Izuzetna mi je čast, kao Predsjedniku države i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Republike Hrvatske, pozdraviti  sve okupljene i izraziti svoje zadovoljstvo što ste svojim sudjelovanjem na ovom skupu još jednom potvrdili spremnost i predanost izgradnji dobrosusjedskih odnosa, širenju tolerancije i suradnje u regiji. Primjer koji su 2003. godine, potpisom Američko-Jadranske povelje dale Makedonija, Albanija i Hrvatska primjer je zrelog i odgovornog promišljanja svoje sadašnjosti i svoje budućnosti.

Ponosan sam što je Republike Hrvatska po prvi puta koordinator ovih aktivnosti, te što su se ovom prigodom po prvi puta okupili načelnici Glavnih stožera zemalja potpisnica. Posebno mi je zadovoljstvo što su se našem pozivu odazvali i uvaženi predstavnici susjednih zemalja.

Suradnja uspostavljena pod okriljem Američko-Jadranske povelje usmjerena je na što lakše i brže pristupanje njenih potpisnica NATO Savezu, ali i na uključivanje u obrambene aktivnosti Europske unije. U posljednje je vrijeme evidentno da  NATO Savez i Europska unija  razvijaju načine djelovanja koji su, u procesu stabilizacije europskog kontinenta i šireg okruženja, sve više usmjereni na nadopunjavanje a sve manje na rivalstvo. Suradnja naših zemalja u okviru Jadranske povelje zasigurno će pomoći u prilagodbi naših obrambenih sustava obavezama koje proizlaze iz budućeg članstva u NATO Savezu. U ovom se trenutku Savez nalazi u procesu transformacije iz sustava kolektivne obrane u sustav kolektivne i kooperativne sigurnosti. Time njegove primarne misije postaju: upravljanje krizama, borba protiv terorizma i proliferacije oružja masovnog uništenja, ali i nekih vrsta konvencionalnog oružja. Što to za nas konkretno znači? Prije svega spremnost prilagodbe i aktivnog sudjelovanja u svim aktivnostima Saveza  koje se odnose na stabilizaciju same regije, ali i šire.

Jugoistočna Europa izložena je nizu sigurnosnih prijetnji. Terorizam, proliferacija lakog streljačkog naoružanja, organizirani kriminal i ilegalne migracije neke su od aktualnih prijetnji protiv kojih se ne mogu koristiti isključivo vojna sredstva.  Stoga je stabilizacija regije izuzetno važan čimbenik u otklanjanju ovih prijetnji.  Vojske zemalja potpisnica Povelje već su uspostavile  suradnju na cijelom nizu područja značajnih za postizanje ovog cilja. Vjerujem da je i ovaj susret na Brijunima još jedan korak ka učvršćivanju uspostavljenih veza i intenziviranju suradnje.

Drugo važno područje angažiranja snaga odnosi se na pružanje punog doprinosa NATO Savezu i Europskoj uniji u provođenju misija usmjerenih na stabilizaciju šireg okruženja Europe, prije svega područje Euro-Azije i Afrike.  I na ovom su području već vidljivi napori sve tri potpisnice Povelje. Rad na  formiranju  sanitetskog tima za sudjelovanje u okviru međunarodnih snaga u Afganistanu,  samo je jedan od budućih oblika zajedničkog djelovanja. Produbljivanje obavještajne suradnje, zajedničke  vježbe te drugi oblici angažiranja u okviru međunarodnih snaga, zasigurno će olakšati individualnu pripremu svake zemlje za buduće članstvo u NATO Savezu i uključivanje u jedinstvenu sigurnosno-obrambenu politiku Europske unije.

Republika Hrvatska je, zahvaljujući svom dosadašnjem iskustvu i rezultatima postignutim u okviru Akcijskog plana za članstvo, u mogućnosti intenzivirati niz aktivnosti na svom području. To je moguće, prije svega, proširenjem opsega aktivnosti RACVIAC-a  stvaranjem regionalnog centra Partnerstva za mir. Taj bi se centar bavio pitanjima od značaja za sve zemlje u regiji, poput kontrole granica.

Naravno da ove i druge inicijative ne moraju biti usmjerene samo na potpisnice Povelje.  Štoviše, uključivanjem drugih zemalja u regiji, prije svega Bosne i Hercegovine te Srbije i Crne Gore, intenziviraju se napori za dugoročnu stabilizaciju  ovog dijela Europe.

Osim klasičnih vojno-obrambenih pitanja, ovom bih prilikom naglasio i važnost proširenja suradnje na područje Jadranskog mora. To se prije svega odnosi na očuvanje njegovih ekoloških i gospodarskih potencijala,  protupožarnu suradnju, traganje i spašavanje i drugo.

Poštovana gospodo,

duboko sam uvjeren da je pravi odgovor na mnoge navedene prijetnje razvoj demokracije i suradnje. Na ovim se prostorima dugo vremena demokracija smatrala pitanjem drugih a ne vlastitih društava, a prekogranična suradnja ambicijom za promjenom granica.  Vjerujem da su oba pristupa stvar prošlosti, te da upravo suradnjom i razvojem demokratskih postulata možemo najučinkovitije raditi na dobrobit vlastitih zemalja, te dati važan doprinos  ujedinjenoj Europi. Time je i Američko-Jadranska povelja  važan instrument implementacije vrijednosti koje će ovim prostorima jamčiti sigurnu i stabilnu budućnost.

I na kraju vam mogu samo poželjeti uspješan tijek sastanka, daljnju konkretizaciju suradnje, te puno uspjeha u obavljaju vaših odgovornih dužnosti.

Hvala!