Dragi prijatelji iz Hrvatskog narodnog vijeća BiH,
Gospodine predsjedniče Komšiću,
Gospođe i gospodo,

Sa zadovoljstvom, ali i s osjećajem odgovornosti primam Zahvalnicu Hrvatskog narodnog vijeća Bosne i Hercegovine koja mi je dodijeljena u povodu 15-te obljetnice rada Vijeća. Zadovoljstvo zato, što vidim da su moji napori da pomognem u Vašem radu bili prepoznati i vrednovani upravo kao ono što su i bili – napori prijatelja koji je želio pomoći.
A odgovornost zato, što ovo priznanje na neki način i obvezuje. Njime ne samo da se zatvara jedno poglavlje, nego se otvara i drugo, novo. Ja od te odgovornosti ne bježim.
Neovisno o tome što ću za manje od godinu dana prestati biti predsjednik Republike Hrvatske, ja ću i dalje biti spreman da vam pomognem i da vas podržim u vašemu radu. Smatrajte to obećanjem!
Hrvatsko narodno vijeće odigralo je veliku ulogu, rekao bih čak i nezamjenjivu ulogu u sklopu napora da se afirmira država Bosna i Hercegovina i da se u isto vrijeme u toj državi promiču i štite interesi hrvatskoga dijela njezinoga stanovništva.
Stvari su se, dobrim dijelom zahvaljujući i vašemu radu, promijenile na bolje. To, međutim, ne znači da za vas više nema mjesta, ili da nema posla. Posla ima na pretek, a za svakoga tko radi u interesu održanja jedinstvene Bosne i Hercegovine i pune jednakopravnosti svih njezinih građana, mjesta na sceni naprosto mora biti.
Mi se i danas, na žalost, u nekim krugovima susrećemo s jasno izrečenim, ili tek naznačenim pitanjima o budućnosti Bosne i Hercegovine, o njezinoj perspektivnosti. Ta su pitanja krajnje opasna, pogotovo kada dolaze iz političkih krugova, a moj je odgovor na njih kratak, jasan i jednostavan. Bosna i Hercegovina može i mora opstati. O tome dileme nema, niti je smije biti!
Pitanje je, naravno, kakva Bosna i Hercegovina?
Načelno, i od toga treba krenuti, ova je država moguća samo na pretpostavci pune ravnopravnosti pripadnika njezina tri konstitutivna naroda – u svakome trenutku i na svakom djeliću državnoga područja. Ni o tome nikakve dileme ne smije biti!
A kako će izgledati unutarnje ustrojstvo države, to se mora rješavati ovdje, uz sudjelovanje svih relevantnih predstavnika tri konstitutivna naroda. Podrška međunarodne zajednice tu može biti dobrodošla, ponekada se bez nje i neće moći, ali dogovor – ponavljam - mora biti postignut ovdje između predstavnika naroda koji tu žive.
Recepti koji dolaze izvana mogu pomoći u određenome trenutku da se ublaže simptomi stanja, da ne kažem bolesti, ali stanje ne mogu dugoročno riješiti. To možete, pa i morate, samo vi.
U tome je, gotovo i nije potrebno naglašavati, nužna suradnja, i to iskrena suradnja. U traženje rješenja, a sada konkretno mislim na napore da se donese novi ustav, može se uspješno ići samo onda, ako svi sudionici imaju isti krajnji cilj, a to je funkcionalna država Bosna i Hercegovina.
Iluzija je misliti, da Hrvatima ovdje može biti dobro, ako nije dobro Bosni i Hercegovini. A isto vrijedi i za Srbe, i za Bošnjake. Ovo je zajednička država triju naroda i samo je oni takvom mogu izgraditi – kako bi svima u njoj bilo dobro.
Meni je osobito drago da se Zahvalnica Hrvatskoga narodnoga vijeća Bosne i Hercegovina danas dodjeljuje i mojim dobrim prijateljima, pa – rekao bih – i suborcima, Bogiću Bogičeviću i Selimu Bešlagiću. Oni su predstavnici onoga najboljega u srpskom, odnosno bošnjačkom korpusu u Bosni i Hercegovini. Činjenica da Hrvatsko narodno vijeće nagrađuje jednoga Hrvata, jednoga Srbina i jednoga Bošnjaka simbolično govori o karakteru samoga vijeća, ali i o tome da je taj karakter bio prepoznat i izvan redova Hrvata koji ovdje žive. I dobro je da je tako.
Želim vam mnogo uspjeha u Vašem budućem radu, a prijateljskoj Bosni i Hercegovini želim napredak i razvoj u miru, sigurnosti i stabilnosti – na dobrobit svih njezinih građana, ali i cijele regije.
Hvala!