posebna mi je čast što sam pokrovitelj ovog skupa organiziranog u čast 55. obljetnice pobjede nad fašizmom, pobjede u kojoj smo i mi građani Hrvatske dali svoj golemi udjel. Hrvatski antifašisti priključili su se pozivu Komunističke partije na oružani ustanak. Zato nije čudo da je upravo iz Hrvatske, iz slobodoljubivog Siska Ljudevita Posavskoga, krenuo u neravnopravan okršaj sa znatno jačim i organiziranijim neprijateljem, Prvi partizanski odred u ovome dijelu porobljene Europe. Tom se malom partizanskom odredu uskoro pridružila većina hrvatskih građana, komunisti, HSS-ovci i svi slobodoljubivi Hrvati i svi drugi. Tako je u Hrvatskoj nastao jedan od najvećih antifašističkih pokreta u ondašnjoj Europi kojega je vođa bio Hrvat - Josip Broz. U toj je borbi utemeljena današnja Hrvatska s Istrom, Primorjem i Dalmacijom, koji su onako kukavički poklonjeni Italiji, i s Baranjom u kojoj su Hrvati odvajkada bili većinsko stanovništvo. U toj antifašističkoj borbi Hrvatska je izborila svoje današnje granice koje je međunarodna zajednica priznala 15. siječnja 1992. godine, jer su te granice časno izborene u antifašističkoj borbi.

U našim je srcima uvijek tinjao žar pravednosti i domoljublja. Taj se žar uvijek pretvarao u buktinju kad je trebalo braniti ljudske slobode protiv razno-raznih osvajača. U ovoj maloj i najljepšoj zemlji na svijetu branjene su i obranjene slobode današnje Europe od fašističkih, nacističkih i rasističkih tendencija onih koji su se pokušali nametnuti cijelom čovječanstvu kao nadljudi. Pokazali smo da nema nadljudi, da smo svi mi samo - ljudi. To smo pokazali i 1990. kad su se na ovome prostoru pojavili novi "nadljudi". I kao što smo se 1941. masovno i goloruki odlučno suprotstavili fašističko-nacističkim oružanim snagama pred kojima je klečala gotovo cijela Europa, tako smo se i 1991. godine suprotstavili Miloševićevoj oružanoj sili, tim balkanskim "nadljudima".

U obje smo bitke bili pobjednici, jer smo se borili za čovjeka i njegovo dostojanstvo, za njegovo pravo na život, za njegovo pravo na samoodređenje, za ravnopravnost među ljudima bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Hrvatski osjećaj za pravdu pokazali smo i početkom ove godine na demokratskim izborima. Hrvatski građani glasovali su za Hrvatsku pravde i poštenja. Za ono za što ste se i vi borili uvaženi borci antifašističke borbe. Jer bez vas ne bi bilo ni nas. Vi ste, zajedno sa svojim suborcima, u Topuskom izgradili temelje današnjoj Hrvatskoj, a mi smo samo na te temelje, zajedno s vama, dogradili našu zajedničku kuću - Republiku Hrvatsku.

Želim ovom prigodom spomenuti zapovjednike Glavnog štaba Hrvatske, Ivana Rukavinu i Ivana Gošnjaka. U sklopu Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske borilo se 228.474 naših sugrađana. Treba reći da je 11 hrvatskih brigada, od ukupno 27 jugoslavenskih, odlikovano Ordenom narodnoga heroja, što čini 40,7 %. Moramo se pokloniti sjenama 282 narodna heroja iz Hrvatske. Treba takoder reći da su se Hrvatskome narodu, u antifašističkoj borbi, priključili i vrhunski hrvatski intelektualci i umjetnici poput Vladimira Nazora, Andrije Maurovića, Marijana Detonija, Ede Murtića, Antuna Augustinčića, Jure Kaštelana, Jože Horvata, Ranka Marinkovića, Jure Franičevića Pločara, Ivana Gorana Kovačića (kojeg su zvjerski ubili upravo četnici 1943.) i mnogih drugih. Vi ste stvorili partizansko kazalište, a mi smo, poštujući vaša iskustva, osnovali Samostalnu satniju hrvatskih umjetnika.

Hrvatski partizani prvi su prešli Neretvu, probijali obruče na Sutjesci. Hrvatski piloti, Franjo Kluz i Rudi Čajavec, začetnici su partizanskoga ratnog zrakoplovstva. Hrvatski mornari začetnici su partizanske mornarice. ZAVNOH je, možemo reći, pravno omogućio današnju hrvatsku državu.

Naravno, ni vi ni mi ne stojimo iza ratnih zločina. Ni u antifašističkoj borbi, ni u Domovinskom ratu. Nažalost, u ratu se događaju i zločini, ali, to su zločini pojedinaca, a ne cijelog naroda. Hrvatski narod nikad nije stajao iza rasističkih i drugih zločina Pavelićevih sljednika. Zato ste se i odlučili za antifašističku borbu. Isto tako, uvjeren sam da ne stojite ni iza svih onih zločina nastalih u poratnom pobjedničkom slavlju. Zločina nad Hrvatima u Bleiburgu, nad hrvatskim Mađarima, nad hrvatskim Nijemcima... Kao što ni mi ne stojimo iza zločina koje su počinili pojedinci tijekom Domovinskog rata.

Vi niste počeli rat 1941. godine. Ni mi nismo počeli rat 1991. Hrvati nisu nikad prvi započinjali ratove. Oni su uvijek prvi počinjali mir. Taj mir ste vi, gospodo, kao pobjednici u antifašističkoj borbi, prvi počeli 1945. godine. Mi smo taj mir, također kao pobjednici, prvi počeli 1995. godine.

Zato vam danas, s puno uvažavanja, čestitam 55. obljetnicu pobjede nad fašizmom. Mi, hrvatski građani, ponosni smo što smo sljednici vaše i naše slavne pobjede!