Fondacija Društva zajedničkih vrijednosti Sarajevo i Club de Madrid organizirali su  u Sarajevu međunarodni Forum u okviru kojeg su bile tri radne sesije posvećene izgradnji institucija kroz EU i NATO te obrazovanju i ekonomiji kao elementima izgradnje društva zajedničkih vrijednosti. O temama govorili su bivši predsjednici Poljske, Hrvatske i Srbije, bivši premijeri Grčke i BiH, članovi Cluba de Madrid, Svjetske akademije umjetnosti i nauka, predstavnici međunarodne zajednice u BiH,  kao i ugledni svjetski i domaći ekonomski stručnjaci i privrednici. Predsjednik Mesić je sudjelovao na uvodnom panelu pod nazivom“ Građenje institucija  kroz EU/NATO proces: progres i politike Društva zajedničkih  vrijednosti“.  Istaknuo je da želja  je i namjera organizatora da razgovaramo o napretku i politici društva zajedničkih vrijednosti, odnosno o građenju institucija kroz proces približavanja i uključivanja u Evropsku uniju i NATO savez. Rekao bih da je ono prvo daleko važnije, jer bez toga nema ni drugoga. Najprije moramo, i to baš: moramo inaugurirati ideju o ne samo potrebi, nego nezaobilaznosti stvaranja društva zajedničkih vrijednosti, društva koje uključuje, a ne isključuje po bilo kojoj osnovi. Tek kada spoznaja o tome uhvati čvrste korijene u našim društvima, govorim sada o zemljama bivše Jugoslavije, možemo se posvetiti građenju institucija. Sama činjenica primanja u Evropsku uniju i u Atlantski pakt ne rješava ništa. Prividno: da, jer se prolazi proces prilagođavanja, prihvaćanja kriterija i zadovoljavanja standarda. Ali, stvarno sve to malo vrijedi, ako društvena svijest ostane na razini podjela, u šabloni "mi" i "oni", u znaku floskule "mi nismo kao oni". E, to "nismo", to je iznimno važno. Jer mi "jesmo", svi mi "jesmo", ali tek kada shvatimo i prihvatimo da smo u prvome redu ljudi, ljudska bića, a tek onda pripadnici nacija. Tek onda moći ćemo reći da smo napravili prvi korak prema stvaranju društva zajedničkih vrijednosti. Mi danas živimo u društvu podjela, bez obzira na to što piše u našim ustavima i zakonima. Ja govorim o svakodnevnom životu. Navest ću primjer koji samo prividno nema nikakve veze s politikom. Nedavno je na filmskom festivalu u Cannesu nagrađen hrvatsko-slovensko- srpski film, u režiji hrvatskog redatelja. Film koji govori o ljubavi, odnosno nemogućnosti ljubavi upravo zbog podijeljenosti društva na nacionalnoj osnovi. I prije nego što kažete: odlično, činjenica da je takav film snimljen, i to zajednički, dokazuje da idemo pravim putem, moram dodati i sljedeće. Nakon prvih vijesti punih radosti zbog osvojene nagrade, došle su očekivane reakcije u stilu: sve je to neka protuhrvatska zavjera, ovi koji su dodijelili nagrado mrze sve što je hrvatsko, a problematizira se i etničko porijeklo glavne glumice. Dakle, nema ni govora o tome da bismo svjesno gradili društvo zajedničkih vrijednosti, odnosno da budem precizan: svijest o potrebi građenja takvog društva još uvijek nije prodrla u sve pore društva. Ja iznosim ovaj konkretni primjer iz Hrvatske, ali siguran sam da nije bitno drugačije ni u ostalim zemljama na tlu nekadašnje Jugoslavije. Što se tiče drugih država i društava koja nisu imala nesreću da dožive rat s elementima i međuetničkog i vjerskog rata, kod njih će okvir što ga daju Evropska unija i Atlantski pakt puno prije i djelotvornije poslužiti kao instrumenti u stvaranju kako svijesti o potrebi zajedništva i uključivanja, tako i stvaranja društva zajedničkih vrijednosti. A kod svih nas, i time ću zaključiti, društvo zajedničkih vrijednosti znači prihvaćanje i provođenje u djelo niza načela imanentnih demokratskim društvima, počevši od slobode izražavanja, preko ljudskih i manjinskih prava, pa do bespogovornog odbijanja netolerancije i podjela na bilo kojoj osnovi: nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, spolnoj ili svjetonazorskoj. Društvo zajedničkih vrijednosti je društvo slobodnih ljudi, ljudi koji su svjesni svojih razlika i specifičnosti, ali i pune međusobne jednakosti i pripadnosti istome društvu koje ih tretira kao jednake i jednakopravne – rekao je g. Mesić.