom, te nastavak suradnje sa susjednim državama u cilju trajnog stabiliziranja šire regije. Ovo nisu lagani zadaci, ali vjerujem da ih uz potporu u Hrvatskom saboru Vlada može i mora ispuniti.

Još jednom srdačno pozdravljam sve uzvanike i želim vam puno uspjeha u obavljanju vaših dužnosti. Svim građanima Republike Hrvatske želim sretan Božić i uspješnu Novu 2006. godinu.
Hvala!