15.01.2010.

Govor predsjednika Mesića na primanju u prigodi Božića i Nove godine za predstavnike Diplomatskog zbora

 

 

Ekscelencije,
gospođe i gospodo ambasadori,
vojni i diplomatski predstavnici akreditirani u Republici Hrvatskoj,
šefovi izaslanstava i misija međunarodnih organizacija,

Pozdravljam vas prigodom našeg tradicionalnog susreta u povodu početka Nove godine. I odmah koristim priliku da Vama osobno, članovima Vaših obitelji, ali i državnim poglavarima koje predstavljate, kao i građanima zemalja iz kojih ste došli, zaželim u Novoj godini sve najbolje.
Zapravo, čini mi se prikladnim da svima nama zaželim godinu u kojoj ćemo svjedočiti početku izlaska iz gospodarske krize, ali i ozbiljnim naporima da se stvore uvjeti u kojima se takva kriza neće moći ponoviti.
Želim godinu u kojoj će razum nadvladati iracionalno, u kojoj će opći interesi i opće dobro nadvladati partikularne interese i probitak bilo pojedinih nacija, bilo skupina.
Želim godinu u kojoj mir za mnoge neće ostati samo fraza, a razvoj za još veći broj ljudi – tek nikada dosanjani san. Želim godinu u kojoj će sila argumenata nadvladati argument sile i u kojoj sila i prisila neće biti sredstvo kojim će se moćni koristiti polazeći od svojih procjena i zanemarujući načelo jednakosti i ravnopravnosti u međunarodnim odnosima.
Želim, napokon, godinu u kojoj će prevladati shvaćanje kako nam je potreban novi model međunarodnih odnosa – političkih i gospodarskih, kako nitko nema monopol na svoj model, a još manje pravo da taj model – koliko god njemu odgovarao – nameće drugima kojima on iz niza razloga ne odgovara.
Da li želim previše?
Ako realno procijenimo odnose snaga i stanje na međunarodnoj sceni, odgovor na to pitanje je svakako: da! Ali, kako bi izgledala povijest čovječanstva da uvijek iznova nije bilo ljudi koji su naizgled željeli previše, pa i nemoguće?
Mir, razvoj, ravnopravnost, očuvanje prirode, prihvaćanje različitosti i uzajamno uvažavanje i toleriranje, to jesu i ostat će ciljevi prema čijem ostvarenju čovječanstvo mora težiti, naprosto: mora.
Smatrao sam potrebnim izreći ovih nekoliko načelnih napomena, osobito s obzirom na činjenicu da je ovo naš posljednji susret u ovakvoj prigodi. Nakon punih deset godina, za malo više od mjesec dana napuštam položaj predsjednika Republike Hrvatske.
I želim svima vama, ovdje prisutnima, kao i svim vašim prethodnicima čije sam vjerodajnice primao u ovoj dvorani u proteklom desetljeću, zahvaliti na suradnji i prijateljstvu.
Bez iznimke, iako uz različiti stupanj interesa za zbivanja u našoj zemlji za što su uvijek postojali dobri razlozi, svi ste vi objektivno informirali svoje metropole, odnosno središnjice, o zbivanjima u Hrvatskoj. I svi ste nam vi, pa i oni koje se nerijetko u samoj Hrvatskoj doživljavalo kao nama nesklone, pomagali da napredujemo na našem putu prema demokraciji i vladavini prava.
Prije deset godina mi smo pomoć, čak i u vidu pritiska, u nekim područjima doista trebali. Spomenut ću samo ljudska prava i suradnju s Haaškim sudom. Što se mene tiče, ja te pritiske nikada nisam doživljavao kao diktat, kao traženje pokornosti, nego isključivo kao poticaj da idemo brže i odlučnije putem za koji smo se mi sami, voljom naših građana, odlučili godine 2000-te.
U proteklome desetljeću mnogo se toga izmijenilo i u Hrvatskoj, i u regiji. Neki pozitivni procesi doživjeli su, na žalost, stagnaciju, ali čvrsto vjerujem da su to samo prolazni zastoji. Naš je put čvrsto trasiran i od njega odricanja ne smije biti.
Prioriteti jesu i ostaju: na planu vanjske politike: članstvo u Evropskoj uniji, regionalna suradnja i – općenito govoreći – suradnja sa svima koji žele dobre odnose s nama, bez obzira na to jesu li mali ili veliki, moćni ili slabi, jesu li blizu, ili daleko, odnosno na kojem su kraju svijeta.
A na planu unutarnje politike: dalja demokratizacija, još energičnija borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, suočavanje s istinom o prošlosti i najodlučnije suprotstavljanje revidiranju povijesti, te dosljedna obrana antifašističkih temelja današnje neovisne hrvatske države.
Zbog takve svoje politike Hrvatska je iskoračila u svijet i svijet ju je prihvatio. Da bi osvojenu poziciju i zadobiveno povjerenje očuvala, Hrvatska te temeljne odrednice svoje politike ne smije mijenjati!
Zahvaljujem vam još jednom i želim vam svako dobro u Novoj godini.