Gospođe i gospodo,  

uvaženi gosti i uzvanici,

Okupljeni smo ovdje da bismo obilježili 150-tu obljetnicu rođenja genijalnog znanstvenika koji je svojim otkrićima promijenio i obilježio svijet u kojemu je živio, ali i ovaj u kojemu mi živimo danas.

Nikola Tesla nije bio samo čovjek svojega vremena. Dapače - možda je najmanje bio čovjek toga doba. Tesla je bio čovjek budućnosti, zagledan u budućnost i posvećen budućnosti.

Nema smisla da ja govorim o Teslinom znanstvenom djelu. O tome neka govore oni koji su za to pozvani i kvalificirani. A nema zapravo ni potrebe da o tome govorim, jer s jedne strane za ključna Teslina otkrića zna praktično svaki učenik, dok s druge strane – usuđujem se reći – postoje produkti Teslina uma koje ni danas nismo u stanju shvatiti u njihovome punom domašaju.

Tesla je na neki način otvorena knjiga – zna se koji su njegovi izumi i što je zahvaljujući njima ostvareno. No, u isto vrijeme Tesla je bio i ostao svojevrsna zagonetka – počevši od njegovoga osebujnog načina života, pa do rezultata znanstvenih istraživanja ili pak samo razmišljanja za koja se tvrdi kako su – ne igrom slučaja – zakopani duboko u nekim arhivima.          

Teslu se ne može definirati samo kroz njegovu nacionalnu pripadnost, dakle kao pripadnika srpskoga naroda. Niti ga se može odrediti samo na način da se kaže kako je njegova domovina bila Hrvatska. A ne može ga se definirati niti samo kao Amerikanca, mada je u Americi proživio najveći dio svojega života. On pripada svim narodima, svim zemljama, Tesla je u pravom i doslovnom smislu riječi bio i ostao građaninom svijeta.

A ipak, upravo njegova nacionalna pripadnost i njegova domovina, kao i njegova opredijeljenost s jedne strane za mir u svijetu, ali s druge strane za antifašizam kao jedini mogući put do mira i odgovor fašizmu i nacizmu u vrijeme Drugoga svjetskog rata, to su obilježja što čine Nikolu Teslu zanimljivim na jedan poseban način upravo danas i upravo na ovim našim prostorima.

Tesla je bio pripadnik srpskoga naroda, Tesla se rodio u Hrvatskoj i, napokon, Tesla je – kao što sam već rekao - najveći dio svojega života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je i umro. Osobito mi je drago što je danas ovdje s nama predsjednik Republike Srbije, Boris Tadić, koji je prihvatio moj prijedlog da bude – zajedno sa mnom – pokrovitelj ove proslave. Također sa zadovoljstvom pozdravljam američkog ambasadora u Hrvatskoj, Roberta Bradtkea koji nam se pridružio u svojstvu posebnoga izaslanika predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Georgea Busha.

Hrvatska danas na primjeren način odaje dužnu počast svojem velikom sinu. Odgovarajući na poruku jednoga od vodećih hrvatskih političara svojega vremena, koji ga je podsjetio na njegov, kako je rekao „srpski rod i hrvatsku domovinu“, Tesla je odgovorio kako je ponosan i na jedno, i na drugo i ta je njegova izjava postala istinski antologijska. Dodat ću da je u svjetlu onoga što se na ovim prostorima događalo na samome kraju 20. stoljeća – postala i nadasve aktualna.

I neću sakrivati: Teslu – Srbina htjelo se u Hrvatskoj zaboraviti, toga Srbina koji se ponosio svojom hrvatskom domovinom prešućivalo se, odnosno tu se njegovu izjavu proglašavalo izmišljotinom. Teslin je spomenik bio miniran, a njegova rodna kuća zapuštena. I to se danas mora reći, jer to je istina.

Sretan sam, upravo zbog toga sam sretan, što smo danas ovdje, što slavimo Teslu – Srbina, sina Hrvatske i građanina svijeta, što je obnovljena njegova rodna kuća - muzej, što je u središtu glavnoga grada Hrvatske, Zagreba, postavljen novi Teslin spomenik i što se onaj srušeni iz Gospića obnavlja. I sretan sam što je ova proslava ujedno i prilika da se demonstrira kako su hrvatsko – srpski odnosi definitivno ušli u normalne tokove.            

Današnji svijet kreće se i živi zahvaljujući nekim Teslinim izumima. A ona naša regija danas, poslije trauma nedavne prošlosti, traži  i - drago mi je što mogu reći – nalazi putove u budućnost vraćajući se Tesli i njegovom životnom stanovištu što ga je pretvorio u način života: biti ponosan i na svoj rod, i na svoju domovinu, a u isto vrijeme biti otvoren prema svima, biti građanin svijeta.

Od Tesle možemo naučiti kako ne treba zaboravljati ni svoje porijeklo, ni svoj zavičaj. Od njega možemo naučiti kako nacija i domovina ne moraju biti istoznačni, a da bi bili razlogom za ponos. Od njega možemo naučiti kako je za velikog čovjeka, velikoga ne samo zbog znanstvene genijalnosti, nego i zbog načina razmišljanja – svijet malen i međusobno povezan; svijet koji pripada nama svima i u kojemu svi možemo i moramo biti ravnopravni i jednakopravni – bez obzira na to koje smo nacije, koje vjere, koje boje kože i odakle dolazimo.

Od Tesle možemo, napokon, naučiti i to da i čovjek koji naizgled živi u nekom svojem svijetu, uronjen u znanost i preokupiran izumima, da i taj čovjek u sudbinskim trenucima zna i može prepoznati na kojoj je strani Dobro, a na kojoj – Zlo. Tesla se nije dvoumio kada je bila riječ o potpori oslobodilačkoj borbi protiv fašističkih i nacističkih okupatora na području nekadašnje Jugoslavije. I toga se danas treba sjetiti, jer i to je poruka nekima vječno uronjenim u prošlost, i to u tamne stranice prošlosti, kakva se nikada ne smije ponoviti.

Teslina životna filozofija, sažeta u njegovome ponosu svojim srpskim rodom i svojom hrvatskom domovinom i u njegovoj posvećenosti svijetu, najbolji je putokaz i za Hrvatsku, ali i za druge zemlje regije, u ujedinjenu Europu. Njegova univerzalnost putokaz je prema svijetu u kojemu se nacionalni i državni identiteti neće brisati, nego će biti elementi obogaćivanja integracija kojima težimo.
Njegova tadašnja usmjerenost prema svijetu mira, ali i prema borbi za slobodu, kao nezaobilaznom preduvjetu mira, to je putokaz nama danas prema čvrstoj opredijeljenosti za svijet slobodnih ljudi i naroda; za svijet  ravnopravnih i jednakopravnih država, a protiv propovjednika terora, diktata gospodara rata i pobornika neslobode i potčinjavanja.
Tesla je svjetionik čije je svjetlo zasjalo prije 150 godina ovdje u Smiljanu, u Hrvatskoj.
To svjetlo sjaji i danas – svima i svuda, preko granica vremena i prostora.
Poklonimo mu se s poštovanjem i pođimo putem što nam ga pokazuje.
Hvala.