GOVOR PREDSJEDNIKA REPUBLIKE NA OBILJEŽAVANJU DANA DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE (Ured Predsjednika, 24. lipnja 2009.)

Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora
Poštovani Predsjedniče Vlade
Poštovane gospođe i gospodo,
dužnosnici zakonodavne,
izvršne i sudske vlasti Republike Hrvatske,
vjerski velikodostojnici,
članovi diplomatskog zbora,
poštovani uzvanici,

Podsjećajući se značenja 25. lipnja 1991, kada je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, dopustite mi prije svega iskazati zahvalnost svima koji su sudjelovali u obnovi samostalne hrvatske države, u njezinoj obrani i oslobađanju, te svima koji su se zauzimali za uspostavu i promicanje demokracije i na bilo koji način pridonijeli razvoju moderne Hrvatske.
Ovogodišnja proslava događa se u godini kada smo postigli jedan od dvaju strateških vanjskopolitičkih ciljeva: primitak u punopravno članstvo NATO-saveza. To je potvrda naših višegodišnjih nastojanja da izgrađujemo demokratsko društvo i dajemo svoj doprinos regionalnoj i globalnoj izgradnji mira i sigurnosti.
To je prepoznato od NATO-saveznica, ali i velikog broja zemalja u svijetu, što je došlo do izražaja i u našem izboru za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Možemo s ponosom istaknuti da je Republika Hrvatska jedinstven primjer zemlje u svijetu koja se od zemlje primateljice međunarodne pomoći tijekom izloženosti agresiji vrlo brzo prometnula u zemlju koja je na europskoj i globalnoj razini postala važan subjekt međunarodnih odnosa.
Suodlučujući danas o pitanjima svjetskoga mira i sigurnosti i kao članica u Vijeću sigurnosti, Hrvatska svoju privrženost tim vrijednostima pokazuje i sudjelovanjem svojih vojnika i policajaca u osamnaest mirovnih misija u svijetu.
Moram međutim u ovoj prigodi sa žaljenjem ustvrditi da je u našim pregovorima o punopravnom članstvu u Europskoj uniji, što je također naš strateški vanjskopolitički cilj, došlo do zastoja.
Uzrok tomu je prije svega slovenska blokada nekih pregovaračkih poglavlja. Potrebno je ponoviti da Republika Hrvatska želi u europskom i dobrosusjedskom duhu i na temelju međunarodnog prava riješiti sporno granično pitanje s Republikom Slovenijom. Ali to više nije samo međudržavno pitanje nego i pitanje Europske unije.
Svakako, rješavanju toga problema Hrvatska će i dalje davati svoj konstruktivan doprinos, ali neće pristati na ustupanje teritorija za članstvo. Potrebno je reći i to da u procesu pregovora moramo i dalje što više uklanjati postojeće prepreke. Reforma pravosuđa i borba protiv korupcije ostaju u tome smislu prioritetnim zadaćama i uvjet da umanjimo zaostatak u otvaranju i zatvaranju pregovaračkih poglavlja tijekom posljednjih mjeseci.
Hrvatska je od proglašenja svoje neovisnosti velik napredak učinila u demokratizaciji društva, prije svega u širenju demokratskog dijaloga između različitih društvenih sastavnica na temelju argumenata. I osobno sam se u tome smislu posebno zauzimao za razvoj demokratskih ustanova, pravnu državu i zaštitu ljudskih i manjinskih prava.
S druge strane, nameću se još u središte pozornosti neka pitanja za koja smo mislili da su apsolvirana, i to na način neprimjeren demokratskom društvu. Pri tome mislim na vraćanje u vrijeme Drugog svjetskog rata na način da se antifašizam dovodi u pitanje. To jednostavno nema smisla jer se povijesne činjenice ne mogu promijeniti, a naša pripadnost antifašističkoj tradiciji važan je povijesni i ustavni temelj moderne hrvatske države.
Zato sam, uvažavajući svu pozitivnu državno-političku baštinu hrvatskoga naroda, poseban naglasak stavljao, stavljam i stavljat ću na antifašizam. Uvjeren sam da i budući hrvatski predsjednik treba u tome smislu afirmirati antifašističku tradiciju, koja izražava našu trajnu privrženost slobodi i suprotstavljanje svakoj okupaciji.
Dopustite mi nekoliko riječi o gospodarskom razvoju. Prošle godine u ovoj prigodi najavio sam i upozorio na opasnosti globalne krize, čiju tutnjavu se već tada moglo čuti. Danas se kriza osjeća svuda, pa i kod nas.
Velika zaduženost, pad industrijske proizvodnje i nacionalnog proizvoda, povećanje unutarnje nelikvidnosti, ugrožena radna mjesta – sve je to i naša realnost.
Uzroci krize su kompleksni – moralni, politički i ekonomski – ali sada se traži brza i osmišljena reakcija svih nas, a prije svega Vlade, koja usmjerava ekonomsku politiku.
U tome smo nažalost izgubili dio vremena, trošeći snagu na neka manje važna pitanja.
Sada je važno prije svega socijalno zaštititi hrvatske građane i osigurati vitalnost svih društvenih funkcija, posebice zdravstva, školstva, policije i pravosuđa te tijela lokalne i regionalne uprave i samouprave.
U vezi s tim, tijekom proteklih lokalnih izbora prvi smo puta proveli neposredan izbor općinskih načelnika, gradonačelnika i župana. Uvjeren sam da je to korak naprijed u demokratskom razvoju, posebice u razvoju demokratske procedure i demokratskih institucija, koje jesu i treba da budu u službi svih naših građana.
Republika Hrvatska u svojoj kratkoj povijesti moderne države, kao i hrvatski narod u svojoj dugoj prošlosti, bila je u naizgled bezizlaznim situacijama, u teškoćama mnogo težim od današnjih.
Unatoč nepovoljnim okolnostima, opstali smo i izborili se za slobodu i neovisnost. Zato i sadašnje teškoće ne treba gledati samo kao probleme nego i kao mogućnost razvoja i otvaranja novih perspektiva.
Obraćajući vam se u ovoj svečanoj prigodi posljednji put kao Predsjednik Republike, želim istaknuti da na budućnost gledam s optimizmom, uvjeren da će se Hrvatska uspješno razvijati kao moderna demokratska država, ravnopravna u zajednici država Europe i svijeta. Tome smo svi dužni dati svoj doprinos.
Svima vam srdačno čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske!