04.04.2008.

Zdravica predsjednika Mesića na svečanoj večeri u čast predsjednika G.W.Busha

 

Gospodine Predsjedniče,
Gospođo Bush,
Uvaženi predstavnici američke administracije i hrvatskih vlasti,
Cijenjeni gosti i uzvanici,
Gospođe i gospodo,

Drago mi je što još jednom mogu izreći dobrodošlicu predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu, glavnome gradu Hrvatske.
Vi, gospodine Predsjedniče, niste prvi američki predsjednik koji posjećuje Hrvatsku i Zagreb, ali jeste prvi predsjednik Sjedinjenih Država koji službeno posjećuje samostalnu hrvatsku državu. To je ono što Vaš dolazak čini dodatno značajnim.
Hrvatska je mala zemlja čiji korijeni državnosti sežu u daleko deseto stoljeće, ali koja se kao samostalna država na političku kartu svijeta upisala tek prije nepuna dva desetljeća.
Amerika je nesporno najmoćnija sila današnjega svijeta čija povijest obuhvaća malo više od dva stoljeća, ali koja je u tome relativno kratkome vremenu u dva svjetska sukoba dala nemjerljiv doprinos borbi protiv zla i tiranije i pobjedi ideja slobode i demokracije.
Ne želim trošiti riječi na podsjećanje na sve ono iz prošlosti što povezuje naše dvije države – od hrvatske zajednice u Americi i iseljenika iz Hrvatske, poput genijalnoga pronalazača Nikole Tesle, preko činjenice da je Dubrovnik, biser hrvatskoga Jadrana, u ono vrijeme samostalna republika, bio među prvima koji su priznali mlade Sjedinjene Države, pa sve do ratnoga savezništva u borbi protiv nacizma i fašizma i do suradnje što smo je ostvarivali u vrijeme kada je Hrvatska bila dijelom Jugoslavije.
To je – rekao sam - prošlost, ali prošlost koju valja poznavati i na kojoj treba graditi dalje. A to što moramo graditi, ma kako različiti bili – po veličini, snazi, potencijalima i utjecaju, ponekada i u pogledima na ovo ili ono pitanje – to je svijet mira, sigurnosti i stabilnosti, svijet napretka i blagostanja – i to za sve.
Ono što moramo graditi, to je međusobno povjerenje i uvažavanje – bez obzira na razlike, čak razlikama usprkos. Jer, samo u uvjetima međusobnoga povjerenja moguće je konstruktivno razgovarati, moguće je pretvoriti u realnost tezu kako se sva otvorena pitanja mogu i moraju rješavati pregovorima.
Živimo u svijetu opterećenom mnogim problemima, suočeni smo s mnogim izazovima. Oduprijeti im se možemo samo zajednički, usklađeno, polazeći od spoznaje da su i globalni terorizam, i regionalne krize, i siromaštvo, ali i globalno zatopljavanje, kao i uništavanje prirodnoga okoliša – problemi koji pogađaju sve nas – možda ne u istoj mjeri, možda ne u istome trenutku, ali to su nedvojbeno problemi svake države i mi ih, ponavljam, možemo rješavati samo zajednički.
Kada to kažem, imam svakako na umu ulogu koju u tome mogu i trebaju odigrati Ujedinjeni narodi. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da se hrvatsko-američki odnosi razvijaju uzlaznom linijom. Nebrojeno sam puta rekao, a ponovit ću i danas: Hrvatska pruža ruku prijateljstva svakome tko u uvjetima ravnopravnosti i zadovoljavanja uzajamnih interesa želi surađivati s njome.
Hrvatska je, ponavljam, mala zemlja. Mi i trebamo, a i želimo saveznike i prijatelje širom svijeta. Takve saveznike i prijatelje koji će znati i htjeti surađivati s nama, poštujući naš identitet i naše posebnosti, uzimajući u obzir svoje, ali i naše nacionalne interese, te polazeći od toga da politika koja se zasniva na zadovoljavanju interesa nije nespojiva s politikom oslonjenom na određena čvrsta načela. 
Uvjeren sam da Hrvatska u Sjedinjenim Državama ima upravo takvog saveznika i prijatelja.
Koristim priliku da zahvalim na podršci što su je Sjedinjene Države pružale ostvarivanju dvaju prioritetnih ciljeva naše vanjske politike: ulasku u Europsku uniju i u Sjevernoatlantski savez.
Na upravo završenome summitu NATO-a u Bukureštu, dobivanjem pozivnice, ostvarili smo odlučujući korak naprijed prema članstvu u NATO-u, a uvjeren sam da će i naši pregovori o članstvu u Europskoj uniji, poslije kraćega zastoja, biti uspješno nastavljeni.
Hrvatska je svjesna svojih odgovornosti – i u regiji, i u Europi, i u svijetu i ona će se znati ponašati tako da opravda povjerenje koje joj se ukazuje.
Nazdravljam Vama, gospodine Predsjedniče i gospođi Bush, za Vaše dobro zdravlje i osobnu sreću, nazdravljam za napredak prijateljskih Sjedinjenih Američkih Država i, napokon, nazdravljam za svijet mira, uzajamnog razumijevanja i povjerenja kojemu – uvjeren sam – svi težimo.
Živjeli!