Poštovani organizatori i domaćini ovog skupa,

Uvaženi diplomatski predstavnici,

Cijenjeni sudionici,

Gospođe i gospodo

Danas je Dan Europe i danas je Dan pobjede – i nije slučajno da ta dva datuma obilježavamo zajedno. Stoga mi osobito drago da zajedno s cijelom Europom na današnji dan ponovno obilježavamo ne tek jedan datum, ne tek jednu obljetnicu, ne tek sjećanje na prošlost ili želju za budućnost, nego jednu uistinu veliku ali i ostvarenu ideju.

Riječ je o ideji koja je nakon najvećeg razaranja u ljudskoj povijesti uspjela po prvi puta na starom kontinentu pomiriti i povezati na miran način «velike» i «male» države, «stare» i «nove» demokracije», jača i slabija gospodarstva. Ne govorim samo o ujedinjenoj Europi dvadeset ili trideset članica, već o ideji koja ne okuplja tek iste ili slične, već upravo različite i u kojoj različitost nije izvor straha, mržnje, diskriminacije.

Pripadam generaciji koja je prije nastanka te ideje proživjela strahote drugog svjetskog rata. Ali sam svjestan da je upravo zahvaljujući vrijednostima ujedinjene Europe sve više čelnika njezinih država i institucija nemaju osobno iskustvo ratova. I zato ne smijemo zaboraviti važnost te ideje. Jednako kao što ne smijemo zaboraviti da je antifašizam duboko utkan u tu ideju i da nikakve revizije povijesti u tom pogledu, s koje god strane dolazile, i iz koje god države dolazile ne mogu biti prihvaćene.

I upravo zbog te ideje nastavit ću zalagati se da proces europskog ujedinjavanja zaživi i u Hrvatskoj i na cijelom prostoru jugoistočne Europe. Ne samo zbog hrvatskog članstva. Već zbog toga da se u budućnosti naše države i naši građani ne razvijaju ambijentu podjela, već u ambijentu suradnje. U ambijentu u kojem ćemo biti svi isti po standardima i zakonima koji trebamo provoditi, ali svi ćemo ipak biti različiti po našim jezicima, kulturama, posebnostima, identitetima. U ujedinjenoj Europi gdje ćemo svi bit jedna manjina – jer jednostavno neće biti većinskog naroda.

U tome vidi interes i ulogu Hrvatske. Ali dozvolite da kažem i nekoliko stajališta o poukama koje smo naučili na tom putu i lekcijama koje još moramo savladati. Biti ću vrlo otvoren jer smatram da je najlošije što nam se može desiti na našem pristupnom putu politiziranje, odnosno stranačko prisvajanje naših strateških ciljeva s koje god strane dolazi.

Prvo, ima još onih u Hrvatskoj koji šire strah da je naš put prema ujedinjenoj Europi zapravo nikad neće biti ostvaren, već da je to povratak u balkansku uniju. To su govorili i u prošlom desetljeću kada je nastao Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu, a on je Hrvatsku među prvima u regiji doveo do potpisivanja prvog Sporazuma koji regulira naše odnose s Europskom unijom.

Početkom ovog desetljeća bilo je onih koji su govorili da je taj Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju tek ugovor «za drugu europsku ligu» - ako se mogu sportski izraziti. A on je definitivno omogućio Hrvatskoj da među prvima u regiji dobijemo «avis», zatim status kandidata, te da nedavno i formalno započnemo pristupni proces. Te činjenice nitko ne može oboriti.

Svi koji šire taj strah su isti oni koji i dalje smatraju da su kolektiviteti, a ne konkretni pojedinci krivi i odgovorni za počinjene ratne zločine. Zapravo to su isti oni koji nas plaše nekakvom novom Jugoslavijom, a zapravo priželjkuju ambijent izolacije gdje vladavina privilegija stoji iznad vladavine zakona.

Drugo, dozvolite da kažem i nekoliko stajališta o našem pristupnom, odnosno pregovaračkom procesu.

Pregovori se vode u Bruxellesu, ali se reforme provode jedino u zemlji. Sam proces pred europskim institucijama je tek manji, ali javnosti vidljiviji dio posla. U tom pogledu slažem se s ocjenom da je naš pregovarački tim kompetentan te podržavam njegov rad.

Ali taj rad ne smije biti opterećen niti dnevnom politikom niti svakodnevnim pritiskom javnosti. Moramo biti svjesni da se pristupni proces sastoji od «tisuću malih koraka». Smatram da pojedine uspješne faze tog procesa ne trebamo preuveličavati, a pojedine kritike koje dobivamo dramatizirati. Da ne trebamo svako pitanje i pregovaračko poglavlje politizirati, već jednostavno konkretizirati.

Zagovarao sam da se moramo dogovoriti oko naših ključnih interesa, a ne svađati oko rokova. Jer nisu važni datumi, nego kako ćemo iskoristiti vrijeme do tih datuma. Na tom putu moramo razlikovati formalnost i suštinu. Moramo prepoznati koja su to područja u Hrvatskoj koja smatramo važnim, koje želimo posebno sačuvati, ali i kojima želimo pridonijeti ujedinjenoj Europi.

Dakle pregovori nisu niti «trgovina», niti «lobiranje», ali nisu niti tek prepisivanje, odnosno prevođenje europskog zakonodavstva. To je proces gdje sami, možda i po prvi puta pred javnosti, imamo priliku jasno definirati naše nacionalne interese. I u tom pogledu, kao jedini izravno izabrani dužnosnik od naših građana, očekujem ne tek podršku javnosti «ovoj» ili «onoj» vladi. Očekujem dogovor oko najvažnijih nacionalnih i razvojnih interesa. Očekujem da oni budu javno i jasno predstavljeni te da se oko toga ne suprotstavljaju političke opcije.

U pregovorima, partner su nam europske države i institucije. Ali neizmjerno važan partner je i naša javnost koja mora biti i uključena i informirana i motivirana. I to ne tek na kraju pregovora, ne tek u «drugom poluvremenu», ne tek «poluistinama», već činjenicama i argumentima od prve minute ovog procesa.

Treće, pregovori koji se vode u Bruxellesu su bez reformi, tek mrtvo slovo na papiru – a reforme jednostavno možemo provesti jedino mi sami.

Onima koji smatraju da sve to radimo samo zbog drugih država ili moćnih institucija i ovom prilikom želim odgovoriti Nereformirani ne samo da nećemo postati članice ujedinjene Europe, postat ćemo margina u razvoju u regionalnim i globalnim procesima. A Europska nam unija pomaže upravo suprotno da ne ostanemo na margini razvoja.

I zato ponavljam da članstvo nije tek cilj, nego preduvjet razvoja. A onima koji šire strah da će reforme proizvesti socijalni bunt želim poručiti upravo suprotno – postojeće stanje i nedostatak promjene generira nezadovoljstvo. Jer tranzicija koju prolazimo, koja je stvorila neizmjernu socijalnu nesigurnost ali i nepravednost jednostavno ne smije postati trajno stanje. I u tom pogledu Europska unija ne očekuje tek dovršetak tranzicije. Ona ga svojim mehanizmima i fondovima ubrzava. I zato smatram da tu priliku treba ozbiljnije iskoristiti.

Svjestan sam da je provedba reformi najosjetljiviji, te građanima i poduzećima najteži dio posla. Ali sam i svjestan da je efikasna državna uprava i funkcionalni pravosudni sustav «conditio sine qua non» svih reformi. I zato se zalažem da za reformu ta dva sustava postignemo najširi, nacionalni konsenzus. Da uspjeh tog procesa ne ovisi više nikad o izbornim rezultatima, odnosno o izabranim, čelnicima. Odnosno da ti, ali i drugi državni sustavi, počnu funkcionirati bez obzira o imenovanim dužnosnicima. Dakle u potpunosti depolitizirani, ali motivirani i profesionalizirani.

Gospođe i gospodo,

Dozvolite da na kraju spomenem političke, ali i opće okolnosti u kojem se odvija naš pristupni proces, kako onaj u Europskoj uniji, tako i u Hrvatskoj te na jugoistoku Kontinenta.

Postoje oni koji tvrde da nam je Europa u strahu od proširenja «zatvorila» vrata, a jugoistok Europe jedini širom «otvorio». Smatram da se u tom pogledu ipak više treba okrenuti stvaranju uvjeta u Hrvatskoj, a ne čekati nekakav povoljni vjetar u leđa, od naših zapadnih, ili istočnih susjeda.

S druge strane, svako prikrivanje naših problema i prebacivanje na drugoga zapravo odgađa, odnosno usporava taj pristupni proces. Prolazimo kroz jednu vrlo detaljnu dijagnozu i postoje područja koja su – medicinski rečeno – zdrava, no zahtijevaju bolju formu. Postoje i područja koja zahtijevaju liječenje, ali je u pristupnom procesu više je lijekova na raspolaganju nego izoliranoj tržišnoj utakmici - i zato smatram da ih treba bolje upotrijebiti.

Napokon, postojao je strah ove regije da najbrži ne postanu taoci najsporijih. Smatram da moramo pokazivati upravo suprotno: da najbrži u ovoj regionalnoj regati pokazuju put onim koji su još u trci.

U svim tim slučajevima ja ne vidim tek «perspektivu» nego uistinu naše buduće članstvo u Europskoj uniji.

I na kraju ovog europskog rakursa, dozvolite da ponovim da pravo na povratak svih izbjeglica, pravo na povrat njihove imovine, puna primjena manjinske zaštite ali i integracije, te iznad svega vladavina prava i procesuiranje ratnih zločina nije tek europski uvjet - to je naš nacionalni, hrvatski interes.

I tu ne smije biti kalkuliranja, niti lobiranja. To nije bila tek jednokratna politika za dobivanje nekog datuma. To mora ostati nacionalna politika koja će se provoditi bez ikakve sumnje bez iznimke i bez isprike.

Tako će i Schumanova vizija pomirenja i zajedničke budućnosti, koja je nastala prije više od pola stoljeća biti ostvarena i na ovim prostorima.

Hvala!