Gospodine admirale,
Uvaženi gosti i uzvanici,
Gospođe i gospodo,

Čini mi osobito zadovoljstvo što mogu odlikovati čovjeka koji je posvetio mnogo energije, mnogo vremena i mnogo entuzijazma tome, da privede kraju priču započetu u vrijeme II. Svjetskog rata.
Pomogao je pronaći obitelj Hrvata poginuloga u napadu na Pearl Harbour, kako bi joj bilo predano visoko odlikovanje kojime je taj pripadnik američkih oružanih snaga, naš zemljak, bio odlikovan.
Ta divna ljudska priča, priča o herojstvu u teškim vremenima kojima su carevali smrt i razaranje, dobila je svoj pravi i logičan kraj kada su članovi obitelji vojnika koji nije štedio sebe da bi spasio druge i koji je u tome plemenitom naporu dao svoj život, primili njemu namijenjeno priznanje.
A potpuni kraj ta priča dobiva danas, kada – kao Predsjednik Republike Hrvatske – mogu odati priznanje čovjeku kojemu zahvaljujemo što se to moglo dogoditi.
Prilika je to i da se podsjetimo II. Svjetskog rata, velike, globalne bitke za slobodu pojedinaca i naroda, za slobodni razvoj država, za demokraciju i ravnopravnost. I – nemojmo zaboraviti – prilika je to da se podsjetimo i ratnoga savezništva iskovanog u toj borbi, savezništva što je jedan od nezaobilaznih temeljaca hrvatsko-američkog prijateljstva.
Na tradicijama odnosa stvorenih u tim, danas već dalekim danima, valja graditi dalje – mada u promijenjenim uvjetima i u svijetu u kojemu se vode neke druge bitke i neki drugi ratovi.
No, ideali generacije koja je na svojim plećima iznijela teret II. Svjetskog rata, ideali mira i suradnje i danas bi trebali biti ključne odrednice ponašanja odgovornih država, svih država, na svjetskoj sceni.
Gospodine admirale, zahvaljujem na naporima koje ste neumorno poduzimali, čestitam Vam na uspjehu kojime su oni bili okrunjeni i sa zadovoljstvom Vam predajem Red hrvatskog trolista.