Poštovani predsjedniče Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj efendija Omerbašiću,
Poštovani imami,
Cijenjeni predstavnici gradskih, županijskih i državnih vlasti,
Uvaženi predstavnici vjerskih zajednica,
Ekscelencije,
Gospođe i gospodo,

Iznimno mi je zadovoljstvo što sam nazočan današnjoj svečanosti polaganja kamena-temeljca za gradnju islamskog centra u Rijeci. Ovo je velik, može se reći povijesni dan za muslimane grada Rijeke i ovog dijela Hrvatske, koji će ovim centrom dobiti prikladan bogoštovni prostor, ali i mjesto za kulturne, prosvjetne i druge aktivnosti.
Želim međutim istaknuti da je ovo važan dan i za Hrvatsku jer se početkom gradnje ovoga projekta Republika Hrvatska potvrđuje kao zemlja vjerskih prava i sloboda i kao zemlja koja s poštovanjem gleda na svoje građane islamske vjere.
Muslimani su u hrvatskoj povijesti na različite načine prisutni više stoljeća. Ne tajeći činjenicu da se ta prisutnost razvijala i u kontekstu sukoba između europskih monarhija i Turskog Carstva, koji je ostavio brojne posljedice i na hrvatskim prostorima, još je više potrebno naglasiti činjenicu da su tijekom tih stoljeća značajke islamske vjere i kulture na mnogim životnim područjima plodonosno i karakteristično utkane u kulturnu tradiciju hrvatskoga naroda i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Potkraj devetnaestog stoljeća, u smirenijim međunarodnim političkim prilikama, posebice u ovom dijelu Europe, i u okolnostima kada se i hrvatski narod politički oblikuje kao moderna europska nacija, započeo je u Hrvatskoj nov proces, koji možemo nazvati procesom integracije muslimana u društveni, posebice kulturni i politički život Hrvatske.
Iako je broj muslimana u to vrijeme u Hrvatskoj relativno malen, oni dolaze do izražaja na mnogim područjima društvenog života, posebno u kulturi. Tada se, uz ostalo, javlja zamjetan broj priznatih muslimanskih književnika koji ulaze u sastav hrvatske književnosti, a sve je znatniji broj i drugih intelektualaca u javnome životu, što pogoduje svekolikoj afirmaciji muslimana u hrvatskom društvu.
Posebno je u tom kontekstu važan Zakon kojim je Hrvatski sabor godine 1916. proglasio islam službenom religijom u Hrvatskoj. Iako je donesen u jeku Prvoga svjetskog rata, pa je u višenacionalnoj i multikonfesionalnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji imao zacijelo pragmatičku ulogu, povijesno gledano, bio je to značajan civilizacijski iskorak.
Taj je čin pokazao da u Hrvatskoj, unatoč prijašnjim stoljetnim sukobima, među pripadnicima različith vjera u dominantno kršćanskoj sredini postoji visoka svijest potrebe izgradnje novoga društva na temelju dijaloga i zajedničkog života u miru i poštovanju razlika. Pokazao je također da su muslimani u Hrvatskoj svjesni svoga prirodnog prava na vjersku slobodu, da se osjećaju dijelom hrvatskog društva i da žele sudjelovati u kreaciji društvenog života.
Stoga danas možemo reći da je tim činom zapravo postavljen standard za odnos moderne europske države prema islamu, ali je ujedno i trasiran put novog odnosa islama prema europskoj civilizacijskoj baštini. Dakako, jednim činom nisu bili riješeni svi problemi, ali tom je odlukom Hrvatskoga sabora bez sumnje stvoren pozitivan temelj vjerske tolerancije kao prihvaćanja drugoga i drukčijega, koji je, bar kad je o Hrvatskoj riječ, pokazao izvanrednu čvrstinu unatoč brojnim političko-povijesnim promjenama i sukobima u proteklih stotinjak godina, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.
Islamska zajednica danas je u Hrvatskoj aktivan i konstruktivan čimbenik međureligijskog i općedruštvenog dijaloga. Ona je u punom poštovanju demokratskih standarda europske civilizacije, koje smo dio, uzoran primjer uklopljenosti muslimana u višereligijsko i pluralno demokratsko društvo. Svojim zauzetim stavom u rješavanju mnogih društvenih problema, razumijevanjem i prihvaćanjem hrvatskih nastojanja u međunarodnim odnosima, posebice u vezi s priključenjem Europskoj Uniji; svojom ulogom u izgradnji odnosa između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i u našoj suradnji s islamskim zemljama, islamska je zajednica u Hrvatskoj pokazala istančanu svijest o odgovornosti koju zajedno s drugima ima za hrvatsku sadašnjost i budućnost.
Ovdje kao Predsjednik Republike imam potrebu to istaknuti, to više što globalno okruženje, opterećeno ne malim teškoćama u odnosima između islamskih i zapadnih zemalja, nije najpogodnije za razvoj takvih odnosa. Republika Hrvatska, prihvaćajući od početka islamsku zajednicu kao autentičan faktor mira, dijaloga, suradnje, društvenog napretka i općega dobra; ne zaboravljajući njezinu mirotvornu ulogu za vrijeme Domovinskog rata i doprinos mnogih muslimana obrani Hrvatske te potvrđujući njezinu važnu općedruštvenu ulogu, svoj je odnos s Islamskom zajednicom, sukladno obostranoj želji, uredila 2002. godine odgovarajućim Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa. Taj je Ugovor, na baštini akta Hrvatskoga sabora iz 1916. i u duhu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2002., uredio međusobne odnose između države i islamske zajednice u Republici Hrvatskoj na način koji je u Europi još uvijek više iznimka nego pravilo.
Spomenuti Ugovor omogućuje islamskim vjernicima u Hrvatskoj da u punoj slobodi izvršavaju svoje vjerske obveze i ispunjavaju svoje prosvjetne, kulturne i druge potrebe. Dakako, u sve to ugrađen je trud islamskih vjerskih službenika i mnogih muslimana u našoj domovini kao i brojnih njihovih suvjernika iz drugih zemalja te prijatelja drugih vjera i uvjerenja.
Ovom prigodom međutim želim istaknuti posebnu ulogu predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Ševka efendije Omerbašića, koji već godinama razboritošću, dobrohotnošću, strpljivošću i otvorenošću gradi mostove dijalogu i suradnji, jednako na vjerskom i društvenom planu, uvelike pridonoseći društvenoj afirmaciji islamske zajednice u Hrvatskoj, ali i afirmaciji Hrvatske u Europi i svijetu.
Dopustite mi na kraju da svim islamskim vjernicima u Hrvatskoj srdačno čestitam ovaj veliki dan. Želim vam da izgradnja ovoga centra, prema nacrtima velikana naše likovne kulture Dušana Džamonje, bude završena prema planu i što prije bude stavljena u službu vjerskih i svih drugih potreba islamskih vjernika.
Hvala!