Gospođe i gospodo,
Novinarke i novinari,
Predstavnici medijskih kuća i organizacija,

Drago mi je što vas, evo još jednom, mogu pozdraviti na ovom našem tradicionalnom godišnjem druženju.

Dakako, mi se, već po prirodi posla, susrećemo svakodnevno jer i vaša i moja je funkcija javna, a samim time i podložna svakodnevnom sudu javnosti.

Građani su oni koji i o mojem i o vašem poslu donose konačan sud i upravo zato je neophodno da budu pravodobno i istinito informirani. Mnogo sam puta, posebno od kada sam na ovoj dužnosti, dužnosti predsjednika Republike govorio o ulozi medija, o njihovoj važnosti, moći i odgovornosti.

Odgovornost je ono što smatram ključnim, pri čemu mislim i na odgovornost prema javnosti i na odgovornost prema vašoj vlastitoj profesiji.

Naravno, niti jedna profesija, pa tako ni novinarska ne živi sama za sebe i u svom vlastitom, zatvorenom svijetu odvojena i zaštićena od vanjskih utjecaja. Svaki pojedinac i svaka profesija u sebi nosi i odražava sve značajke, sve mane i vrline društva kojemu pripada, no smatram kako je novinarstvo jedna od onih ključnih profesija kojoj je zadatak i obveza biti pokretač tog istog društva.

Boreći se za slobodu izražavanja i slobodu javne riječi pridonosili ste demokratizaciji Hrvatske i izgradnji građanskog društva, a vjerujem, da će unatoč svim poteškoćama tako i ostati.

Međutim, ni Hrvatska nije imuna na globalna kretanja i trendove, pa jednako tako kako je i u stranim medijima prisutan trend „žutila“ i senzacionalizma, prisutan je i kod nas, i sve je manje vidljiva granica između tabloida i takozvanih ozbiljnih novina.

Tekstovi su sve kraći, a fotografije sve veće. Naravno, da nam je svima poznata ona izreka kako fotografija govori više od tisuću riječi, ali to naprosto ne može biti uvijek i u svakoj prigodi.
Nebrojeno sam puta čuo kako čitatelji, odnosno gledatelji ili slušatelji traže kratke, lagane i neopterećujuće, tekstove, kako izbjegavaju znanstvene emisije i „teške“ teme.

Ali vjerujte, isto toliko sam puta čuo, a i kao običan konzument medija sam se zaželio detaljnih, stručnih i utemeljenih analiza i komentara, o temama koje u današnje vrijeme završavaju obično negdje pri kraju informativnih emisija, ili su plasirane u drugoj polovini novina, nakon tračeva i crne kronike.

Osim što informiraju, mediji imaju i obrazovnu funkciju, a tu će funkciju biti nemoguće ispuniti ako nam u medijima budu servirane samo trivijalne i banalne vijesti.

Svjestan sam dakako da svako vrijeme nosi svoje, da novinarstvo danas nije jednako onome prije deset, dvadeset ili trideset godina. Ali osnovni su postulati ostali isti. Istinitost, objektivnost i relevantnost.

A istraživanja pokazuju kako se mediji sve više okreću komercijalizaciji i kako sve veći dio svojih prihoda ostvaruju kroz oglašavanje, ali isto tako ta istraživanja pokazuju kako mediji moraju voditi računa da im profit ne uništi sam proizvod.

Mnoge su afere i nepravilnosti otkrivene upravo zahvaljujući vama, no, na žalost bilo je pa i danas ima, i loših i negativnih primjera, od širenja govora mržnje, do da metaforički kažem – presude i prije suda dakle prije nego li ste čuli sve strane u postupku.

Slažem se, nije uvijek krivnja samo na novinarima, često se događa da odgovorni, posebno u politici, sakrivaju informacije ili se informacijama manipulira. I tu opet do izražaja dolazi vaša uloga i vaša odgovornost jer upravo vi omogućavate javnosti da sazna ono što ne zna, a morala bi znati.

Svjestan sam da osim rokova, vas novinare danas pritišću i razne grupacije i lobiji, od političkih, gospodarskih ili  vlasničkih.
Poznato mi je da je prije nekoliko dana upravo vaša cehovska organizacija zatražila hitnu arbitražu da kako bi konačno započeli pregovori s vlasnicima medija o statutima medija, što su inače bili dužni napraviti po zakonu. I želim reći kako u tome imate i moju podršku.
Već sam rekao da je i moj i vaš posao da služimo građanima i da je podložan sudu i kritici javnosti.
A baš kritiku, ali samo onu utemeljenu na argumentima, smatram dobrom i poželjnom, pa i neophodnom jer samo tako možemo svoj posao obavljati na pravi način.

Želim vam sretnu Novu 2008 godinu i želim vam da i dalje radite na očuvanju dostojanstva vaše profesije, kao na vašu dobrobit, tako i na dobrobit naših građana i našeg društva.

/transkript - neredigirano/

Nije uobičajeno prije nego vam donesu piće, nije uobičajeno da se ja po drugi puta javljam, ali sad se javljam radi jednog razloga, a to je pitanje korupcije.
Kao što znate mi smo u sportu visoko u svijetu i u Europi kotiramo stvarno visoko i to je za pozdraviti.
Ali nije za pozdraviti to da smo tako visoko u korupciji. I ja zato koristim ovaj vaš skup da posebno naglasim. Korupcija se može iskorijeniti i to nije tako teško, ali sve mora biti transparentno. Ona počinje u javnim nabavkama.
Ako vi javnu nabavku smjestite pod nekakav veo tajnosti onda možete raditi što god hoćete, jer nema žalbe, nema onoga tko ima pravni interes i pojeo vuk magare. Kaže se vuk sit, a koze na broju. Međutim, onda je nečije janje platilo ceh. Ne može biti vuk sit, a koze na broju.
Tako i kod korupcije.
Tu moramo svi zajedno poduzeti nešto. Kod nabave za policiju, nabavu za vojsku, dakle nabavu za narodnu obranu, slušajte zašto bi to bilo zaštićeno tajnom. Znamo koliko imamo vojnika. Zar treba sada štititi tajnom od koga ćemo naručiti cipele, kod koga ćemo naručiti košulje za tu vojsku. Imamo dogovor s međunarodnim faktorom koliko možemo imati naoružanja i kakvog. Treba li to sada štititi nekakvom tajnom. Pa mi ne proizvodimo atomsku bombu.
Sve to mora biti transparentno. I sada dobivamo zakon koji opet dio spravlja pod plašt zaštite. Dakle opet javnost je isključena. Opet se može sklapati milijunski poslovi bez konkurencije, bez znanja javnosti. Da bi se popravilo stanje treba promijeniti regulativu i ako nešto mora biti tajna neka o tome odluči Vlada Republike Hrvatske, a ne tamo netko tko naručuje i tko isporučuje, nego da to bude onaj tko je najodgovorniji, a to je Vlada.
Međutim, to mi u našem zakonu nemamo. I evo sada putem vas želim poslati poruku prestat će korupcija ili bit će najmanje korupcije onda ako budemo radili transparentno. Transparentno s državnim novcima ili novcima javnih poduzeća. Hvala vam lijepo.

/transkript - neredigirano/
Govor Zdenka Duke, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva

Poštovani gospodine
Predsjedniče, dame i gospodo,
drage kolegice i kolege.

Mislim da se većina nas može složiti s tim da je hrvatsko novinarstvo u posljednjih desetak godina bitno pridonijelo demokratizaciji društva. Mediji su objelodanili brojne političke, gospodarske i korupcijske afere i te su objave imale veliki utjecaj na javnost. Oni su svojim utjecajem pridonijeli smjeni ili ostavkama nekolicine ministara. Najmanje su pak uspjeli pokrenuti u sivoj zoni gospodarstva i u crnoj zoni korupcije. Sve više novina, sve više televizija i radija gotovo svakodnevno niču internetski portali kao najbrža sredstva informiranja. Novinara u Hrvatskoj nikada nije bilo više nego do sada. Demokracija u Hrvatskoj baš navršava punoljetnost i trebala bi biti sve zrelija.

Možemo li ipak zbog svega toga reći da čitatelji, gledatelji i slušatelji sve više vjeruju novinama, televizijama i radijima i možemo li reći da se mi profesionalni novinari osjećamo sve slobodnijima u svom poslu. Osjećaj većine novinara je da su za svu odgovornost za javnu riječ koja je uvijek nedjeljiva s našim poslom novinari ne osjećaju slobodnijima. Naprotiv. Sve više nalikujemo birokratima od kojih se najviše traži poslušnost poslodavcima i slijepo poštivanje subordinacije ili sve više nalikujemo konfekcijskim radnicima koji proizvode na traci i konačni proizvod novine ili TV zapis tako sve više liče kakvim konfekcijski proizvedenim cipelama.

Između glavnih listova nema bitnih razlika. U njima su pomiješani i žuti, senzacionalistički i ozbiljni sadržaji, a kada su novine takva mješavina teško je steći i sačuvati vjerodostojnost.

Simbolički rečeno nema više novinarskog ručnog rada. Samosvojnost u novinarskom poslu i novinarsko pravo na vlastito mišljenje o događajima, pojavama i osobama, a to je baš bitni dio našeg posla ne prolazi kod većine vlasnika medija.

Medijski prostor za različita stajališta i uopće prostor za stajališta nestaje. Najveći vlasnici uglavnom ne vole autorsko novinarsko mišljenje, osim mišljenja jednog ili dvoje njihovih najosobnijih … I zato auto cenzura nije u medijima danas ništa manja nego što je bila prije 10 ili 15 godina. Tada je ona bila potrebna samo iz političkih razloga, a danas gotovo da nema tog područja, društva za koje vlasnik ne bi bio izravno zainteresiran.

Što je veći udio oglašivača u prihodu medija jasno je da je baš utoliko veći njihov utjecaj na medijski sadržaj. Čast, dostojanstvo i neovisnost novinarske profesije najviše su ugroženi današnjim čvrstim brakom kapitala, dijela politike i političara i vlasnika medija.

Hrvatsko novinarsko društvo koliko je god to u njegovoj moći štitit će neovisnost novinara i urednika Hrvatske radio televizije i HINE od stranačke politike koja bi tu neovisnost eventualno željela ugroziti. Želimo i aktivno sudjelovati u konačnom i stvarnom rješavanju stanja u listu „Vjesnik“ koji nikad do sad nije bio manje čitan.

Mi novinari smo posebno zainteresirani da zajedno sa vlasnicima osnažimo odredbe o statutima medija čije je postojanje obvezno po Zakonu o medijima i stoga mi je drago da ste to spomenuli. Statuti medija su po tom zakonu osnovni instrument unutar redakcijske demokracije i po njima ne može biti imenovanja glavnih urednika i ključnih urednika medija, a da novinari i urednici o tom imenovanju ne kažu i svoju riječ.

Samo nekoliko naših medija ima statute i budući da se zakon ne provodi jer vlasnicima bilo kakvo miješanje vlastitih novinara u uređivačku politiku nije odgovaralo koristit ćemo sva legalna sredstva da se ovaj za nas novinare najvažniji zakon napokon počne primjenjivati.

U dubokoj nadi da nećemo samo nastaviti pridonositi demokratizaciji društva nego da ćemo uspjeti demokratizirati i vlastite redakcije želim svima sretnu i uspješnu 2008. godinu.