Poštovana gospodo predsjednici,

Uvažena gospodo Matsuura i Davis,

Cijenjeni ministri,

Gospođe i gospodo, sudionici Summita,

S velikim zadovoljstvom pozdravljam Vas danas u Bukureštu gdje se, vođeni idejom međusobne suradnje i regionalnog dijaloga u području kulture, susrećemo već petu godinu za redom.

Posljednjih godina, često slušamo da je Europa umorna od integriranja. Zabrinuti brzinom promjena i onim što nosi globalizacija, Europljani se boje ne samo gubitka ekonomske sigurnosti, nego i identiteta.

Svjesne su toga i evropske institucije, koje sve snažnije naglašavaju ulogu kulture, stavljajući je u središte evropskog projekta. To potvrđuju i dokumenti Europske komisije, koji ističu da upravo kultura "može udahnuti humaniju dimenziju projektu evropskih integracija".

Zemljama koje su tek postale članicama Europske unije i onima kojima to tek predstoji, a među kojima je i Hrvatska, pretpostavke za brži gospodarski razvoj i uklapanje u globalno tržište jesu ulaganje u obrazovanje i znanost Kultura, kao važan dio tog procesa, daje mogućnost da se predstavimo i ne izgubimo. Jer, kako je to lijepo rekao jedan evropski dužnosnik "ako je ekonomija nužnost za naše živote, kultura je upravo ono što naš život čini vrednijim življenja".

No, na prostorima jugoistoka Europe kultura, a posebice kulturne raznolikosti, prečesto su zlorabljene za širenje netolerantnosti.

Kultura može biti činilac mira i činilac rata. U regiji iz koje dolazim iskusili smo i jedno i drugo. Tijekom rata naslušali smo se teorija o sukobu kultura. Sukob civilizacija mnogi su objeručke prihvatili kao olako objašnjenje korijena rata.

I strani promatrači i domaći huškači koristili su se tim pojednostavljenim tezama koje su im pomagale da razjasne uzroke rata. No rat nisu započele ni vodile različite kulture. Rat su započeli i vodili pojedinci s imenima i prezimenima i svojim vrlo pragmatičnim ciljevima u kojima je kultura, vjera i nacija poslužila tek kao sredstvo za homogenizaciju i instrumentalizaciju građana.

Kulturno nasljeđe, koje je tokom tih godina našlo na meti razaranja, zajedničko je bogatstvo čovječanstva.

No, budući da je kultura jedan je od ključnih elemenata za definiranje kulturnih identiteta, ona je, nerijetko, zloupotrebljavana za podizanje zidova, a ne mostova među kulturama, ne kao kamen-temeljac na kojemu treba graditi interkulturni dijalog, razumijevanje i suradnju.

Upravo stoga Hrvatska veoma dobro razumije značaj kulturne raznolikosti. Raznolikost je ono što treba sačuvati – jer, očuvanje kulturne raznolikosti preduvjet je očuvanja cjelokupnog naslijeđa epoha i generacija od kojeg je ta raznolikost satkana.

Promicanje i zaštita kulturne raznolikosti temeljni su principi ugrađeni u hrvatsku kulturnu politiku. Hrvatska je, kao četvrta u svijetu, ratificirala Konvenciju za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

Hrvatska danas i na području kulture potiče suradnju u regiji, a sve s ciljem izgradnje porušenih mostova i uspostavljanja trajnog mira i stabilnosti ovih prostora.

Novi oblici mobilnosti i migracija unijeli su i novu dimenziju vrednovanja kulturnog nasljeđa kao dragocjenog zaloga kulture budućnosti.

Rađaju se i razvijaju novi putovi razmjene i komuniciranja u kojima kulturna baština ima središnje mjesto i predstavlja autentičan izraz kulturne raznolikosti.

Kulturna raznolikost istodobno je dokaz različitih mogućnosti i dimenzija ljudskog nasljeđa i stvaralaštva kroz stoljeća. I, kao što je rekao indijski nobelovac Amartya Sen, kulturu ne čine samo tradicijska nasljeđa, već je usmjerena na budućnost.

A tu kulturu budućnosti, izraženu u kulturnoj raznolikosti, nosit će i gradit mladi naraštaji. Oni već danas sudjeluju u interkulturnoj komunikaciji koja omogućuje bolje razumijevanje povijesnih i suvremenih fenomena.

Razumijevanje je ključ za smanjenje konflikata koji su obilježili područje Jugoistočne Europe krajem prošlog stoljeća.

Mladi su na ovim prostorima potakli umrežavanje kultura, stvaranje takvih veza koje svjedoče o kulturnom pluralizmu i raznolikosti kao šansi za toleranciju i interakciju.

Jer, svima je jasno da su konflikti, kao i pokušaji kulturne homogenizacije glavne prepreke kulturnoj raznolikosti, odnosno očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

Niz novih fenomena, čiji su nositelji upravo mladi, osnažio je interkulturnu komunikaciju i dijalog, te promiču kulturnu raznolikost.

Uz potporu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kulturno stvaralaštvo se de-teritorijaliziralo, donoseći nove izazove kulturi budućnosti.

Digitalna kultura, u kojoj prednjače mladi, obuhvaća virtualni, neteritorijalni prostor u kojima su principi razmjene i predstavljanja kulturnih identiteta, proizvoda, procesa proizvodnje i konzumacije slobodni i svima dostupni.

Ako prihvatimo činjenicu da novi naraštaji doista žive i komuniciraju na potpuno nov način koji ih ne ograničava niti definira prema porijeklu ili zemlji, već prema zajedničkim interesima i afinitetima za novim znanjima i spoznajama, tada ćemo shvatiti da su kultura mladih, digitalna kultura i nove tehnologije trenutno najkonkretniji most - između kulturnog nasljeđa i kulture budućnosti.

I, za kraj, kad već govorimo o kulturnoj raznolikosti kao mostu između kulturnog naslijeđa i kulture budućnosti, ne mogu odoljeti a da se ne prisjetim razmišljanja jednog velikog pisca s naših prostora - Nobelovca Ive Andrića – čovjeka, čije je djelo odraz kulturne raznolikosti prostora s kojeg dolazim, umjetnika koji je u godinama ovog posljednjeg rata podjednako svojatan i odbacivan od strane tri različite kulture.

U svom eseju o mostovima napisanom 30-tih godina ustvrdio je da nema ništa svetije i važnije od mostova.

Jer oni su, kaže "svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu gdje se križa najveći broj ljudskih potreba... Tako, svuda na svijetu, gdje god se moja misao krene ili stane, nailazi na vjerne i šutljive mostove, kao na vječitu i vječno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude dijeljenja, protivnosti ni rastanka".

Zahvaljujem!