Uvažene gospođe i gospodo veleposlanici,

cijenjeni gosti,

dragi prijatelji,

Ovo naše godišnje okupljanje na Brijunskom otočju postalo je već ugodnom i prihvaćenom tradicijom. Prilika je to i za ugodno druženje, ali i za korisne susrete i razgovore. Prilika je to za obnavljanje starih poznanstava, a i za uspostavljanje novih. Ukratko: dobro je što se nalazimo i ja vas sve i ove godine srdačno pozdravljam.

Neću trošiti mnogo riječi da bih vam govorio o Hrvatskoj danas. Vi dobro znate gdje smo, kamo i kako idemo. Znate to, jer je to vaš posao, a znate to i zato što je put današnje demokratske Hrvatske transparentan, jasan i jasno određen.

Mi u ostvarivanju naših vanjsko-političkih prioriteta dobro napredujemo. Možda bismo mogli i bolje, no za sada ne vidim razloga za nezadovoljstvo. Imam povjerenja u naš pregovarački tim s Europskom unijom i vjerujem da se Hrvatska dobro pripremila - kako za pregovore, tako i za članstvo u Uniji.

Napredujemo i prema članstvu u Atlantskome paktu. O tome ima još određenih dilema u našoj javnosti, mada se njezino raspoloženje mijenja. U svakome slučaju, ja smatram da je članstvo u NATO-u za Hrvatsku sa stanovišta njezine sigurnosti korisno. U isto vrijeme sigurno ću pomno pratiti kako na sve reagira hrvatska javnost i uzimat ću i to u obzir.

Vi znate da kod mene nikada nije bilo dvojbi oko hrvatskih vanjsko-političkih prioriteta, kao što nije bilo dvojbi ni oko toga da se Hrvatska ne može usredotočiti samo i isključivo na Europu. Razgranati i razvijeni odnosi sa svima, to je naš interes i to je naša želja. A ravnopravni odnosi sa svima, velikima i malima, slabima i jakima, s onima koji misle kao i mi, i s onima koji misle drugačije – to je naš cilj na međunarodnoj sceni.

Mi, dakle, težimo svijetu ravnopravnih i jednakopravnih, svijetu u kojemu će se poštivati načela i uvažavati specifičnosti, svijetu u kojemu se rješenja neće nametati, nego će se do njih dolaziti pregovorima, pa i kompromisima. Mi želimo takav svijet, pa je naravno da želimo i takvu regiju.

Hrvatska nastavlja putem normaliziranja na jugoistoku Europe, u iskrenoj želji da ovome dijelu Staroga kontinenta utre put prema Europskoj uniji. U tome smislu, a to sam već mnogo puta rekao, mi nemamo nikakve ambicije da budemo lideri, ali znamo da možemo biti i bit ćemo lokomotiva koja vuče naprijed. Svatko će na tome putu napredovati svojom brzinom i u skladu sa svojim postignućima, ali cilj nam je isti i svi ćemo se na tome cilju naći.

Postigli smo mnogo i vi ste svjedoci toga napretka. U isto vrijeme još je dosta posla pred nama i vi to dobro znate. U tome smislu Hrvatska i dalje treba pomoć međunarodne zajednice, pa i u obliku nadgledanja. Meni je svakako draže nadgledanje do ulaska u Europsku uniju, nego uvjetovani ulazak u Uniju uz nastavak nadgledanja. Možda to ponekima u Hrvatskoj još nije jasno, ali vjerujem da će i oni napokon razumjeti što su naši pravi interesi.

Reći ću i danas, i ovdje: naš put je demokracija, naš put je ujedinjena Europa. Naš put je Hrvatska zasnovana na toleranciji između njezinih građana, na poštivanju različitosti koje obogaćuju, a ne razdvajaju, Hrvatska u kojoj vladaju zakoni što vrijede za sve, a ne volja pojedinih ljudi.

Želim da svoje vlade iscrpno i istinito izvještavate o svemu što se u Hrvatskoj zbiva. U isto vrijeme želim da – kako vrijeme prolazi – nalazite sve manje zanimljivih tema za izvještaje koje šaljete u svoje metropole.

Osjećajte se ugodno na ovome povijesnom otočju i već se sada veselim našem susretu za godinu dana.

Živjeli!