02.09.2003. - Brijuni

Proširena sjednica Odbora za unutarnju politiku nacionalnu sigurnost. Govor predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

 

Uvaženi gosti,

gospođe i gospodo,

hvala Vam na pozivu na ovu sjednicu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Sabora Republike Hrvatske, te prilici da Vam se obratim i iznesem svoja razmišljanja o konceptu integralne sigurnosti kao značajnom sredstvu borbe protiv terorizma, te s njime povezanog organiziranog kriminala. O tome da je navedena tema aktualna na području Jugoistočne Europe, a time i značajna za sigurnost i stabilnost Republike Hrvatske, vidi se iz niza recentnih zbivanja. Ubojstvo srpskog premjera Zorana Đinđiča, bombaški napadi u BiH, incidenti na Kosovu, i dalje prisutna napetost u Makedoniji - ukazuju kako je cjelokupna regija još daleko od postizanja pune stabilnosti.

Kako se navedena situacija odražava na sigurnost i stabilnost Republike Hrvatske? Više indikatora upućuje na postojanje prijetnje međunarodnog terorizma sigurnosti RH. Uočeno je i praćeno djelovanje međunarodnog kriminala u okružju Republike Hrvatske, pokušaji korištenja hrvatskog prostora za djelovanje međunarodnih kriminalnih organizacija. U našem okružju i dalje ne postoje stabilni temelji za izgradnju demokracije u nekim od susjednih država.

Različiti pojavni oblici djelovanja organiziranog kriminala u regiji - krijumčarenje i trgovina narkoticima, ilegalna imigracija, trgovina ljudima, krijumčarenje oružja te posebno lakog streljačkog oružja, pranje novca, ilegalni prodori u informatičke sustave - sve te navedene aktivnosti mogu predstavljati potporu terorističkim aktivnostima.

Također, u regiji je uočljivo i djelovanje vjerskih i etnički isključivih organizacija koje su izravno i neizravno povezane s međunarodnim terorističkim organizacijama, i koje se povezuju s lokalnim nacionalističkim i vjerskim pokretima i pojedincima.

Napokon, svrstavanjem i aktivnim angažiranjem u sklopu međunarodne antiterorističke koalicije Republika Hrvatska je postala jedan od potencijalnih ciljeva međunarodnog terorizma.

Ove činjenice pokazuju kako je Republika Hrvatska izložena narastajućoj terorističkoj prijetnji, s kojom se ne može uspješno boriti samo vlastitim sredstvima. Svaki oblik terorizma će za Hrvatsku uvijek predstavljati asimetričnu prijetnju.

Hrvatska kao demokratska država nikada neće moći na terorističku djelatnost odgovoriti simetrično odnosno "jednakom mjerom". To nije moguće ne samo zato što Hrvatska nema vojne i druge sposobnosti za takav korak, već i zbog činjenice da bi takav odgovor značio odstupanje od načela ustroja naše države i civilizacijskih mjerila i tradicija našeg društva.

To znači da Republika Hrvatska u borbi protiv međunarodnog terorizma, te posebice u borbi protiv istog na području jugoistočne Europe što treba biti naša primarna orijentacija u borbi protiv terorizma, ne može djelovati sama već zajedno s drugim državama i međunarodnim organizacijama. Upravo je to bit ostvarivanja koncepta integralne sigurnosti - ne sami, već zajedno s drugima.

No, zajedničko djelovanje je jedna odrednica ostvarivanja integralne sigurnosti. Druga, ne manje važna odrednica, je zajedničko djelovanje ne samo na vojnom i obavještajnom području, već i šire. U post-hladnoratovskom razdoblju značajno je redefiniran pojam sigurnosti - danas sigurnost uključuje uz tradicionalnu vojnu dimenziju i niz ne manje važnih činilaca - ekonomskih, kulturoloških, ekoloških, demografskih i drugih. Vojna djelovanja mogu dovesti do prekida neprijateljstava, ali samo provođenjem ekonomskih i drugih mjera moguće je postići dugoročnu političku i ekonomsku stabilizaciju ovog područja, što će biti presudno za uspješnu borbu protiv terorizma.

Mogu se izdvojiti tri razine izgrađivanja integralne sigurnosti u regiji.

Kao prvu želio bih istaknuti djelovanje međunarodnih organizacija na području Jugoistočne Europe, primarno Europske unije i NATO-a. Ove dvije organizacije glavni su nosioci napora za dugoročnom stabilizacijom područja Jugoistočne Europe, a takvu djelatnost nastavit će i u budućnosti. Na to ukazuju dva upravo donesena dokumenta. Prvi je upravo objavljena nova sigurnosna strategija Europske unije, koja navodi potrebu daljnjeg dugoročnog angažiranja Unije na stabilizaciji područja Zapadnog Balkana, zajedno s drugim međunarodnim čimbenicima (NATO, SAD). Drugi dokument koji želim naglasiti je zajednička platforma Europske unije i NATO-a o sigurnosti i stabilnosti Zapadnog Balkana, donesena krajem srpnja ove godine. Ovaj dokument posebno naglašava zajednički pristup obje strane u borbi protiv terorizma i ostalih oblika mekih sigurnosnih prijetnji. Republika Hrvatska je na sigurnosnom području uspostavila uspješnu suradnju s obje organizacije, koju ćemo u budućnosti dalje razvijati.

U toj suradnji, a po pitanju sigurnosti i stabilnosti Jugoistočne Europe, Republika Hrvatska bi se trebala angažirati u otklanjanju problema koji su se pojavili tijekom prisutnosti NATO-a i Europske unije u regiji. Naravno, nitko ne može zaobići pozitivna dostignuća angažiranja obje organizacije u regiji. To su prekid ratnih sukoba, uspostavljanje stalne vojne prisutnosti koja je spriječila svaku pomisao o obnovi neprijateljstava, otvaranje procesa političkog i ekonomskog restrukturiranja u BiH i na području Kosova i Makedonije, te otvaranje perspektive političke i ekonomske integracije svih zemalja regije s europskim i euroatlantskim integracijskim procesima. Ali, međunarodna je prisutnost neizbježno stvorila i političku, ekonomsku i sigurnosnu ovisnost u BiH i na Kosovu o međunarodnim činiocima koji djeluju u regiji. To je usporilo transformaciju navedenih područja, te time i dugoročnu stabilizaciju cijele regije. Očito je kako Europska unija i NATO trebaju oblikovati novi, učinkovitiji pristup dugoročnoj stabilizaciji ovog područja. Spomenute strategije ukazuju da je taj proces otpočeo, ali i da će u budućnosti Europska unija igrati sve značajniju ulogu na ovom području. S obzirom na navedeno, Republika Hrvatska treba pronaći svoje mjesto i što je moguće više se uključiti u planove i aktivnosti Europske unije i NATO-a, posebice na ekonomskom području gdje je potrebno intenzivirati suradnju kako s Europskom unijom, tako i s drugim zemljama u regiji.

Kao drugu razinu izgradnje integralne sigurnosti istaknuti ću potrebu daljnjeg povezivanja zemalja regije i produbljivanja njihove suradnje u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala. Usprkos postojećim političkim i ekonomskim problemima u odnosima država regije, ova vrsta suradnje se uspješno razvija. Dobar primjer uspostavljene suradnje pokazuju i rezultati nedavno održane Ohridske konferencije o sigurnosti granica.

Napokon, kao posljednju ali nipošto manje važnu razinu, navesti ću potrebu daljnjeg razvoja cjelokupnog sigurnosno-obrambenog sustava Republike Hrvatske u pravcu daljnje integracije njegovih komponenti, odnosno međusobnog podupiranja i koordiniranja djelovanja od taktičke do nacionalne razine.

Tu želim posebno istaknuti potrebu daljnjeg razvoja civilnih i vojnih sigurnosnih agencija Republike Hrvatske.

U svim demokratskim državama, pa tako i u Hrvatskoj, sve veće povezivanje civilnih i vojnih obavještajnih agencija postaje nužno za razvijanje obavještajnih sposobnosti s ciljem pružanja potpore svim državnim agencijama i organizacijama u borbi protiv prijetnji kao što su terorizam i organizirani kriminal. Državni ustroj Republike Hrvatske već se neko vrijeme nalazi u preustroju, što vrijedi i za sigurnosno-obrambene organizacije. One tek poprimaju svoj oblik i preuzimaju potrebne funkcije; stoga je u daljnjem preustroju potrebno poboljšati uočene nedostatke. Jedna od mjera koje se trebaju provesti je i formalno utemeljenje sustava obuke u području obavještajnih službi i sigurnosti.

U daljnjem preustroju svojih Oružanih snaga, Republika Hrvatska treba posebno obratiti pažnju na definiranje načina upotrebe Oružanih snaga u netradicionalnim zadaćama kao što su kontrola granica ili borba protiv terorizma. Jasno je da u ovim ulogama hrvatske Oružane snage ne mogu imati vodeću, već samo potpornu ulogu. No, uključivanje Oružanih snaga u navedene zadaće je politički izuzetno osjetljivo, što uostalom pokazuju i mnogi strani primjeri. Zbog toga ovoj problematici treba pristupiti vrlo pažljivo, kako bi se izbjegli mogući problemi.

Krajnji rezultat svih reformi trebao bi biti integralni sigurnosni sustav Republike Hrvatske sposoban za uspješno odgovaranje na sve sadašnje i buduće prijetnje, a posebno na području preventivnog djelovanja.

On funkcionalno mora objediniti obavještajno sigurnosne cjeline, operativne cjeline i sustave neprekidnog nadzora državnog prostora. Način postizanja navedenog je uvođenje jedinstvenog nacionalnog zapovjedno-upravljačkog sustava, te operativna suradnja svih državnih organizacija koje djeluju u području nacionalne sigurnosti.

Razvijanjem sustava integralne sigurnosti unutar Hrvatske u kombinaciji s hrvatskim uključivanjem u razvoj svih aspekata - političkih, sigurnosnih i ekonomskih - izgradnje integralne sigurnosti u regiji ali i šire, Republika Hrvatska može značajno doprinijeti postizanju dugoročne stabilizacije ovog dijela Europe, te time i olakšati i ubrzati svoj ulazak u Europsku uniju i NATO, što predstavlja ključni cilj hrvatske vanjske i sigurnosne politike.

Hvala.