Gospođe i gospodo ambasadori,

cijenjeni uzvanici i gosti,

Drago mi je što se opet srećemo na tradicionalnome proljetnom okupljanju veleposlanika, akreditiranih u Republici Hrvatskoj, ovdje – na Brijunima. Za neke među vama ovo je prvi takav susret i prvi posjet ovome jedinstvenome arhipelagu; za neke je posljednji.

Onima koji su ovdje prvi puta, još ću jednom zaželjeti dobrodošlicu u Hrvatskoj, a onima koji nas uskoro napuštaju zahvalit ću što su bili korektni tumači politike svojih zemalja ovdje, kod nas, ali su u isto vrijeme vjerno i korektno informirali svoje metropole o prilikama u Hrvatskoj i o našoj politici.

Što se ovdje događa i kako se i kamo Hrvatska kreće, nema potrebe da vam posebno govorim. Vi to dobro znate. Znate naše uspjehe, ali i naše propuste. Što se mene tiče, sa svakim sam uspjehom zadovoljan, svaki me korak bliže Europskoj uniji čini sretnim, jer naša je budućnost u ujedinjenoj Europi. Na propuste i promašaje kojih nedvojbeno ima, upozoravam i upozoravat ću i dalje, mada se to nekima i ne sviđa.

Postoje stvari u kojima smo se od godine 2000-te na ovamo pomakli s mrtve točke, u kojima smo učinili toliko potrebne iskorake, u kojima smo se, reći ću to najjednostavnije – pokazali i dokazali kao Europljani. I te stvari nitko ni pod kojim izgovorom ne smije dovesti u pitanje.

Tu povratka na staro nema i ne smije biti. Ponavljam: ne smije biti!

Mislim konkretno na ljudska i manjinska prava, na medijske slobode, na učvršćivanje demokratskih institucija i demokracije kao sustava, na toleranciju i nediskriminaciju, na regionalnu suradnju.

Ima i stvari u kojima smo krenuli dobrim putem, ali na tome putu se i dalje susrećemo s unutarnjim nerazumijevanjima, pa i otporima.

Tu ni posustajanja, ni odustajanja nema, niti smije biti. Započetim se putem mora nastaviti.

Ovdje konkretno mislim na odnos prema prošlosti, onoj iz vremena Drugoga svjetskog rata i onoj novijoj, na suočavanje s istinom o prošlosti, na sudski progon i kažnjavanje svih onih koji su temeljem danas važećih međunarodnih i nacionalnih zakona i propisa odgovorni za teška kršenja ljudskih prava, uključujući ratne zločine. Ponavljam: svih, bez obzira na ime, nacionalnost, vjeru, prošlu ili sadašnju funkciju i prošle ili sadašnje zasluge.

Mislim na proces povratka svih izbjeglih i prognanih hrvatskih državljana koji se odvija i koji mora biti nastavljen.

Mislim također i na reformu pravosuđa i s njome usko povezanu borbu protiv korupcije. Mada tu postoje i akcijski planovi i proklamirane dobre namjere, mada se povremeno otvaraju istrage i započinju sudski postupci, ponekada sam sebe doživljavam u naporima da napokon reformiramo pravosuđe i da se očistimo od korupcije i kriminala, kao usamljenoga borca protiv vjetrenjača. No, čak kada bi tako i bilo, ja odustati neću!

Kao što znate, ja sam u završnici svojega drugoga predsjedničkoga mandata. Nije na meni da procjenjujem i ocjenjujem ono što sam u proteklim godinama učinio. Ali, ja znam na kojim sam pitanjima inzistirao, znam da sam to činio zbog dobrobiti Republike Hrvatske i svih njezinih građana, a znam i to da Hrvatska danas u očima svijeta nije ona i onakva kakva je bila na početku godine 2000. I to s razlogom.

Hrvatska ne smije nikome dozvoliti da dovede u pitanje ono što je ostvareno i da je preusmjeri. Naš je kurs jasan i čvrsto određen. A ja ću davati svoj doprinos nastavljanju puta kojim smo krenuli i onda, kada više neću biti na najvišoj funkciji u zemlji.

U to možete biti sigurni.

Želim vam ugodan boravak na Brijunima, na otočju koje je svjedočilo povijesti još od rimskih vremena i na kojemu je začet dio povijesti 20. stoljeća.

Živjeli!