Poštovani gospodine Gradonačelniče

Poštovana gospođo predsjednice Gradske skupštine,

Poštovani članovi Gradske skupštine i gradskog Poglavarstva

Poštovani uzvanici,

Dopustite mi na početku da Vam svima srdačno čestitam Dan Grada Zagreba, uz želju za napredak i svako dobro svih njegovih građana, kao i da se zahvalim na pozivu na ovu svečanu skupštinu.

Oni koji su prije devet stoljeća prvi put zabilježili ime Zagreb jamačno nisu mogli znati u koliki i kakav grad će se on razviti.

Međutim, bilo je već tada jasno da je ovdje, u podnožju Medvednice i blizu rijeke Save i plodnih ravnica pogodno mjesto za razvoj većega i važnijega naselja. I zaista, Zagreb je kroz povijest pomalo dobivao sve veće značenje, prvo kao biskupsko središte, a zatim sve više i kao trgovačko, obrtničko i kulturno središte.

Od 16. stoljeća, osobito zbog osmanlijske invazije, Zagreb dobiva sve veće političko značenje, stekavši tada status glavnoga grada. Već u 17. stoljeću u Zagrebu se, pod upravom isusovaca, koji ove godine obilježavaju jubilarnu 400. obljetnicu dolaska u Zagreb, osnivaju Gimnazija - 1607. i sveučilišni studiji - 1669, čime Zagreb postaje središte prosvjetno - znanstvenog razvoja Hrvatske.

U 19. stoljeću Zagreb se započeo razvijati kao moderan europski grad. Taj se razvoj nastavio početkom 20. stoljeća, kada su Zagrebu na čelu njegovi najzauzetiji gradonačelnici – spomenut ću samo Adolfa Mošinskoga i Milana Amruša - koji su, uz druge, uvelike pridonijeli razvoju Zagreba u gospodarskom, stambeno-komunalnom, prometnom, znanstvenom, kulturno-prosvjetnom i sportskom smislu.

Na njihov rad osobito se prije drugoga svjetskoga rata navezao Vjekoslav Heinzel, koji je kao arhitekt uspješno riješio stambene probleme sve većeg broja doseljenika u grad, a nakon rata prvo ime grada ostaje nezaboravni Veco Holjevac, koji je, ne samo kao zagrebački gradonačelnik, vidio i bolje i dalje od mnogih svojih suvremenika, pripremivši Zagreb da jednoga dana postane ono što danas jest: glavni grad neovisne Hrvatske.

Ako su dva posljednja desetljeća prije uspostave demokracije donekle bile godine stagnacije, početkom devedesetih započeli su se rađati veliki razvojni planovi. Ali oni su morali biti odgođeni jer je i Zagreb u to doba na mnoge načine morao podnijeti teret obrane zemlje, dajući važan doprinos obrani od agresije.

Nažalost i Zagreb je tada pretrpio posljedice loše provedene privatizacije i nagle deindustrijalizacije do tada prvog industrijskog grada u bivšoj državi.

Od tih negativnih utjecaja na njegov razvoj u posljednjih tridesetak godina Zagreb se danas uspješno oporavlja. Zagreb u punom smislu riječi postaje hrvatska i europska metropola, središte gospodarskog, kulturnog, znanstvenog, prosvjetnog i svakog drugog razvoja zemlje. O tome se svatko može uvjeriti već ako uzduž i poprijeko prođe glavim zagrebačkim ulicama.

Ta konstatacija međutim, osim što svjedoči o ubrzanom razvoju grada, otvara i neka pitanja. Prije svega, kolike su i kakve obveze Zagreba da pomogne ostalim dijelovima Hrvatske u njihovu razvoju?

Želim reći: premda Zagreb jest hrvatska i europska metropola, nikako se ne bi smjelo dogoditi da Zagreb, slikovito rečeno, proguta Hrvatsku; ne smije se dogoditi da centar bude sinonim za centralizaciju Hrvatske. Ne mislim dakako da grad treba zatvoriti zbog opasnosti da se predimenzionira, ali mislim na to da se rast i razvoj grada mora uskladiti s gospodarskom, demografskom i svakom drugom strategijom razvoja cijele Hrvatske.

U tome je na prvome mjestu odgovornost Vlade, zatim Sabora, ali i grada Zagreba. Zagreb dakle može i mora u svemu prednjačiti, ali ne smije postati privilegirano mjesto za život u odnosu na bilo koji drugi grad u Hrvatskoj.

S druge strane, kao glavni grad Hrvatske, buduće zemlje članice Europske Unije, Zagreb ima sve veće obveze. To zahtijeva nove i velike zahvate, prije svega u smislu potrebe izgradnje veće i suvremene zračne luke, izgradnje kongresnog centra, novih prometnica i drugih sadržaja koje zahtijeva život europskoga velegrada sa sve većim međunarodnim obvezama i značenjem.

Tako velike obveze i perspektive pretpostavljaju odgovornost i stručnost. Osim pretpostavljenih sposobnosti gradonačelnika i drugih politički izabranih predstavnika gradske vlasti, potrebna je stručna gradska uprava, koja će biti što više depolitizirana, neopterećena političkim nadmetanjima, korupcijom i nepotizmom, koja će biti sposobna odgovorno raditi u interesu Zagrepčana. Da bi se to postiglo, potrebna je strategija, potrebna je vizija.

Drago mi je da se u takvoj "Viziji", kako je svoj programski dokument nazvao gradonačenik gospodin Milan Bandić, kao ključne točke navode: obrazovanje za izvrsnost, potpora programima razvoja znanosti; gospodarski razvoj s težištem na reindustrijalizaciji i razvoju malog i srednjeg poduzetništva, zatim modernizacija upravljanja gradom; navode se ekološki projekti i zaštita kulturnih dobara; najavljuje se urbanizacija u skladu sa suvremenim potrebama, koja neće narušiti prepoznatljiva obilježja Zagreba; promicanje socijalnih programa i borba protiv socijalne neosjetljivosti, poboljšanje protočnosti gradskog prometa te izgradnja zagrebačkog kulturnog identiteta.

Posebno mi je međutim drago što se u toj viziji spominju zagrebačka odgovornost za ravnomjerniji razvitak Hrvatske, a ujedno se  Zagreb vidi kao grad u europskoj obitelji gradova.

Rekao bih da su te točke razvojne vizije ključne za definiranje svih ostalih navedenih točaka. Za Hrvatsku odgovoran Zagreb u obitelji europskih gradova – to je istinska vizija razvoja Zagreba u 21. stoljeću.

Vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da se tim putem krenulo. Da bi se nastavilo, da bi se uspjelo, potrebni su rad i sloga. Demokracija svuda, pa tako i u gradu Zagrebu, treba da bude okvir nadmetanja da se radi što odgovornije i bolje, a ne da se skupštinske rasprave i rad Poglavarstva zlorabe za jalove svađe i podmetanja. To što tražim ovdje kao i svagdje nije nikakav politički idealizam, nego politički realizam kao jedini put uspjeha.  

Kada se odluke donose nadglasavanjem – a to je legitimacija demokracije – one moraju biti promišljene i oblikovane tako da budu na korist i u interesu svih građana, a ne samo nekih, ne samo bogatih. Građani na izborima znat će vrlo dobro prepoznati one koji su tako radili, kao i one koji su radili suprotno. To će se najbolje osjetiti na sljedećim, neposrednim izborima čelnika županija, općina i gradova.

Ali želim na kraju naglasiti: nije sva odgovornost na gradskoj vlasti. Velika je odgovornost i na građanima, ne samo na izborima, već prije svega u našem svakodnevnom odnosu prema Gradu.

Koliko ga uređujemo, obnavljamo, čuvamo i izgrađujemo kao svoj vlastiti dom, toliko će on biti više mjesto u kojemu je lijepo i poželjno živjeti.

Vjerujem da je Zagreb na putu da ostane i bude još više ono što je oduvijek bio – hrvatski i europski Zagreb To na najbolji način potvrđuju mnoge zagrepčanke i zagrepčani svojim radom i doprinosom.

Tome smo svjedočili i danas kada su zaslužnim i uspješnima dodjeljene nagrade Grada Zagreba. Koristim ovu priliku da da čestitam svim nagrađenima.

Hvala!