07.09.2000. New York, Milenijski summit UN

Govor predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

 

Gospodine predsjedavajući, uvaženi gospodine Glavni tajniče, Ekscelencije, gospođe i gospodo, VRIJEME ISTJEČE!

Rijetki su trenuci kada intuitivno zajednički osjećamo da je čovječanstvo na sudbinskom raskrižju. Jedan od takvih trenutaka je sada !

Dvadeseto stoljeće bilo je razdoblje golemog, u povijesti nezabilježenog i nezamislivog napretka znanosti i tehnologije: čovjek se vinuo u zrak, kročio na mjesec i pružio ruku zvijezdama. Zaronio je dublje i počeo iskorištavati podmorje, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama povezao je i smanjio svijet. Istovremeno, bolje je upoznao, ako ne i spoznao, samoga sebe. Pronađeni su uzroci i lijekovi za mnoge bolesti, izrađena je mapa ljudskog genoma.

S druge, pak, strane dvadeseto su stoljeće obilježila dva svjetska rata, dva autoritativna sustava s globalnim ambicijama, hladni rat, globalna utrka u naoružavanju i bipolarni svijet. Ali, iako je izbjegnut novi svjetski sukob, konfrontacije su, ipak, ostale.

U takvom svijetu, a uvjeren sam da dijelimo svijest o tome, nužno je dati punu potporu ovoj svjetskoj organizaciji – Ujedinjenim narodima i nastojati da je zajedničkim naporima učinimo što relevantnijim i djelotvornijim čimbenikom današnjice, kako bi je svaka država članica istinski doživljavala kao svoju.

Pri tome mislim na obnovljenu i u svakom pogledu revitaliziranu organizaciju Ujedinjenih naroda, koja će moći odgovoriti izazovima novog stoljeća i pružiti toliko potrebni okvir naporima usmjerenima na jačanje međunarodne sigurnosti, te ostvarivanja napretka i blagostanja za sve ljude.

Vjerujem da je ovaj značajan skup prilika da pozdravimo veliki doprinos UN-a, a posebno sadašnjeg Glavnog tajnika Kofi Annana. Snažno podupiremo njegovu viziju svijeta primjerenog Čovjeku i njegovoj borbi protiv zla, viziju koja ga je sustavno inspirirala tijekom čitave njegove bogate karijere i koja je i ishodište njegovog prijedloga i poziva za temeljitu reformu strukture i djelovanja Organizacije Ujedinjenih naroda, uključivo i reformu Vijeća sigurnosti i sustava mirovnih operacija, te afirmaciju uloge Opće skupštine.

Ponosan sam što vam se danas obraćam u ime Republike Hrvatske, male europske zemlje koja je iskusila rat i koja upravo prolazi kroz mnoge boljke zemlje u tranziciji. Trebamo, tražimo i računamo na pomoć međunarodne zajednice u prevladavanju posljedica rata, jačanju institucija civilnog društva i demokracije. Hrvatska sada traži i počinje ostvarivati priključak na europske gospodarske i sigurnosne integracije.

Čvrsto se opredjeljujući za takav smjer vanjske politike, Republika Hrvatska očekuje jednako čvrstu i ohrabrujuću potporu druge strane.

Pred nama su još izazovi rješavanja pitanja Prevlake i sukcesije bivše Jugoslavije, u skladu s načelom nepovredivosti međunarodno priznatih granica, međunarodnog prava i jednakosti.

Pozivam vas danas i ovdje na zajednički napor, zajedničku akciju, kako ne bismo iznevjerili milijune onih koji su tijekom dvadesetog stoljeća pali u borbi za bolje sutra, ali ni one koji će veći dio svojih života proživjeti u 21. stoljeću. Pomognimo mladima u siromašnim, ali i u bogatim društvima da prevladaju besperspektivnost s kojom su danas, iako zbog različitih razloga, suočeni.

Vrijeme istječe, poduzmimo potrebno prije nego bude prekasno. A put je jasan!

Slijedimo putokaz koji nam je ponudio Glavni tajnik u svojem izvješću, udahnimo mu život.

Pođimo od ishodišta: afirmirajmo vrijednosti slobode, ravnopravnosti i temeljnih prava država, naroda i poglavito čovjeka-pojedinca.

Afirmirajmo načela, i ojačajmo instrumente i standarde borbe protiv diskriminacije, netolerancije, supremacije i ovisnosti bilo koje vrste, kako bi se suzbila mržnja. Uprimo snage i izdržimo u naporima za ograničavanje utrke u naoružavanju koja je rastrošna i pogubna u svakom pogledu.

Poradimo na donošenju novih i osnažimo potporu postojećim međunarodnim ugovorima u ovom području, posebice u pogledu zaštite od mina i kontrole proizvodnje i trgovine malokalibarskog oružja.

Prigrlimo pozitivne tečevine i obećanja globalizacije, a ublažimo negativne implikacije, favorizirajući takve gospodarske odnose koji će omogućiti postupni izlazak iz siromaštva onima koji u njemu grcaju.

Reformirajmo međunarodne financijske institucije, ali pri tome ne smijemo previdjeti ili unilateralno izbjegavati disciplinu i obaveze koje globalna međuzavisnost nameće.

Borimo se za očuvanje naših rijeka, šuma, planina, mora i oceana, našeg zajedničkog nasljeđa na ovoj planeti; obvežimo se na poštivanje preuzetih obaveza, jer time čuvamo i osnovu vlastite egzistencije.

U konačnici, pozivam vas da potvrdimo privrženost miru i zaštiti svih ljudskih prava svakog ljudskog bića ovog svijeta, jer samo na tim osnovama je moguće uspostavljati odnose istinske ravnopravnosti na globalnoj razini. Upravo zato što je ljudski život najveća vrijednost, gdjegod i ma od koga da je ugrožen, u njegovu zaštitu moramo i imamo pravo ustati svi kroz ovu našu zajedničku globalnu organizaciju.

Ključ budućnosti jest u našim rukama. Ona će biti takva kakvom je sami učinimo. Otvorimo hrabro vrata novog stoljeća i tisućljeća!

Učinimo to zajedno, sada i ovdje. Jer - svijet je na prekretnici, a - VRIJEME ISTJEČE!