Gospodine direktore Staničiću,

uvaženi gosti i sudionici, gospođe i gospodo,

Sa zadovoljstvom sam prihvatio pokroviteljstvo nad ovim skupom. Njegovi su organizatori, Institut za međunarodne odnose, Misija Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju u Hrvatskoj, Zaklada Friedrich Ebert i ambasada Kraljevine Švedske u Zagrebu, odabrali zanimljivu i značajnu temu. Manjine su već same po sebi tema o kojoj upravo danas vrijedi razmišljati i razmjenjivati gledišta. Ovaj skup tu je temu suzio, dajući joj time dodatnu notu zanimljivosti i aktualnosti.

Vi ćete raspravljati o integraciji manjina u dvije značajne, a po ne malom broju elemenata i slične regije – u jugoistočnoj Europi i u baltičkim državama.

Vjerujem da ćete doći do zanimljivih saznanja i izvući zaključke koji će poslužiti kao materijal za dalja razmatranja u godinama što su pred nama.

U ovom kratkom uvodnom slovu dozvolite mi da naznačim osnovna stanovišta Republike Hrvatske prema manjinama i da kažem riječ – dvije o manjinama u našoj regiji. Ako se osvrnemo na povijest lako ćemo se složiti da su manjine, zato što su većinski narodi njima manipulirali i njima se služili u ostvarivanju svojih ciljeva, često doista bile remetilački faktor. To je pak rezultiralo težnjom da se manjine ili eliminiraju, ili asimiliraju, drugim riječima da ih se «zbriše».

Tek danas došli smo do onog stupnja razvoja kada se na manjine počinje gledati kao na mostove spajanja i povezivanja, kao na svojevrsni amalgam koji će, u svijetu što se integrira i globalizira, preuzeti ulogu poveznice. Naravno, to je moguće tek onda kada izgradimo društva u kojima je tolerancija jedan od ključnih kamena temeljaca, u kojima diskriminacija pripada prošlosti i u kojima je različitost doprinos bogatstvu, a ne kriterij svrstavanja u «nižu kategoriju».

Vjetrovi povijesti koji su olujnom jačinom prohujali u nizu proteklih stoljeća ovim prostorima ispremiješali su stanovništvo, doveli uz starosjedioce «neke nove ljude i narode», pomeli jedne, a donijeli druge – često nevoljnike koji su tražili spas pred progonima u drugim krajevima i zemljama.

Dugo, previše dugo i ovdje se na one koji su bili drugačiji, govorim o različitosti u odnosu na većinsko stanovništvo, gledalo sa sumnjom.

Kada je iz raznoraznih razloga trebalo pronaći neprijatelja, pronalazilo ga se u njima. A oni, ti «različiti», pripadnici manjina, nacionalnih ili vjerskih, slabi, ugroženi i progonjeni, ne jednom su prihvatili u zloj namjeri pruženu ruku navodnih prijatelja koji bi ih upregli u kola svoje politike, a potom bezdušno odbacili. Upravo ovdje, na ovim našim prostorima, to se opet jednom, vjerujem posljednji puta, dogodilo prije jednog desetljeća.

Danas se, rasčišćavajući posljedice nedavnih ratova na području bivše Jugoslavije, moramo nositi i s tim problemom. Uspomene su još svježe, rane još nisu do kraja zacijelile – ni na jednoj strani.

No, što se Republike Hrvatske tiče, naša je pozicija jasna i mi od nje nećemo odstupiti.

Pripadnici manjina, posve u skladu sa zakonom što smo ga nedavno donijeli, uživaju apsolutno ista prava, kao i pripadnici većinskog naroda. Ja bih otišao i korak dalje i primijenio bih načelo pozitivne diskriminacije, no – prema svemu sudeći – za to još nisu bili sazreli svi nužni uvjeti.

Dakle – ista prava, bez ikakve diskriminacije i zapostavljanja. To je naša politika, to je naša pozicija, to je ono što želimo. Ako me pitate ima li još ponegdje i ponekad slučajeva odstupanja od toga, moram vam potvrdno odgovoriti. No, to su doista usamljeni incidenti, to su – rekao bih – posljednji trzaji politike koja «više ne stanuje ovdje».

U vrijeme kada razvijamo sve intenzivniju regionalnu suradnju, kada ubrzavamo proces povratka izbjeglih i prognanih, kada – dakle – nastojimo poništiti rezultate rata i tzv. etničkog čišćenja koje ga je pratilo, a nerijetko bilo i njegovom svrhom, s pravom očekujemo od naših susjeda da se i oni na isti način ponašaju prema manjinama.

Toleranciju u međudržavnim odnosima mora pratiti i tolerancija unutar okvira svake države. Sve zemlje regije žele u Europsku uniju. Puna demokracija, vladavina prava i ljudska, odnosno manjinska prava, temeljni su uvjeti koje moramo ispuniti, ako želimo uspješno okončati put što vodi u ujedinjenu Europu.

Dakle, s jedne strane, moramo manjinama osigurati život u uvjetima potpune ravnopravnosti.

S druge strane upravo manjine postaju, u uvjetima otvaranja granica i primjene istih standarda u cijeloj Europi, dragocjeni, upravo nezamjenjivi element učvršćivanja konstrukcije evropske zgrade koju svi gradimo i u kojoj svi želimo živjeti.

Upravo zato, ja običavam reći da bi danas manjine valjalo izmisliti, kada ne bi već postojale. Vi ćete raspravljati, praveći usporedbe, o integraciji manjina u dvije evropske regije. Predlažem da pođete i korak dalje: razmišljajte i o ulozi manjina u integraciji starog kontinenta.

Želim vam mnogo uspjeha u radu.