Poštovana gospodo predsjednici,
Uvaženi gospodine Matsuura,
Poštovani sudionici konferencije,

S velikim zadovoljstvom pozdravljam vas danas u Ateni gdje smo se, vođeni idejom međusobne suradnje i regionalnog dijaloga u području kulture, okupili po šesti puta na regionalnoj konferenciji Kulturnih koridora. Ljudi su oduvijek, kroz cijelu povijest čovječanstva, razmjenjivali kulturna dostignuća, znanja, vrijednosti i dobra.
Svijet kakvog danas znamo sagrađen je na temeljima velikih kretanja i mijena. I to ne samo u našoj regiji, nego i diljem planeta. A upravo su mora i rijeke tijekom povijesti bili glavni koridori kojima su, uz osvajače i trgovce, putovale i vrijednosti utkane u temelje naših kultura.
Prostor na kojem se nalazi Hrvatska oduvijek je vezan uz more. Živio je na moru i od mora. Hrvatska kultura rađala se i cvala uz more, a istovremeno, tim su istim morem stizali utjecaji i saznanja o drugim kulturama.
Ponajviše o tome svjedoče naši najvredniji spomenici. Tako se u Poreču nalazi jedan od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti. Srce Splita čini Dioklecijanova palača - boravište rimskih careva; Hvarani i danas svoja čuvena vina uzgajaju na parcelama koje su početkom 4. st. prije naše ere podijelili grčki kolonisti - Parani, a oni su na Hvar došli projedrivši tri mora: Egejsko, Jonsko i Jadransko.
Simbol i današnjeg Trogira je Lizipov Kairos, bog sretnog trenutka, koji je prije dvije tisuće godina isplivao na obale Istočnoga Jadrana. Dubrovački pomorci i trgovci premrežili su zemlje balkanskog zaleđa, a njihova zastava - zastava svetoga Vlaha - vijorila se sa brodova povezujući najudaljenije krajeve svijeta.
Od pretpovijesti do doba velikih otkrića iz 15. stoljeća, istočna obala Jadrana bila je jedna od najprometnijih europskih magistrala. Bio je to most između Evrope i Istoka. Bio je to put koji je od Kine i Indije preko Male Azije i Alpa vodio prema Baltiku i dolinama velikih ravničarskih rijeka Visle i Volge, dakle daleko u sjevernu Europu.
Sličnu je ulogu za Europu odigrala i rijeka Dunav. Taj simbol Limesa, granice prerasao je u simbol suvremenog srednjoeuropskog Babilona, pretvarajući aspekt u kojem je pojedinac ili gospodar drugoga ili žrtva različitosti u prostor koji je most razumijevanja, učenja o drugima i promicanja suradnje između kultura i naroda.

Poštovana gospodo predsjednici,
cijenjeni sudionici ovog skupa,

Na svim sam se dosadašnjim našim okupljanjima zauzimao za širenje i uspostavljanje kulturnih koridora u našoj regiji. Isticao sam kao negativnu zloupotrebu baštine za gradnju zidova umjesto mostova među kulturama, zauzimao sam se za daljnju izgradnju međukulturnog dijaloga, razumijevanja i suradnje.
Hrvatska veoma dobro razumije značaj međukulturnog dijaloga. Naša recentna povijest samo je dodatan poticaj da širimo putove dijaloga, s uvijek jednim jedinim ciljem - izgradnje porušenih mostova koji su u službi stvaranja trajnog mira i stabilnosti na ovim prostorima.
Danas su u fokusu našega interesa naše zajedničke rijeke, jezera i mora. Dopustite mi da pogled s prošlosti okrenem k budućnosti.
Naime, kao što je nekoć kultura putovala tim našim drevnim morskim i riječnim putovima tako danas opasnosti ne poznaju granice. Usprkos brojnim znanstvenim analizama, raspravama, konvencijama i akcijskim planovima naša su mora, rijeke i jezera pred velikom opasnošću, ugrožena i opterećena razvojem koji se nerijetko ponaša kao „žderač prostora i voda“.
Svjedoci smo nasilja nad prostorom. Izgled naših obala temeljito je izmijenjen. Neka naselja nestaju, druga se rasprodaju. Prije godinu dana na satelitskim je snimkama otkriveno 250 naftnih mrlja samo na Jadranu. Leševi dobrih dupina nasukani po plažama, alge ubojice šire se podmorjem, požari gutaju krajolike, masovna turistička izgradnja kontaminira najvredniji prostor. Biološka i urbanistička ravnoteža je narušena zbog kulta profita.
No, da se razumijemo – ja ni u kojem slučaju nisam protiv napretka, protiv razvoja. Ja sam itekako svjestan potrebe opskrbljivanja energentima, potreba turističkog razvoja. Ono za što, međutim, plediram to je uspostavljanje izravne međupovezanosti između razvoja i zaštite okoliša. Jer, ako uništimo okoliš, razvoj postaje besmislen.
A kad već govorimo o dijalogu - dijalog profita itekako je uspostavljen i, nažalost, nerijetko je mnogo jači i iskreniji od dijaloga kultura. Apetiti i agresivnost profita proporcionalni su ljepoti i vrijednosti baštinjenoga.
Naša je regija, još uvijek veoma ranjiva, posebno izložena i na udaru mešetara svih vrsta.
Naše se obale i vode lako i ubrzano ugrožavaju i razaraju, a teško i sporo liječe.
Mora ne mogu zaštititi konvencije, ako ih ne štite ljudi. Oni koji ne znaju vrijednost svojih voda, ne mogu se prema njima ni odnositi zaštitnički. Prostor i vode kojima raspolažemo nisu bezgranični. A vrijeme koje imamo na raspolaganju da ih očuvamo donošenjem pravih odluka i provođenjem odlučnih akcija - više je nego ograničeno.
Hvala!