Časnici, dočasnici i vojnici,
Sudionici prvog postrojavanja ZNG-a,
Uvaženi državni dužnosnici Republike Hrvatske,
Crkveni velikodostojnici,
Poštovani predstavnici diplomatskog zbora,
Dame i gospodo, dragi građani Zagreba!

Danas, prije točno petnaest godina, na ovom istom stadionu prvi puta su postrojeni pripadnici tek formiranog Zbora narodne garde. Jubilej što ga danas obilježavamo u prvome je redu praznik sviju vas koji ste na ovome mjestu bili i prije petnaest godina. No, to je u isto vrijeme i praznik sviju nas. Jer, Zbor narodne garde, kao začetak Hrvatske vojske, pripada svima nama. On je tada iskazivao ne samo našu nadu, nego i vjeru u mogućnost da zaustavimo aresora i pobjedimo u nametnutom nam ratu.
Odluka da se pristupi organiziranju Zbora narodne garde bila je rezultat odlučnosti Republike Hrvatske da se odupre već izvjesnoj agresiji i da upostavi državno - pravni poredak na tada pobunjenim područjima. To je bilo vrijeme kada je do kraja bila razotkrivena Miloševićeva zločinačka politika stvaranja ”Velike Srbije”.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća Hrvatska je proživljavala dramu jugoslavenske krize. Što je vrijeme više odmicalo to se epicentar dramatičnih zbivanja sve više primicao Hrvatskoj.
Nestankom integrativnih faktora bivše zajedničke države, odnosno odlaskom Tita, raspadom višenacionalne Partije i Miloševićevim preuzimanjem JNA bili su stvoreni uvjeti za početak agresije.
Unatoč nastojanjima novih demokratskih vlasti u Hrvatskoj, Sloveniji i drugim republikama da se kriza riješi mirnim putem, agresija je bila sve bliže. Nisu je uspjela zaustaviti niti nastojanja međunarodne zajednice.
Razoružanoj Hrvatskoj nakon prvih demokratskih izbora, bilo je preostalo jedino da se u okviru tadašnjeg pravnog poretka organizira i priprema za obranu.
Odluka da se u okviru Ministarstva unutarnjih poslova organizira Zbor narodne garde uslijedila je neposredno prije uspješno provedenog referenduma o nezavisnosti. Tada je već mnogima bilo jasno da će se Hrvatska morati braniti u nametnutom ratu, ali i da će u tome ratu pobijediti.
U kombinaciji izvrsne uvježbanosti, naraslih borbenih sposobnosti, postizanja strateškog iznenađenja, i vođenja manevarskog rata, Zbor narodne garde i kasnije Hrvatska vojska postigli su u Domovinskom ratu zadani cilj - oslobođenje velikog djela do tada okupiranih područja prvenstveno u operacijama Bljesak i Oluja.
Značaj tih vojnih pobjeda imao je i širi politički značaj. One su otvorile vrata političkim pregovorima i postizanju Daytonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, te Erdutskog sporazuma kojim je mirno reintegriran ostatak do tada okupiranog hrvatskog Podunavlja.
Obilježavajući petnaestu obljetnicu postrojavanja Zbora narodne garde, moram spomenuti hrvatske branitelje okupljene u Udruzi branitelja Hrvatske.
Oni su do sada svake godine obilježavali ovaj datum. Zahvaljujem se ovim braniteljima i spominjem ih i zbog toga što sa njima dijelim i stavove da zbog čistoće Domovinskog rata i pravedne borbe koju smo vodili, moramo individualizirati krivnju za počinjene zločine i procesuirati odgovorne.
Povijest nas uči da to moramo učiniti zbog generacija koje dolaze i koje se trebaju ponosti time što smo učinili stvarajući Republiku Hrvatsku.
Rat u kojem smo pobijedili agresora je iza nas. Sa ponosom ga se sjećamo, kao i svih onih koji su u njemu položili svoje živote za Domovinu. Ali život ide dalje. Mi danas štitimo naše nacionalne manjine, surađujemo sa svojim susjedima.
Zbog toga s ovoga mjesta želim jasno i nedvosmisleno poručiti da Republika Hrvatska najodlučnije protiv svih oblika ekstremizma i nesnošljivosti, a prihvaća i želi dijeliti demokratske vrijednosti ujedinjene Europe.
Pred Hrvatskom je danas, kao i prije petnaest godina, vrijeme velikih izazova, vrijeme u kojemu moramo donositi važne odluke o našoj budućnosti. Pored nastojanja da što kvalitetnije završimo pregovore s Europskom unijom, moramo nastaviti reformske procese koje smo pokrenuli i koji su u interesu naših građana, njihove kvalitete života i životnog standarda.
Pobjedničke Oružane snage Republike Hrvatske danas se uspješno transformiraju i prilagođavaju NATO standardima.
Ne treba zaboraviti da je naš cilj i ulazak u NATO. Važno je to znati zbog toga što Europska unija i NATO nisu konkurenti, nego partneri. Obje ove integracije polaze od istih demokratskih vrijednosti i zagovaraju iste standarde. 
Upravo zbog takvog pristupa, Republika Hrvatska danas uživa sve veću podršku subjekata međunarodnih odnosa na svom putu prema euroatlantskim integracijama. Uvjeren sam da ćemo uz tu podršku vrlo brzo savladati preostali put u EU i NATO.
Pozivam Vas da i dalje razvijamo svoj identitet, suradnju sa susjedima, otvorenost prema drugima i različitima, da jačamo vladavinu prava pred kojom svi moramo biti jednaki. Osobno sam uvjeren da to nisu samo naše međunarodne obaveze, već istinski hrvatski interes.
U situaciji kada je ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju i NATO predvidiv za blisku budućnost, u prvi plan dolaze gospodarska i razvojna pitanja, koja prije svega trebaju riješiti naš najveći problem, nezaposlenost.
Ako Hrvatska ima brojne dobre preduvjete da svaki njezin stanovnik može raditi i zaraditi i da nitko iz nje više ne mora odlaziti ni zbog kojih, pa ni zbog ekonomskih razloga, onda se nezaposlenost i siromaštvo mogu bitno umanjiti ako ne i sasvim iskorijeniti.
To je izazov svima nama koje su građani birali da služimo općim interesima. To je pitanje našeg dostojanstva kao države. To je pitanje smisla slobode koju smo teško ostvarili. Politika koja će raditi na tome danas je stoga naša prva i zajednička zadaća.
Svima vama i svim građanima Republike Hrvatske čestitam Dan Oružanih snaga i iskazujem posebnu zahvalnost vama koji ste sudjelovali u obrani Domovine, a posebno onima koji su za Domovinu dali svoj život!
Neka im je vječna slava i hvala!