Poštovani sudionici konferencije,

Ekscelencije,

Gospođe i gospodo,

Drago mi je što smo se danas okupili u Budvi, lijepom povijesnom gradu na obalama najmlađe, a istovremeno jedne od najstarijih država na ovim prostorima.

Netko se može upitati: je li potreban ovaj sastanak kad smo slične, ili gotovo iste teme raspravljali nedavno u Brnu.

Odgovor je jednostavan: ponavljamo se, naravno, ali nikada nije dovoljno ulagati napore da se iznađe što bolji put suradnje i kretanja prema Europskoj uniji.

Pitanje odnosa regije Jugoistočne Europe i Europske unije pitanje je koje se tiče naše sadašnjosti, ali, koje se, više od svega, tiče naše budućnosti.

Članstvo u Europskoj uniji i atlantskim integracijama – naši su prioritetni strateški ciljevi. To je, dakle, put kojim želimo proći što prije i što uspješnije. A to je, ujedno, i naš je zajednički put.

Svima nama, nosiocima vlasti, povjerena je odgovornost za budućnost naših zemalja i naroda. Ali, ne samo naših pojedinih zemalja ili naroda, nego za budućnost cijele regije.

Tu budućnost pozvani smo graditi u skladu s najsuvremenijim rješenjima - standardima zaštite prava čovjeka i manjina, koje već niz desetljeća poznaju i primjenjuju zemlje razvijene demokracije.

Na njih nas, uostalom, obavezuju i pravni dokumenti koje smo potpisali, isto kao i članstva u pojedinim međunarodnim organizacijama kojima smo, ne zaboravimo, dobrovoljno pristupili.

Ako pogledamo kartu Europe danas – ostaje samo jedna enklava unutar, a zapravo dobrim dijelom još uvijek izvan Europske unije. To je naša uža regija - mada je institucionalno već s Europom i povezana.

Te veze su na različitom stupnju i, zahvaljujući individualnom pristupu, svaka od zemalja može se slobodno razvijati u skladu s vlastitim dostignućima i mogućnostima.

Gledano tako, mi u očima Europske unije jesmo otok. Ali ne pust, niti napušten.

Taj je otok domovina dvadesetak milijuna stanovnika, multikulturalna, multikonfesionalna, međusobno povezana i međuzavisna cjelina.

Otok predestiniran da postane dijelom Europske unije.

Što je danas Europa, odnosno Europska unija? Ona je od davnina bila svjetski faktor, ali rijetko je djelovala jedinstveno. Ona je danas po prvi puta u svojoj povijesti dostigla stupanj integracije i jedinstva u pogledima, da zaista može biti nezamjenjiv, globalni i konstruktivni činilac.

Njihova snaga leži u slobodnoj cirkulaciji ljudi, robe, kapitala i usluga, kao i pronalaženju zajedničke pozicije za sve one teme koje su od zajedničkog interesa.

Dio suvereniteta koji se ugrađuje u Uniju vraća se, da tako kažem, s uvećanim mogućnostima tj. mogućnošću utjecaja na donošenje zajedničkih značajnih odluka koje ćes se primjenjivati na sve.

Što znači Europa odnosno Europska unija za nas? Svakako - ne samo strateški cilj.

Ona je put - sigurno ne lak, ali jedini i najbolji! - kojem u suvremenom tijeku događaja za nas nema alternative.

Svima nama stižu iz Europe iste poruke – nema članstva bez ispunjavanja uvjeta. Ono nam pomaže da budemo u potpunosti spremni za članstvo. Uvjeti su postojali uvijek i za sve, ali u slučaju naše regije oni su specifični. Baš kao što je specifična i naša recentna prošlost.

Hrvatska je u institucionalnom približavanju europskim i atlantskim integracijama odmakla daleko.

Možda i zato, jer je svoju političku stvarnost znala prilagoditi zadaćama vremena. Hrvatski građani dali su povjerenje onim demokratskim snagama koje su Hrvatskoj otvorile vrata međunarodne zajednice. Put demokracije i donošenje onih odluka koje je vode u demokratsku budućnost, put je kojim Hrvatska želi ići. Zato što je svjesna sebe i svog okruženja.

Možda i zato jer je svojim građanima izvan Hrvatske imala hrabrosti poručiti: svoju sreću morate tražiti unutar zemlje u kojoj živite, svoja prava ostvarivati kroz institucije vaše zemlje.

A možda i zato, jer je građanima drugih nacionalnosti koji žive unutar njenih granica imala spremnosti i sposobnosti osigurati ravnopravnost, i kao građanima i kao zaštićenoj manjini.

Iako smo odmaknuli dalje na našem putu prema Europi, to nas ni u čemu nije izdvojilo iz regije. Mi s regijom dijelimo mnoge zajedničke probleme - otvorena bilateralna pitanja, mnoge zajedničke projekte - izgradnja infrastrukture, kao i mnoga nedovršena pitanja iz nedavne prošlosti - povratak izbjeglica.

Siguran sam da svi mi ovdje imamo istu želju i ista nastojanja – boljitak naših građana i njihov život u sigurnosti i napretku.

Pozivam zato sve nas ovdje okupljene i naše vlade da nastavimo putem reformi i da sve one promjene koje su nužne da bi naše zemlje bile zemlje istinske demokracije provedemo energično i do kraja i da takvim promjenama svi iz regije dademo bezrezervnu podršku.

Važno je nikada ne zaboraviti da je odluka na nama samima i da smo jedino i upravo mi odgovorni za svoju budućnost.

Želio bih da sa ove Konferencije ode u Europu i svijet poruka koja se zasniva na toleranciji i suživotu, poruka zajedništva i međusobne solidarnosti, u kojoj je svatko svjestan odgovornosti za sigurnost drugoga.

Želio bih da budemo narodi koji čuvaju svoju baštinu – ne potiskujući tuđu, koji se ponose svojom kulturom - ne prezirući tuđu.

Prilika nam je da već danas budemo Europa u malome, sve dok se ne uključimo u suvremene europske tokove.

Želio bih da budemo prepoznate kao demokratski i ekološki osviještene zemlje, pravno uređene, u kojima su vladavina prava i dijalog - vrijednosti od najvećeg značenja. Zemlje u kojima život nije ugrožen zbog javno izraženih demokratskih stavova.

Često me pitaju: Što proširenjem dobiva regija, a što Europa?

Svakim proširenjem, pa tako i proširenjem na zemlje regije, Europa proširuje zonu mira i sigurnosti.

A to je u našem vremenu, na našim prostorima jedno od najznačajnijih pitanja. Proširenjem Unije na našim se prostorima otvaraju se granice.

Time nestaje i povod za rat kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva.

Proširenjem na zemlje regije, Europska unija širi svoje tržište. I sada već, Hrvatska zajedno s ostalim zemljama šire regije gospodarski surađuje u okviru Nove CEFTA-e.

Proširenjem na ovaj dio Europe, Europska unija otvara još jedna mediteranska vrata prema Bliskom i Srednjem Istoku, što se dobro nadovezuje na njenu politiku susjedstva.

Polako, proširenjem, naša će regija prestati biti Europa samo geografski. Ona će to postati ekonomski, financijski i institucionalno.

Regija, a i Hrvatska zajedno s njom, već su stoljećima multi-etničke, multi-kulturalne, multi-jezične i multi-konfesionalne. U tom duhu odgajane su generacije na ovim prostorima.

Uvjeren sam da ćemo, kada za to dođe vrijeme, u velikoj europskoj obitelji potvrditi svoju europsku orijentaciju, ali i opravdati svoju tradicionalno europsku pripadnost.

I na kraju čestitam Internacionalnoj ligi humanista, predsjedniku Vujanoviću i gradu Budvi na izvrsno organiziranom skupu.