Prije punih sedam desetljeća skupina logoraša pokušala je očajnički proboj iz zloglasnog ustaškog koncentracionog logora u Jasenovcu. Većina je izginula, ali njihova nesalomljiva želja za slobodom, kao i patnje što su ih iskusili oni i deseci tisuća ubijenih, više od 80.000 poimence utvrđenih, u prethodnim godinama, zaslužuju da na njih, kao bivši predsjednik Republike Hrvatske i počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, podsjetim s dužnim pijetetom.

          Zaslužuju da ih se ne zaboravi, da ih se ne negira i da im se oda počast.

          Zaslužuju da se kaže tko su oni bili: Srbi, Židovi, Romi, veća skupina Slovenaca, među njima i katolički svećenici i Hrvati koji su se usudili imati viziju Hrvatske, različitu od one što ju je terorom i ubojstvima ostvarivao tadašnji režim.

          Zaslužuju da se kaže tko ih je zatvarao, mučio i ubijao: ustaška vlast koja se sakrivala iza hrvatskoga imena, a koja je, sramno prepustivši fašističkoj Italiji dobar dio zemlje i prigrabivši veći dio Bosne i Hercegovine, preuzela upravljanje zločinačkom tvorevinom, kvislinškom para-državom NDH na bajonetama naci-fašističkih okupatora. Ista ona vlast koja je odbijala kapitulaciju i nakon što je Rim prešao na stranu Saveznika, a Berlin bezuvjetno kapitulirao.

          Žrtve jasenovačkog genocida, jer to jest bio genocid, kao i žrtve svih drugih ustaških logora, a bilo ih je više od 60, muškarci, žene, djeca i starci za koje bi nas neki danas htjeli uvjeriti kako su svi radili protiv hrvatske države i u logoru dobro živjeli, čak izvodili i operetne predstave, svi oni zaslužuju da ih se trajno pamti.

          Zaslužuju da im se odaje počast, uz istodobnu jednoznačnu osudu njihovih mučitelja i krvnika. A ne zaslužuju da ih se zloupotrebljava u dnevno-političkim prepucavanjima, ili u svrhu stjecanja jeftinih političkih poena.

          Dan proboja zatočenika Jasenovca dan je kada demokratska Hrvatska mora bez i najmanje zadrške potvrditi ono što piše u njezinome Ustavu, naime da se zasniva i na temeljima antifašizma. Samo to, ali ništa manje od toga.

U Zagrebu, 22. travnja 2015.                                 Stjepan Mesić