Gospođe i gospodo,

poštovani sudionici Narodno-oslobodilačke borbe,

drugarice i drugovi,

cijenjeni uzvanici i gosti,

Danas je jedan od onih dana kada istina treba slaviti pobjedu, kada se sjećamo početaka borbe u kojima su pobijeđene sile Zla i kada se, punih 65 godina nakon toga, borimo da istina o toj borbi ne bude prešućena.

Istina, dakle, mora pobijediti.

Istina o antifašističkoj borbi u Hrvatskoj, istina o karakteru i značenju antifašizma, istina o onoj drugoj, poraženoj i pobijeđenoj strani koja bi htjela falsificiranjem povijesti izvojevati zakašnjelu pobjedu nad pravim i jedinim pobjednicima u Drugome svjetskom ratu.

A istina je ovo.

Sisački odred čijega se osnivanja danas sjećamo bio je preteča općeg ustanka koji će ubrzo potom, mada različitim intenzitetom, buknuti praktično na cijelom području bivše Jugoslavije. Antifašistička narodnooslobodilačka borba spasila je čast našega naroda. Dogodilo se to u vremenu kada se i na našoj strani našlo onih koji su bili spremni ići ruku pod ruku s okupatorima, provoditi njihovu politiku i stati na stranu terora i najgrubljeg gaženja ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i civilizacijskih normi.

Istina je dalje i ovo.

Ustanak čiji je početak najavljen osnivanjem Sisačkog odreda bio je najuspješniji upravo u Hrvatskoj. Ovdje on je privukao najviše pristaša i upravo ovdje rezultirao je i najvećim oslobođenim teritorijem u okupiranoj Europi.

Istina je napokon i to da je na čelu ustanka i narodnooslobodilačke borbe stajao Hrvat -  Josip Broz Tito.

Nepobitna je činjenica da je vodeću ulogu u ustanku na području bivše Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, imala Komunistička partija. Jednako je tako nepobitna činjenica da većina boraca u redovima partizana nije bila ni u Komunističkoj partiji, niti komunistički orijentirana.

Izjednačavanje antifašizma s komunizmom nije ništa drugo, nego proziran pokušaj da se grijesi i promašaji komunizma prevale na antifašizam, da se time umanji njegovo značenje i da se dovede u pitanje njegov univerzalni karakter.

To, naprosto, neće proći, baš kao što neće proći ni povremena nastojanja da se izolirani i periferni pozitivni elementi u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pretvore u njezine ključne karakteristike, a time i u alibi za rehabilitiranje države koja je bila ustaška, ali nije bila hrvatska. Nesporna je povijesna činjenica da se većina hrvatskoga naroda u vrijeme Drugoga svjetskog rata opredijelila za antifašizam kao za jedinu alternativu Zlu što je nastupalo pod plaštem nacizma, fašizma i njihove hrvatske inačice – ustaštva.

Prije šest i po desetljeća borci Sisačkog odreda položili su prve kamene u temelje slobodne Hrvatske. To su temelji na kojima počiva današnja samostalna hrvatska država. Ti su temelji antifašistički, oni su čvrsti i nećemo nikome dozvoliti da ih ruši.

Kažem još jednom: nikada i nikome .

Nikada neću ostati nijem na pokušaje da se negira značenje oslobodilačke borbe. Nikada neću prihvatiti da se laže o toj borbi, da se ocrnjuju oni koji su je vodili i izvojevali. I uvijek ću ponavljati: to su bili istinski heroji, heroji koji zaslužuju da ih se sjećamo i da im odajemo počast.

Bilo ih je iz redova hrvatskoga naroda, kao i iz redova Srba u Hrvatskoj. Bilo ih je iz redova nacionalnih manjina – Nijemaca, Čeha, Talijana, Madžara. Upravo je to osiguralo opći karakter ustanka i narodnooslobodilačke borbe. To je bila je borba protiv okupatora, borba protiv njegovih domaćih pristaša i slugu, borba protiv nacizma i fašizma, anti-hitlerovska borba – kako se tada govorilo.

A kada je riječ o istini, moram reći i ovo: i na pobjedničkoj strani bilo je stvari koje se nisu smjele dogoditi, bilo je i zločina, pa i masovnih. Ali, za razliku od fašizma i nacizma koji su zločin i u ideji, i u realizaciji te ideje, antifašizam je u svojoj ideji čist, antifašizma se nitko ne treba sramiti, mada se mora priznati da je i u njegovim redovima tu i tamo bilo zločinaca i zločina.

Od istine ne smijemo bježati, istinu ne smijemo prešućivati. Jer, ako se odreknemo istine, pobijedit će laž. A ja odlučno kažem i poručujem da laž, povijesna laž, ne smije dobiti pravo građanstva u našem društvu.

Niti laž o Jasenovcu, niti laž o Bleiburgu. O tome sam danas već govorio i neću ponavljati. Osim što ću reći da bezočno lažu oni koji Jasenovac prikazuju kao mjesto gdje su zatočenici, odreda samo neprijatelji države, izvodili operetne predstave. A lažu i oni koji događaje poslije Bleiburga prikazuju kao sustavni obračun s hrvatskim narodom.

Na laži o prošlosti nitko ne može graditi budućnost. A mi, i Hrvatska, i svi njezini građani, imamo budućnost. Tu smo budućnost zaslužili i izborili – i davnom Narodno-oslobodilačkom borbom i Domovinskim ratom iz nedavne prošlosti.

Naša je budućnost ujedinjena Europa, sazdana na temeljima antifašizma, demokracije, tolerancije, poštivanja i ostvarivanja ljudskih i manjinskih prava.

Naša budućnost je Europa u kojoj će granice spajati, a ne razdvajati, u kojoj će nacionalne manjine biti mostovi povezivanja, a ne izgovor za vođenje ratova.

Mi svoju budućnost vidimo i želimo graditi u zajednici ravnopravnih i jednakopravnih država i naroda, u društvu ravnopravnih i jednakopravnih građana. No, takva se budućnost može graditi samo i jedino na istini o prošlosti. Mi moramo imati snage za suočavanje s istinom o prošlosti, moramo imati želju i volju da iz prošlosti učimo i naučimo. Tome mogu poslužiti i okupljanja poput ovoga.

Rekao sam: ovo je dan kada pobjeđuje istina.

A istina je ovo.

Borci Sisačkog odreda nagovijestili su ustanak koji je ne samo spasio čast Hrvatske, nego i omogućio da Hrvatska kraj Drugoga svjetskog rata dočeka na strani pobjednika. Bez antifašističke borbe kakva je vođena u svim porobljenim zemljama, ne bi bilo današnje Europe.

Demokratska Hrvatska pripada toj Europi. Mi to, uz ostalo, dokazujemo i danas odajući dužno poštovanje svima koji su prije šest i po desetljeća poveli borbu za slobodu, ali i onima koji su u borbi za slobodnu Hrvatsku dali živote – u Narodno-oslobodilačkoj borbi, i u Domovinskom ratu.

Svi su oni bili borci za Hrvatsku, za njezino pravo na slobodu.

Naša je obveza, naša je dužnost da im svima kažemo: hvala i vječna slava. To je i poruka koju, kao predsjednik Republike Hrvatske, upućujem danas s ovoga mjesta, poruka vjernosti i privrženosti idealima kojima su se vodili borci za Hrvatsku i njezinu slobodu. Ali i poruka da ćemo čuvati i braniti istinu o njima i pravo na istinu koje je neprikosnoveno pravo svakoga slobodnog čovjeka.

Bez istine o prošlosti nema budućnosti. Za našu budućnost borili su se prije više od šest desetljeća pripadnici Narodnooslobodilačke vojske. Za istinu o njima i njihovoj borbi borimo se mi danas – da bismo osigurali njihovo mjesto u povijesti, ali i svoje sutra.

Hvala.