Poštovani gospodine predsjedniče Republike Poljske,
cijenjeni predsjednici i premijeri,
ekselencije, gospođe i gospodo,

Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv našeg poštovanog domaćina i moga dobrog prijatelja, predsjednika Aleksandra Kwasniewskog, na konferenciju najviših predstavnika zemalja središnje Europe, posvećenu borbi protiv globalnog terorizma.

Prošla su malo manje od dva mjeseca otkako smo se, praktično u jednom trenutku, na najgrublji mogući način, suočili s istinom o monstruoznosti prijetnje globalnog terorizma. Tada, u tom trenutku, shvatili smo da ovako naprosto dalje ne može.

Obraćajući se hrvatskoj javnosti dan poslije terorističkih napada na Washington i New York rekao sam da moramo stvoriti svjetsku antiterorističku koaliciju. Rekao sam to kako motiviran solidarnošću s napadnutim, tako i potaknut sviješću o potrebi i vlastite, i zajedničke samoobrane.

Danas koalicija već djeluje, no iz razumljivih razloga daleko smo od toga da bismo mogli govoriti o njenoj čvrstoj definiranosti ili punoj zaokruženosti. Da su Sjedinjene Američke Države preuzele vodstvo, to je jasno. Amerika je bila žrtva i Amerika ima potencijale da takvu ulogu preuzme i realizira.

No, sada dolazimo do pitanja članova koalicije i njihove uloge. I upravo tu vidim glavnu i svrhu i korist našeg današnjeg okupljanja. Mi se, doduše, jesmo okupili po geografskom kriteriju. No, ako pogledamo što se sve krije «pod kapom» središnje Europe, vidjet ćemo da nas ima i malih i velikih, i razvijenih i onih u razvoju, i članica Atlantskog pakta, i onih koji se to tek nadaju postati. A sve nas ujedinjuje jedan nazivnik: potreba utvrđivanja vlastite uloge u antiterorističkoj koaliciji.

Držim, naime, da se u toj koaliciji koja će nesumnjivo djelovati dulje vremena, mora prići onome što bih nazvao podjelom poslova, ili utvrđivanjem njene fizionomije. Ja sam već ranije pokušao dati svoj skroman doprinos razmišljanjima na tu temu, kada sam prilikom posjeta Slovačkoj, a potom u predavanju na Američkom sveučilištu u Blagoevgradu u Bugarskoj, stavio na stol prijedlog načela djelovanja antiterorističke koalicije.

Među tim je načelima dosta toga što je u međuvremenu već postalo općeprihvaćeno, poput teze da globalni odgovor na globalni terorizam nije i nikada ne smije postati sukob civilizacija, religija ili kultura. Mislim da se približavamo i prihvaćanju ideje o uvođenju automatizma prilikom izručivanja osumnjičenih terorista iz bilo koje zemlje, bez obzira na bilo kakve specifične okolnosti, zemlji u kojoj je teroristički napad počinjen.

Naveo sam tada i nešto o čemu bih ovdje htio malo više reći, a to je potreba istraživanja uzroka terorizma. Tu želim biti potpuno jasan: stvari su otišle predaleko da bismo mogli čekati s akcijom sve dok te uzroke temeljito ne istražimo.

Ali, isto tako, mi ne smijemo čekati ni s analizom, sve dok borba protiv globalnog terorizma ne uđe u završnu fazu. Dakle, moramo u isto vrijeme djelovati i istraživati.

Djelovat ćemo, svatko u sklopu svojih mogućnosti, nadam se uz koordinaciju koja će svakim danom biti sve prisutnija, ne samo vojno, nego i gospodarski, obavještajno i politički. A istraživati bismo trebali početi što prije i uz što veći stupanj međusobne suradnje i usklađenosti.

Upravo zato i pozdravljam svaki napor usmjeren na istraživanje terorizma, njegovih uzroka i korjena. Bilo bi previše jednostavno, a odgovaralo bi na neki način i samim teroristima, kada bismo prihvatili tezu da je svemu «kriva» neriješena bliskoistočna kriza.

Mislim da je daleko korektnije, a i mnogo bliže realnosti, ako se stvari postave ovako. Nerazvijenost, siromaštvo, nesloboda, kao i posljedice nerješavanja regionalnih kriza stvaraju povoljnu klimu za fanatiziranje onih koji od toga trpe.

Fanatiziranje je najlakše obaviti pod plaštem neke ideologije ili religije, a terorizam će se rado, kao maskom pod kojom djeluje, poslužiti i oslobodilačkim ratovima, odnosno borbom za ostvarivanje legitimnih nacionalnih prava ovog ili onog naroda. Ovo što sam rekao su, naravno, samo naznake. Mislim, međutim, da one prilično točno pogađaju srž problema.

Stoga bih zaključio pozivom kojega ću formulirati u 4 točke:

1. uspostavimo praksu stalne razmjene informacija o onome što radimo u sklopu antiterorističke koalicije,

2. uspostavimo tamo gdje je nema, a produbimo je – tamo gdje već postoji – praksu suradnje obavještajnih organizacija,

3. koncentrirajmo se, barem u ovoj fazi, na gospodarsku komponentu rata protiv terorizma, i

4. započnimo zajedno ozbiljno raditi na analiziranju njegovih uzroka.

Budemo li tako radili, dat ćemo – čini mi se – najbolji mogući doprinos kako aktualnoj borbi protiv globalnog terorizma, tako i naporima za uklanjanje njegovih uzroka. Samo je to «dobitna» kombinacija.

Samo tako možemo osigurati pobjedu koja neće biti tek predah do novog rata, nego će biti konačna.

A ništa manje od toga ne bi nas smjelo zadovoljiti.

Hvala!