Poštovane gospođe i gospodo ! 

Tema ovog «Ekonomskog foruma» je regionalna suradnja zemalja jugoistočne Europe, u kontekstu njihovog približavanja Europskoj uniji. Forum se održava pod nazivom: «Konkurenti i/ili partneri na putu u Europsku uniju»?.

Danas ću govoriti o europskim integracijskim procesima, ulasku Hrvatske u EU, te o našim pogledima na regionalnu ekonomsku suradnju i povezanosti regionalne suradnje sa ulaskom u EU.

Hrvatska je prešla dugi put: potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU; prošle godine ostvarila je najvišu stopu ekonomskog rasta i najnižu inflaciju u regiji, te radi na izgradnji države «vladavine prava» poput ostalih europskih država.

Politički kontekst ulaska Hrvatske u EU je jasan (zaštita prava nacionalnih manjina, regionalna suradnja, reforma HTV-a u javnu televiziju, povratak izbjeglica, reforma pravosuđa i puna suradnja sa Haškim tribunalom).

Ekonomski preduvjeti su znatno kompliciraniji («Kopenhaški kriteriji»): stvoriti učinkovito tržišno gospodarstvo, kroz ekonomsku «konvergenciju» nacionalne ekonomije ekonomijama Europske unije.

Hrvatska je izgradila novo tržišno gospodarstvo, u kojem najveći doprinos razvitku daju privatni sektor gospodarstva i slobodno poduzetništvo.

Međutim, Hrvatskoj je neophodna «strategija konvergencije», odnosno strategija srednjoročne gospodarske politike do ulaska u Europsku uniju (i Europsku monetarnu uniju - EMU).
Ovakva strategija, morala bi biti dio šireg razvojnog koncepta, kojeg treba formulirati na osnovama novog hrvatskog modela razvitka zasnovanog na poticanju izvoza i obnovi industrije.

Obično govorim: «Europa je naša sudbina» !

Hrvatska će intenzivno raditi na tome da iduće godine postane kandidatom za člana EU; kako bi 2005. godine započeli pregovori sa EU; sa konačnim ciljem završetka pregovora i ulaska u punopravno članstvo EU oko 2007. godine; te u Europsku monetarnu uniju oko 2010. godine.

Uvjeren sam da će 2007. godine doći do novog vala proširenja. Upravo zbog toga siguran sam da je došao trenutak u kojem treba definirati odgovarajuću vezu između dvaju procesa koji se paralelno odvijaju u Europi, a to su “proces stabilizacije i pridruživanja” u jugoistočnoj Europi, te “proces proširenja” EU-a.
Svaka država jugoistočne Europe trebala bi biti sposobna za ulazak u EU na temelju individualno ocijenjenog napretka koji su postigle u ispunjavanju svojih obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Želim istaknuti kako smatram da bi ekonomski preduvjeti morali biti presudni u procesu pridruživanja novih zemalja u EU.

Hrvatska traži svoje mjesto u široj skupini zemalja, sa kojima dijelimo iste civilizacijske vrijednosti, a to je Europska unija. Hrvatska je europska zemlja, koja ima tri glavne komponente: Srednjeuropsku, Mediteransku, i, naposljetku, Balkansku.

Ali, i ta šira skupina zemalja (EU) nalazi se u razdoblju velikih promjena. Europska unija se trenutačno nalazi u fazi «institucionalne izgradnje» (novi Ustav EU; izgradnja zajedničkog obrambenog mehanizma Europe; odnos prema novim članicama, nakon 10 novih članica Unije).

Potrebno je razriješiti pitanje odnosa nadnacionalnih organa odlučivanja EU u odnosu na nacionalne vlade; način odlučivanja u Uniji (prema Sporazumu iz Nice ili nekom drugom mehanizmu odlučivanja, i slično). Sve to može, eventualno, i samo u vrlo ograničenoj mjeri, usporiti ulazak drugih zemalja u EU.

Međutim, Hrvatska ima neupitnu europsku orijentaciju, a proces konvergencije i ulaska u Europsku uniju shvatili smo kao proces koji se može realizirati u srednjoročnom razdoblju, do kada bi se sva pitanja daljnje izgradnje EU mogla razriješiti.

Poštovane gospođe i gospodo !

Dozvolite mi nekoliko riječi o regionalnoj suradnji, kakvu je vidimo mi iz Hrvatske ?

Moramo zajednički raditi na rješavanju regionalnih problema, koji nisu jednostavni. Ako želimo ostvariti ekonomsku stabilnost Hrvatske, potrebno je ostvariti intenzivnu ekonomsku suradnju sa zemljama EU, ali i sa zemljama jugoistočne Europe. Naime, Hrvatska mora voditi uravnoteženu politiku regionalne suradnje, kako sa zemljama šire regije, koje su članice EU (Italijom, Mađarskom, Slovenijom), tako i sa zemljama tzv. jugoistočne Europe, koje nisu članice EU (sa izuzetkom Grčke). Moramo razviti gospodarske odnose na projektima od zajedničkog regionalnog interesa. Takve projekte od regionalnog, ali i šireg Europskog značenja, mogla bi financijski podržati Europska unija.

Područje regionalne (ekonomske) suradnje za koje je Hrvatska izuzetno zainteresirana moglo bi se sažeto izraziti kao: «EU plus CEFTA plus jugoistočna Europa».

Regionalna suradnja ne mora se zasnivati samo na mreži bilateralnih odnosa, na sustavu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini. Regionalna suradnja, posebice ona na gospodarskom području, može biti utemeljena i na multilateralnoj osnovi, ali uz puno uvažavanje nacionalnih suvereniteta svih država nastalih nakon sloma komunizma. Dobar primjer takve suradnje daju nam modeli regionalne suradnje Skandinavskih i/ili Baltičkih zemalja.

U tom smislu, podržavam neke multilateralne mehanizme za regionalnu suradnju, koji ne smiju postati nove asocijaciju.
Ovi mehanizmi suradnje morali bi imati isključivo «koordinativnu funkciju» u usklađivanju zajednički dogovorene politike po pitanjima od interesa za svaku pojedinu zemlju (npr. u borbi protiv organiziranog kriminala; u uklanjanju administrativnih prepreka tokovima kapitala i roba; izgradnji infrastrukture od zajedničkog interesa, koja je od koristi kako za zemlje regije, tako i za zemlje EU; u turizmu; te u gospodarskoj suradnji općenito).

Takvi mehanizmi za suradnju, ponavljam, ne bi smjeli imati nadnacionalne ovlasti, jer je zajednički cilj svih zemalja ove regije – napose je to strateški cilj Hrvatske – da postanemo članicama Europske unije.

Dakle, kroz regionalnu suradnju, posebice gospodarsku suradnju, moramo djelovati na ubrzavanje ulaska u EU, ali na individualnom principu i u zavisnosti od ispunjavanja europskih standarda, političkih i ekonomskih.

Ukratko, zalažem se, da tako kažem, za «Skandinavizaciju» regionalne suradnje između zemalja jugoistočne Europe.

Neke inicijative za stvaranje tzv. «carinske unije» ili «zone slobodne trgovine» u regiji, zbog različitog stupnja gospodarske razvijenosti, nisu adekvatni mehanizmi za regionalnu suradnju. U tom smislu,  mehanizam CEFTA-e, koji je nakon ulaska pojedinih zemalja u EU, ostao gospodarski mehanizam za liberalizaciju trgovine između Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, mogao bi se proširiti na ostale zemlje u regiji, na ostale ekonomije sa područja jugoistočne Europe.

Ako želimo regionalnu suradnju povezati sa europskim integracijskim procesima, tada bi svaka nova članica proširene «nove CEFTA-e» morala ispuniti tri temeljna preduvjeta: prvo, postati članicom WTO-a; drugo, zaključiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU, i treće, sklopljene sporazume o slobodnoj trgovini sa zemljama iz ove skupine.

Najizgledniji kandidat za ulazak u «novu CEFTA-u», u ovom trenutku, je Makedonija. Europska komisija je za BiH odobrila izradu studije koja bi trebala pokazati stupanj spremnosti zemlje za integriranje u europske okvire. Tako bi se 2004. godine mogao sklopiti SSP između BiH i EU.

Republika Hrvatska zalaže se za regionalnu suradnju između zemalja jugoistočne Europe, ali nam je, također, važna suradnja na području Mediterana, jer je Hrvatska i Mediteranska zemlja. U tome podržavamo politiku EU.

Poštovane gospođe i gospodo !

Nekoliko riječi o postizbornoj Hrvatskoj u kontekstu europskih integracijskih procesa.

Želim sasvim jasno poručiti da je najveći dio hrvatskih političkih stranaka proeuropski usmjeren i da će se proces približavanja Europskoj uniji nastaviti.

Bivša koalicijska vlast, kao i nova postizborna koalicijska vlast, parlamentarne izbore su dobile na izjašnjavanju za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Glavne političke stranke odredile su europske integracije kao svoj strateški cilj. Sve glavne političke stranke svjesne su uvjeta koje Hrvatska mora ispuniti da bi se nastavio put prema članstvu EU.

Stoga sam uvjeren da je europska perspektiva Hrvatske neupitna, i da će svaka odgovorna vlast, bilo kojoj političkoj opciji ona pripadala, morati uvažavati želju najvećeg dijela hrvatskih građana da Hrvatska postane dio Europe, a ne da ostane izolirana od matice europskih tokova.

S druge strane, politika za koju se zalažem oduvijek je bila snažna proeuropska usmjerenost i kao šef hrvatske države djelovati ću tako da ubrzamo ulazak Hrvatske u EU.

Zbog toga sam uvjeren da nije moguće odstupanje od europskog integracijskog procesa, jer je – makroekonomska, ali i demokratska politička stabilnost Hrvatske – utemeljena na europskoj perspektivi hrvatskih građana.

Poštovane gospođe i gospodo !

Naposljetku, dozvolite mi da sažeto definiram poziciju Hrvatske glede regionalne suradnje, a u sklopu europskih integracijskih procesa.

Republika Hrvatska podržava politiku ekonomske i političke stabilnosti svih zemalja u regiji, svih zemalja na području tzv. jugoistočne Europe.

Hrvatska će učiniti sve što može da pomogne u pridruživanju i drugih zemalja regije Europskoj uniji. Regionalna suradnja, posebice na području gospodarstva bitna je pretpostavka «europeizacije» ove regije.

Regionalna gospodarska suradnja – uz snažne unutrašnje reforme u svakoj pojedinoj zemlji - najbolji je način ekonomske obnove zemalja jugoistočne Europe, te njihovog ulaska u Europsku uniju. Jednostavno rečeno, «regionalna suradnja, ali i reformski procesi nemaju alternative».

Pozivam vas, stoga, da zajednički radimo na tome !

Stvorimo čvrste temelje nacionalnih gospodarstava, a na tome čvrste temelje nove, udružene Europe (EU) na području jugoistočne Europe.

Naposljetku, dopustite mi da se zahvalim organizatorima ovog Gospodarskog foruma, gospodinu Bogiću Bogičeviću, a posebice predsjedavajućem Vijeća ministara Republike BiH gospodinu Adnanu Terziću, Visokom pokrovitelju ovog Foruma, koji su nam dali priliku da izrazimo poglede na europske integracijske procese i regionalnu gospodarsku suradnju.

Hvala lijepa !