Poštovana gospođo Čulinović-Konstantinović,

Poštovani pripadnici Osmog dalmatinskog korpusa,

Cijenjeni gosti,

Dopustite mi na početku zahvaliti na pozivu koji ste mi uputili na današnju svečanost obilježavanja osnutka Osmog dalmatinskog udarnog korpusa, čemu sam se rado odazvao.

Šezdesetpeta obljetnica formiranja Osmog dalmatinskog korpusa prilika je prije svega da se podsjetimo na one dane antifašističke borbe kada je čitava Dalmacija nakon kapitulacije fašističke Italije ustala u borbu protiv njemačkih okupatora, kao i protiv četničkih i ustaških snaga koje su se borile na strani sila Osovine.

Bio je to u pravom smislu općenarodni ustanak. Tada su se Dalmatinci listom pridružili narodnooslobodilačkoj borbi.

Od prvih dana okupacije i sramotnog čina predaje velikog dijela Dalmacije fašističkoj Italiji od strane vodstva NDH velik se broj dalmatinskih rodoljuba uključio u partizanski pokret kao borci ili kao ilegalci i simpatizeri širom dalmatinskih gradova, sela i otoka.

Sve masovnijim priključenjem partizanskom pokretu narod je više nego jasno odgovorio što misli o izdajničkom paktiranju ustaša, ali i četnika i orjunaša s talijanskim fašističkim okupatorima koji su potpuno nijekali hrvatski karakter Dalmacije, i to unatoč činjenici da je Dalmacija bila kolijevka hrvatske države.

Nakon kapitulacije fašističke Italije narod se podigao na masovni  ustanak. Velik priljev novih boraca omogućio je formiranje novih većih partizanskih jedinica i početak borbe za konačno oslobođenje Hrvatske. Formiranje Osmog udarnog dalmatinskog korpusa 7. listopada 1943. bio je u tome prijeloman trenutak.

Njegovih 13.000 boraca, zajedno s partizanskom moranaricom, bili su udarna snaga za izvođenje većih borbenih akcija kao i oslonac zaštite civilnog stanovništva. Bez sumnje, to je bio velik korak u prerastanju partizanskog pokreta i gerilske borbe u narodnooslobodilačku vojsku i otvoreni rat s okupatorom.

Ujedno, to je bio izniman doprinos političko-vojnoj procjeni Saveznika o snazi partizanskog pokreta.

Tada je naime narodnooslobodilačka vojska konačno bila priznata od Saveznika kao nezaobilazan čimbenik u antifašističkoj koaliciji. Ovdje treba naglasiti da je Osmi korpus odigrao i presudnu ulogu u vraćanju Zadra, Rijeke, Istre i otoka u sastav hrvatske.

Bez Osmog korpusa, njegovih vojnik uspijeha, ali i činjenice da je snažno odražavao antifašistički duh svih hrvatskih krajeva na jadranskoj obali, to jednostavno ne bi bilo moguće.

 Dakako, u tadašnjem odnosu snaga rujansko oslobođenje Splita i velikog dijela Dalmacije nije moglo dugo potrajati, ali je ono bilo siguran znak da će borba za oslobođenje Dalmacije i Hrvatske biti uspješno nastavljena i završena.

Dalmatinski borci imali su pri tome ključnu ulogu ne samo u borbama širom Dalmacije nego i šire, osobito u obrani Vrhovnog štaba prilikom njemačkog desanta na Drvar u svibnju 1944. Nakon toga partizansko vojno-političko vodstvo preselilo se na Vis, koji je bio neosvojiv za njemačku vojsku.

Treba istaknuti da je hrabra obrana Dalmacije, a posebno Visa bila ne samo početak konačnog preokreta u ratnim operacijama na tlu Dalmacije i Hrvatske, nego i na području čitave tadašnje Jugoslavije.

Stacionirani na Visu, Tito i vojno-političko vodstvo dobili su uspostavom čvršćih veza sa zapadnim saveznicima prostor za širi politički manevar u tadašnjim okolnostima.

To je bio važan politički moment, koji je jugoslavenskom vostvu omogućio da s mnogom većom suverenošću nastupa kao partner u antifašističkoj koaliciji tijekom rata.

Opće priznanje što ga je u svijetu stekao narodnooslobodilački pokret, činjenica da je zemlja bila oslobođena najvećim dijelom vlastitim snagama stvorilo je pretpostavke da se nakon rata novostvorena jugoslavenska federacija otrgne i od staljinističkog pritiska, što drugim socijalističkim zemljama nije uspjelo, te da se s vremenom pozicionira kao budući ključni čimbenik pokreta nesvrstanosti.

U završnim operacijama dalmatinske su divizije već u listopadu 1944. oslobodile Split – drugi put i zauvijek ga vrativši matici zemlji Hrvatskoj.

Split je tada postao sjedište prve hrvatske Vlade i središte kopnenih i pomorskih komunikacija za dalje napredovanje partizanskih jedinica u oslobađanju zemlje preko Šibenika i Zadra, Drniša i Knina sve do Soče.

Dakle u manje od dvije godine Osmi je dalmatinski korpus dao ključan doprinos oslobođenju primorske Hrvatske, kao i dijelova Bosne i Hercegovine i Slovenije. Njegovi ratni uspjesi trebaju se prije svega pripisati izvanrednom borbenom moralu i rodoljublju dalmatinskih boraca, većinom Hrvata, ali također i Srba i pripadnika drugih naroda.

Jednako tako, ljude je u narodnoslobodilačku borbu vodila iskrena težnja da svi narodi u jugoslavenskoj zajednici napokon žive u socijalnoj i nacionalnoj ravnopravnosti.

Ovo je prilika da još jednom naglasim ono što smatram nezaobilaznom povijesnom istinom: antifašistička borba, u kojoj su dalmatinski borci i njihov Osmi udarni korpus dali izvanredno velik doprinos, svrstala je Hrvatsku i hrvatski narod na stranu sila pobjednica Drugoga svjetskog rata.

To je bila osnova da unatoč političkim i drugim teškoćama u odnosima između političkih čimbenika u jugoslavenskoj federaciji Hrvatska opstane kao država i da politički i ustavno-pravno oblikuje svoju državnost.

A to je bila pozicija koja je Hrvatskoj omogućila da ne samo legitimnošću narodne volje nego i legalno, na temelju ustava, pristupi procesu razdruživanja i stekne međunarodno priznatu samostalnost.

Zato antifašistička borba, oslonjena na višestoljetnu baštinu borbe hrvatskoga naroda za slobodu, ima povijesno značenje za stvaranje neovisne Republike Hrvatske. To u preambuli s pravom naglašava i Ustav Republike Hrvatske. Tu činjenicu potrebno je na prikladan način uvijek isticati kako bi mladi naraštaji znali istinu o borbi za slobodu.

Ova svečanost danas važan je prilog afirmaciji te istine. Zato svim borcima Osmog udarnog dalmatinskog korpusa izričemo zahvalnost na njihovu velikom doprinosu u borbi za slobodu Dalmacije i Hrvatske.

Živjeli!