Poštovani gospodine Puhovski,
Uvaženi gosti i uzvanici,
Dame i gospodo,

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem Hrvatskom helsinškom odboru koji je organizirao ovu Akademiju u prigodi Međunarodnog dana ljudskih prava. Danas se prisjećamo čina donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima 10. prosinca 1948. godine. Polazeći od okolnosti toga vremena Deklaracija je na najbolji način sjedinila u zajednički iskaz povijesne težnje i opću volju čovječanstva da se zajedničkim dokumentom zajamči i propiše magna charta temeljnih ljudskih prava.
Deklaracija je u proteklim desetljećima postala nezaobilazan dokument i temelj bez kojeg bi bilo teško štititi ljudska prava. Ona je bila putokaz mnogim državama da u svoje zakonodavstvo ugrade potrebne mehanizme zaštite ljudskih prava. Ali isto tako, ona je omogućila potreban okvir i potaknula djelovanje mnogih nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava. Zbog toga, danas postoji opća suglasnost o vremenskoj i prostornoj univerzalnosti Deklaracije. Podsjećanje na ovaj važni dokumenat Ujedinjenih naroda, i u ovim svečanim prigodama, treba imati za cilj ukazati i na teškoće u njegovom provođenju.
Teškoća ima svuda, najviše u zemljama bez demokratske tradicije, ali i u zemljama koje se ponose dugom demokratskom tradicijom. Teškoće djelomice dolaze od tijela vlasti, ali su dijelom uzorkovane i manetalitetima, kulturnim nasljeđima, a u novije vrijeme i neoliberalnim zahvatima u gospodarsko-socijalno područje. S obzirom na proces globalizacije, koji, uz dobre, ima i niz loših učinaka, sve je važnije da se ljudska prava štite na univerzalan način. Zbog toga je i važnije što skorije integriranje našeg društva i naše države u europsku i euroatlantsku zajednicu.
Neki će možda teškoće u prihvaćanju i primjeni Deklaracije shvatiti kao dokaz njezina neuspjeha, no ja to razumijem kao argument više za njezinu trajnu aktualnost. To se odnosi, kako na globalnu, tako i na našu nacionalnu razinu.
Načelno govoreći, može se reći da se u Republici Hrvatskoj ljudska prava danas poštuju ili preciznije sve više poštuju. Državna tijela danas prate problematiku ljudskih prava. To međutim, znamo iz iskustva, nije dovoljno. Stoga uloga udruga poput Hrvatskog helsinškog odbora i drugih udruga koje se bave ljudskim pravima ostaje vrlo bitna.
U procesu tranzicije, naše društvo je suočeno s brojnim problemima, od kojih su neki izravna posljedica slabosti i problema u funkcioniranju pojedinih tijela državne vlasti. Posljedice su nam svima dobro poznate. Tu prvenstveno mislim na pravnu nesigurnost, zbog čega ne treba čuditi što se naši građani u određenoj mjeri osjećaju pravno nesigurnima.
Korupcija i organizirani kriminal taj osjećaj dodatno pojačavaju. No, oni izravno ili posredno utječu i na kršenje ljudskih prava.
Brojni su razlozi zašto je to tako! Dopustite mi da ukažem samo na neke od njih.
Prvo, slabost institucija, a naročito nepripremljenost, neefikasnost i nedovoljna motiviranost sudova i policije i nekih drugih tijela vlasti, obećava perspektivu nekažnjenosti za sve brojnije kriminalne organizacije i njihovo djelovanje ne samo prema institucijama, nego i prema građanima. Drugo, korupcija i infliltracija u državne institucije ekonomski moćnih kriminalnih grupa, razara efikasnost i kredibilitet države.
Uz taj opasni krug organiziranog kriminala vrlo često se veže i pranje novca, odnosno stavljanje nezakonito stečenog novca u legalne financijske tokove. O tome u zadnje vrijeme vrlo često govorim i inzistiram da se sankcioniraju svi slučajevi nelegalno stečenog novca, posebno u vrijeme Domovinskog rata.
Treće, to je siromaštvo. Ekonomski faktor olakšao je narastanje organiziranog kriminala. Namećući modele lakog i brzog uspjeha, kako za pojedince, tako i za pojedine skupine, stvarajući njihovu zavisnost od nelegalnih prihoda, organizirani kriminal, na žalost, osvaja sve više prostora.
Pritom se kriminalne skupine vrlo često nastoje infiltrirati u sfere lokalne i državne vlasti, pokušavajući ih korumpirati, osiguravajući za uzvrat njihovu „lojalnost“ i nesmetano odvijanje vlastitih kriminalnih aktivnosti.
Budući da su vladavina prava i efikasno pravosuđe bitna pretpostavka borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, ali i zaštite ljudskih prava, dozvolite mi da kažem nekoliko riječi i o tome. Određeni pomaci u započetoj reformi pravosudnog sustava i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala već se događaju, pa i osjećaju.
Posebno bih istaknuo promjene u Zakonu o sudovima koje na nov način rješavaju pravo na suđenje u razumnom roku.
To je važno jer sudski proces ne smije biti sredstvo odugovlačenja provedbe prava, a još više pravde. Ovo je rezultiralo i smanjenjem broja neriješenih predmeta na našim sudovima.
Ovdje želim naglasiti još jednu bitnu stvar. Pravosuđe nije izvan društva. Ljudi koji ga čine dio su društvene zajednice, dijele sa svima drugima različita moralna, politička, vjerska i druga uvjerenja, podložni su utjecajima javnoga mnijenja i okoline.
Utoliko nisu imuni ni na različite moguće utjecaje koji ih čine smanjeno sposobnim da budu dio neovisnog, učinkovitog i nepristranog pravosuđa. Ne treba izgubiti iz vida ni mogući utjecaj organiziranog kriminala i korupcije. Daleko je od nas pomisao da bi pravosuđe bilo korumpirano. Svakom je građaninu međutim jasno da se organizirani kriminal ne može razvijati ako ne nastoji proširiti svoj utjecaj i na tijela javne vlasti, pa tako i na sudske vlasti.
Pravosuđe je posebno osjetljiv dio u tome smislu i ono mora biti u najvećem mogućem stupnju čisto od utjecaja korupcije na svim razinama i u svim fazama postupka. To se dakako neće postići pukim moraliziranjem nego upravo kombinacijom poticajnih, nadzornih i stegovnih mjera. Radi se o tome da se takve mjere osmisle i dosljedno provode.
I sada dolazimo do ključnog pitanja: Kako organizirati i uskladiti naše djelovanje sa ciljem suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala kao glavnih izazova našem demokratskom razvoju? Moj je odgovor na to pitanje sljedeći: najprije treba odlučno nastaviti započete reforme na unutarnjem planu usmjerene na usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije, te razvoj sposobnosti pravosuđa, policije i drugih tijela državne vlasti da otkriju, prate, nadgledaju, osiguraju dokaze i kazneno gone počinitelje organiziranog kriminala i korupcije. Koliko više budemo uspješni u tom zajedničkom nastojanju, to smo više dobra učinili za svoje građane, za njihova prava, a samim tim i za svoju državu.
Polazeći od naših iskustava u zaštiti ljudskih prava smatram da je najvažnije kod mladih izgrađivati svijest da su svi ljudi jednaki u svojim pravima i dostojanstvu, ali i u obvezama prema drugim ljudima, kako bismo se što više približili idealu iz prvoga članka Opće deklaracije: da jedni prema drugima postupamo u duhu bratstva i istinske čovječnosti.
Na kraju svima vama čestitam Međunarodni dan ljudskih prava, a posebnu čestitku upućujem svim dobitnicima godišnje nagrade Hrvatskog helsinškog odbora.
Hvala!