Poštovani gospodine Tenenbaum,

dragi prijatelji iz Zaklade Raoula Wallenberga,

ekselencije – uvaženi uzvanici i gosti,

gospođe i gospodo,

Iznimno sam počašćen priznanjem što ste mi ga dodijelili i najsrdačnije Vam zahvaljujem. Moram reći da to nije prvo priznanje što ga primam u sedam godina, koliko sam na dužnosti predsjednika Republike Hrvatske. Ali, priznajem: ne mogu se sjetiti ni jednoga drugog priznanja što bih ga primio s većim uzbuđenjem i većim osjećajem odgovornosti.

Raoul Wallenberg je bio velik čovjek. Kao i mnoge velike ljude zadesila ga je tragična sudbina. Nestao je u okolnostima koje nisu ni danas do kraja razjašnjene, a kako se i kada njegov život ugasio, o tome još uvijek - usprkos službenim izjavama i dugogodišnjim istraživanjima - postoje određene nedoumice.

Za mene kao čovjeka koji je i osobno doživio i proživio Drugi svjetski rat, koji je izgubio velik broj članova svoje obitelji u antifašističkoj borbi, a koji i danas smatra kako su antifašizam i borba za društvo tolerancije i jedinstva različitosti, a protiv svakog oblika diskriminacije, protiv rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti, posebno protiv antisemitizma – temelji svakog slobodnog društva, za mene – dakle – ni u jednoj prilici i ni jednoga trenutka nije bilo dileme oko toga hoću li poduprijeti aktivnosti Zaklade Raoula Wallenberga.

Živimo u svijetu u kojemu se na žalost još uvijek, ili možda je bolje reći: ponovo, treba boriti protiv zla, protiv kojega se borio Raoul Wallenberg. Imajući na umu doista nadljudske napore koje je poduzimao u Budimpešti na kraju Drugoga svjetskog rata, sjećajući se tisuća ljudi koje je spasio od sigurne smrti, ne mareći za svoj život, siguran sam da ne pretjerujem ako kažem da je Wallenbergovo ime zastava pod kojom se i mi danas moramo boriti za svijet mira, slobode i ravnopravnosti – za sve.

Wallenberga ne smijemo zaboraviti – ne samo zato, što je on svojim djelom zaslužio vječni spomen, nego i zato što održavanjem sjećanja na njega, držimo živim i sjećanje na ono čemu se on tako herojski odupro. A to je itekako potrebno. Dnevno se susrećemo s nasrtajima povijesnih revizionista i onih koji negiraju nepobitno utvrđene povijesne činjenice. Na žalost susrećemo se i s onima koji su spremni prihvatiti njihove teze. Tome se mora stati na kraj.

Nitko i nigdje ne smije biti zapostavljen ili progonjen, samo zato što je „drugačiji“. Nitko i nigdje ne smije biti ni na koji način obilježen, samo zato što je „drugačiji“. I nitko i nigdje ne smije strahovati za svoj život, zato što je „drugačiji“.

Zaklada Raoula Wallenberga radi iznimno značajan posao. Dozvolite mi da vas uvjerim kako u tome poslu i u budućnosti možete računato na moju iskrenu i svesrdnu pomoć i podršku. A budem li na bilo koji način mogao pridonijeti utvrđivanju pune istine o sudbini Raoula Wallenberga, smatrat ću to nagradom još većom od ove što ste mi je vi danas dodijelili.

Hvala.