Poštovani kadeti, dočasnici, časnici,
Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske,
Uvaženi uzvanici,
Gospođe i gospodo,

Želim odmah na početku svima vama uputiti iskrene čestitke povodom Dana državnosti Republike Hrvatske.
Usvajanje Deklaracije o samostalnosti, na današnji dan prije osamnaest godina, vodilo je Republiku Hrvatsku u „novu“ budućnost. Budućnost koja je na samom početku uvjetovana pobjedom u brutalno nametnutom ratu. Pobjedu smo ostvarili, a tek stvorenoj državi osigurali smo samostalnost i suverenost.
Koliko je to bilo teško svjedoče stradanja hrvatskih građana i branitelja, razaranja gradova i naselja. Grad Vukovar, u kome i danas održavamo svečanu promociju polaznika vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta, najvjerniji je svjedok tome.
Ali Vukovar, simbol otpora agresiji i grad stradanja, postao je danas primjer kako se uz toleranciju živi, gradi i obnavlja. Kako se traže i događaju promjene koje će novim generacijama osigurati bolju budućnost.
I zato vjerujem da ćete upravo vi, novi naraštaj polaznika vojnih škola, pred kojima stoje odgovorne dužnosti u Oružanim snagama, svoje vojne karijere posvetiti traženju i pronalaženju najprihvatljivijih rješenja. Da ćete dijalogom nastojati riješiti sve nesporazume. Da nećete dozvoliti da se Ovčara ikada ponovi.
U isto vrijeme svojim djelovanjem doprinosit ćete daljnjem razvoju Oružanih snaga, njihovom jačanju u cilju odvraćanja od potencijalne agresije. Uključivanjem u procese očuvanja mira diljem svijeta svjedočit ćete kako su kroz osamnaest godina svog postojanja Oružane snage Republike Hrvatske stekle neželjeno ratno iskustvo, prošle nužne reformske procese i kako su danas sposobne nositi se s izazovima modernog doba.
A da je tome tako potvrdio je i travanjski ulazak Republike Hrvatske u punopravno članstvo Sjevernoatlantskog saveza. Cilj koji smo željeli ostvariti, ostvarili smo, ali idemo dalje. Prilagođavamo se zahtjevima naših saveznika prepoznajući vlastite interese.
Međutim, da bismo to mogli ostvariti bilo je neophodno motivirati i mobilizirati cjelokupno hrvatsko društvo. Jer kao što sam puno puta do sada naglasio NATO-savez nije samo vojni, već politički i gospodarski savez demokratskih i razvijenih zemalja zaštićenih sustavom kolektivne obrane.
I zato Republika Hrvatska i nakon ulaska u NATO-savez nastavlja izgrađivati svoje Oružane snage, ne kao prijetnju ikome, već kao jamac sigurnosti i stabilnosti, kao most suradnje ne samo u obrambenim pitanjima, već u svim pitanjima koja nameću suvremeni oblici ugroza.
Isto tako odnosit ćemo se i prema našim susjedima svjesni činjenice da na ovim povijesno trusnim područjima zajednički živimo i gradimo budućnost. Da je politička, gospodarska i vojna stabilnost naših susjeda naša sigurnost.
I upravo zato razočarani smo ponašanjem Republike Slovenije koja ne priznaje ravnopravnost partnera u međunarodnim odnosima. Povlašteni položaj članstva u Europskoj uniji koristi kao sredstvo zaustavljanja Republike Hrvatske na njenom putu u zajednicu europskih naroda.
U tu ćemo zajednicu, uvjeren sam, prije ili kasnije stići, ne samo zato što tamo pripadamo, već zato što se prilagođavamo europskim standardima poštujući demokratske principe, zaštitu manjina, ljudskih prava, tržišno gospodarstvo i međunarodne mirovne sporazume.
Jednako tako vjerujem da ni vama polaznicima vojnih škola nije bilo lako odlučiti se za vojni poziv u današnje vrijeme.
I dok je početkom Domovinskog rata prvenstveno bilo motivirajuće domoljublje povezano sa željom za očuvanjem države i adekvatnim odgovorom na neprijateljske zločine, danas to mora biti puno više od toga.
Neosporna je činjenica da se danas svaka djelatna vojna osoba u određenoj mjeri odriče udobnosti modernog života. Svaki vojnik, dočasnik i časnik svoj život i zdravlje izlaže različitim oblicima opasnosti i pogibelji. To u hrvatskom društvu mora biti prepoznato i vrednovano.
I zato me raduje činjenica da motivacije za vojni poziv ne nedostaje. Govore to podaci o odazivu u „Program kadet“ i na dragovoljno služenje vojnog roka.
Raduje me i činjenica da i unutar vojnog sustava postoji želja pojedinca za stjecanjem novih znanja i vještina. Postoji i prepoznavanje onih koji obrambeni sustav vode, kako bez povezivanja s civilnim sustavom izobrazbe nema kvalitete, a bez cjeloživotne izobrazbe nema efikasnog oblika upravljanja i razvoja ljudskih potencijala.
Također sam uvjeren kako će se vaša mladost, entuzijazam i motiviranost znati nositi s nedostatkom modernog naoružanja i opreme. Nadam se da će izvršna vlast pronaći adekvatne mjere izlaska iz ekonomske krize koja je prisutna u Hrvatskoj. Time bi se spriječilo da se ona u osjetnoj mjeri odrazi na obrambeni sustav u cjelini, te vaš radni i životni standard.
I još nešto što danas u ovom svečanom trenutku ne smijemo zaboraviti. Ne smijemo zaboraviti stvaratelje školskih programa i cjelokupni profesorski kadar, vaše roditelje, obitelji i prijatelje bez čijeg znanja, pomoći i razumijevanja ne bi bilo vašeg uspjeha. Hvala im što su bili uz vas.

Poštovani kadeti, dočasnici i časnici,

Svima vama kojima je danas dodijeljen čin i zvanje, koji ste završili školovanje, koji ste pohvaljeni i nagrađeni, upućujem posebne čestitke. Želim vam puno uspjeha u obnašanju vaših dužnosti. Vodite se načelom efikasnosti u radu i radom za opće dobro. Od vas očekujem savjesno i odgovorno izvršavanje obveza.
Neka profesionalnost i kolegijalnost budu odlike po kojima ćete postati prepoznatljivi pojedinci, vrijedni poštovanja, dobrodošli u svaku zajednicu. Izazovi koji stoje pred vama neka budu poticaj za daljnje usavršavanje i napredovanje u službi. Time ćete svima nama osigurati mirnu, sigurnu i perspektivnu budućnost. Onu „novu“ budućnost u koju smo otvorena srca krenuli na današnji dan prije osamnaest godina.
Hvala!