Poštovani gospodine Lučiću,

Poštovana gospođo Popović,

gospođe i gospodo novinari,

Rado sam prihvatio poziv da vam se danas obratim. Okupljanja novinara u svrhu razmjene profesionalnih iskustava i rasprave o poboljšanju statusa novinara, ali i podizanju kvalitete medija, smatram ne samo potrebnim, nego i izuzetno korisnim. Stoga pozdravljam i ovaj sastanak novinara iz sredozemnih zemalja.

Dobro je što se susreću novinari iz regije objedinjene Sredozemnim morem. Nas, naravno, ne spaja samo more, već i ono što se zove sredozemnom kulturom, pa – ako hoćete – i mentalitetom.

Mi, ljudi iz sredozemnih zemalja imamo dosta dodirnih točaka, slijedom toga dosta je i područja u kojima možemo zajedno djelovati, ili u najmanju ruku – razmjenjivati iskustva. Novinarstvo je svakako jedno od tih područja.

Novinari, odnosno mediji, mogu nam pomoći da se još više zbližimo, da se bolje upoznamo, a to znači da mogu stvoriti uvjete u kojima ćemo i bolje surađivati. U tome kontekstu vidim potrebu i korisnost i ovoga skupa. Kažem: korisnost, jer bolja suradnja unutar kruga sredozemnih zemalja nedvojbeno je korisna ne samo za te zemlje, nego za cijelu regiju, pa – bez pretjerivanja – i za Evropu.

Korisno je, uz ostalo, i u smislu povezivanja ljudi bez obzira na objektivne značajke koje bi ih mogle dijeliti, odnosno koje su ih u prošlosti dijelile. Mislim tu na nacionalnost, boju kože ili religiju.

Govorim o novinarstvu u funkciji spajanja, a ne razdvajanja.

U isto vrijeme postoje neke zajedničke značajke medija i novinara danas. Zajedničke – to znači da su imanentne sredini u kojoj djelujete, dakle: medijima i vašoj profesiji – novinarstvu. Više sam puta o tome govorio. Nekima se to nije svidjelo.

Govorio sam ono što mislim i vrlo sam jasno iznosio ta svoje razmišljanja, uključujući naravno i ona kritička. Ni to se nekima nije svidjelo. Predbacuju mi ponekad nedostatak takta, nediplomatičnost.

Ja, međutim, smatram kako nije nepristojno iznositi istinu.

S druge strane prešućivanje istine, doziranje istine, laganje, ili pak ono što neki nazivaju kreiranjem istine, to smatram ne samo nepristojnim, to je znatno više do toga.

To je izravno kršenje prava svakog čovjeka koji živi u demokraciji da bude obaviješten, istinito, potpuno i pravodobno.

Ja jesam predsjednik Republike, ali sam i čovjek koji čita novine, sluša radio i gleda televiziju. U toj ulozi ja nemam manja prava od svih ostalih, pa ne znam zašto ne bih smio reći ono što mislim. Kao predsjednik pak imam dužnost govoriti u ime onih koji su me birali, a siguran sam da mnogi od njih nisu zadovoljni današnjim medijima i da su zabrinuti statusom što ga dobivaju novinari.

U zemljama tranzicije, ali ne i samo u njima, nad novinarstvo se nadvila sablast profita, odnosno ostvarivanja profita pod svaku cijenu, pa i na uštrb istine. Precizirat ću: cilj koji se često nameće novinarima u privatiziranim medijima nije istina, nego zarada vlasnika. Novinare se ne samo percipira, nego i tretira kao puku najamnu radnu snagu, čime se i njima, ali i medijima odriče njihova društvena uloga.

U takvim uvjetima mediji prestaju biti ogledalo stvarnosti i pretvaraju se u manipuliranu sliku stvarnosti u kojoj se naglasci stavljaju isključivo na skandale, devijantne pojave, periferna zbivanja, tzv. crnu kroniku. I sve se to opravdava tvrdnjom kako to ljude zanima, odnosno kako to prodaje novine i ostvaruje visoke kvote slušanosti, odnosno gledanosti.

Tuđa nesreća, osobna tragedija i – napokon – smrt pretvaraju se u robu koja se prodaje iz dana u dan, čak i bez ukrasne ambalaže, robu koju se nudi sve agresivnije, bez i najmanjih skrupula. Novinari se pretvaraju ili u političke propagandiste koji ne izvještavaju, nego manipuliraju i indoktriniraju, ili u – upotrijebit ću grub izraz – lešinare koji od svojih gazda dobivaju to veću nagradu, što više razvoda, pljački, razbojstava i mrtvih tijela im dnevno isporuče.

Takvi mediji i takvi novinari, a mnogi su od njih protiv svoje volje i savjesti dovedeni egzistencijalnom ucjenom u ulogu poslušnika, nisu u funkciji građenja demokracije. Demokracija podrazumijeva mogućnost građana da u svakome trenutku budu cjelovito i objektivno obaviješteni o svim relevantnim zbivanjima, kako bi mogli ostvarivati svoja demokratska prava, uključujući i pravo na donošenje odluka.

A kako da donese pravu odluku građanin koji doduše zna da je jučer neki nesretnik ubio svoju ženu, koji zna zašto se razvodi neka estradna zvijezda, ali ne zna što se sve događalo u vrijeme nedavnih ratova na ovim prostorima, ili ne zna zašto se i na osnovi kojih i kakvih razmišljanja ide u neki megalomanski projekt koji se nikada neće isplatiti, a opteretit će i državu, i njega – građanina.

Plediram za vraćanje dostojanstva novinarstvu, za podizanje profesionalizma i profesionalne etike na pijedestal s kojega ih neće moći skinuti nikakva glad za profitom. Pozivam da se uspostavi sklad između legitimne želje vlasnika medija da zarađuju i jednako tako legitimne potrebe društva da ima medije kojima će težnja za istinom biti osnovni pokretač, te novinare koji neće biti tek plaćenici u službi interesa vlasnika medija, nego istraživači i pronositelji istine, koji će biti, kako se ponekad znalo govoriti, savjest društva.

Razgovarao sam prije nekoliko dana s jednim stranim državnikom koji mi je rekao: svijet se približava prekretnici na kojoj će se morati odlučiti hoće li se ići dalje kroz pregovore i dogovore ili kroz sukobe. Vjerujte mi, to nije nešto o čemu će odlučivati samo vladajuće elite. U najmanju ruku mora suodlučivati i javnost. A javnost dobrim dijelom formiraju mediji.

Na vama je, dakle, velika odgovornost. Izborite se za svoj status u društvu. Oslobodite se okova profita, jer profit nije i ne smije biti alfa i omega svega. Ne smijemo se pomiriti sa situacijom u kojoj će tehnološka strana medija i novinarstva napredovati, dok će u isto vrijeme načela profesionalizma, etičnosti i moralnosti biti sve više gurana u drugi plan.

Često kažemo kako suvremeno društvo treba moderne medije i obrazovane novinare. Modernost se, međutim, ne može svesti na formu prezentiranja, suvremenost na tehničku stranu, a obrazovanost na vladanje komunikacijskim tehnologijama.

Ja bih zato radije rekao da demokratsko društvo treba odgovorne medije i novinare svjesne važnosti svoje uloge.

Želim vam da se u vašim zemljama borite i izborite za medije koji će nuditi i panoramu događaja, i spektar različitih mišljenja, i pregršt informacija što omogućuju puno razumijevanje onoga o čemu se izvještava. Želim vam da za sebe izborite status ljudi kojima će biti priznato ne samo njihovo formalno obrazovanje, nego i uloga onih koji imaju privilegiju da tisuće i milijune ljudi obavještavaju o onome što se događa u svijetu u kojemu žive.

Iznad svega želim vam da se izborite za pravo da izvještavate istinito i da slobodno iznosite svoja razmišljanja.

Bez toga, nema ni demokracije, ni slobode – ni društva, ni pojedinca.

Nemojte to nikada zaboraviti.

Hvala, i želim vam puno uspjeha u vašem budućem radu.