Gospođe i gospodo,

uvaženi članovi diplomatskog zbora,

poštovani gosti i uzvanici,

Drago mi je što vas i ove godine mogu pozdraviti prilikom našeg tradicionalnog proljetnog okupljanja na Brijunima. Osobito mi je drago što se i nebo pokazalo milostivim, pa u prekrasnoj prirodi što nas okružuje možemo uživati pod toplim suncem. Uostalom, možda ima i neke simbolike u tome što se nebo razvedrilo kada su se na ovom otočju koje je u prošlosti svjedočilo brojnim povijesnim zbivanjima, ponovo sreli Hrvatska i svijet.

Za nas su odnosi sa svijetom iznimno važni – ne samo zato što mi, kao uostalom i svaka druga zemlja, od svijeta nešto očekujemo, nego i zato što znamo da i sami svijetu možemo, pa i moramo, nešto dati. Kada kažem: odnosi sa svijetom, onda mislim i na odnose s neposrednim susjedima, potom s onima u široj regiji, zatim s Europom i – napokon – s državama u drugim dijelovima svijeta, udaljenim državama koje su nam, međutim, bliske po pogledima na probleme s kojima se suočavamo i po želji da razvijamo bilateralne odnose na načelima ravnopravnosti i zadovoljavanja uzajamnih interesa.

Susrećemo se u trenutku kada je Hrvatska ušla u završnicu puta što će je odvesti u Europsku uniju. Uvijek sam s uvjerenjem zagovarao taj put i siguran sam da je to za moju zemlju jedini put kojim je mogla i morala ići. Sada je osnovno da pregovaramo na način koji će nam omogućiti da u isto vrijeme kada prihvaćamo europske standarde i kriterije, sačuvamo i ono za što smatramo da je naš nacionalni interes.

To nije nikakva suprotnost – kako bi se nekome možda moglo učiniti. U ujedinjenoj Europi koja ne briše nacionalne posebnosti, nacionalni interes postaje dio ukupnosti europskog interesa, obogaćujući i zaokružujući na taj način ono što obično nazivamo europskim identitetom.

Susrećemo se u trenutku kada se politička karta regije opet jednom izmijenila, kada se na njoj pojavljuju dvije nezavisne zemlje – Crna Gora i Srbija. I jednoj i drugoj želim sreću i uspjeh na njihovom samostalnom putu. Naglašavam iskrenu želju Republike Hrvatske da s dva nova – stara - susjeda razvija što bolje i svestranije međudržavne odnose. Tako ćemo pridonijeti prevladavanju još postojećih otvorenih pitanja i zacjeljivanju rana nedavne prošlosti.

Mada moram reći da, objektivno gledano, možemo biti zadovoljni onime što je na planu bilaterale s tim dvjema zemljama do sada ostvareno.

Osim toga, dobri bilateralni odnosi omogućit će onim političkim snagama koje se u sve tri zemlje bore za pravo građanstva - u obrazovnom procesu i u najširoj javnosti - istine o bližoj i daljoj prošlosti, da nastave svoju borbu i da je uspješno završe.

Susrećemo se u trenutku kada je svijet i dalje suočen s globalnom prijetnjom terorizma, ali i s postojećim i potencijalnim regionalnim krizama. U tome kontekstu mir, sigurnost, stabilnost, ali i stalni napredak – zadaci su na čije ostvarivanje i dalje moramo usmjeriti sve naše snage i svu našu energiju.

Želim napomenuti, kako će ostvarivanje tih ciljeva biti moguće samo onda ako ćemo odnose na međunarodnoj sceni graditi na temeljima istinske ravnopravnosti, uvažavanja tuđih mišljenja, priznavanja prava na vlastiti razvoj u skladu sa specifičnostima svake pojedine zemlje i odustajanja od nametanja gotovih rješenja po vlastitome receptu bilo kome i za bilo koji problem.

Ni u tome nema nikakve suprotnosti. Istina je, mi živimo u globaliziranome svijetu, u svijetu u kojemu je praktično sve povezano i međuzavisno. No, svijet kojemu težimo nije niti unificirani svijet, niti svijet u kojemu će svi jednako misliti i ponašati se na jednak način. Svijet kojemu težimo bit će obilježen jedinstvom različitosti i spoznajom da „drugačije“ može obogatiti, a nije i ne smije biti povod ni razdvajanju, a kamoli diskriminiranju.

Susrećemo se u vremenu kada toliko potrebna reforma Ujedinjenih naroda napreduje vrlo sporo, presporo, i uz primjetne otpore. Bit ću jasan: nama Ujedinjeni narodi trebaju, ali tu nezamjenjivu organizaciju valja prilagoditi vremenu u kojemu živimo i izazovima današnjice i sutrašnjice. Ako zakažemo u reformi Ujedinjenih naroda, preuzimamo rizik da oni dožive sudbinu Lige naroda, a to je nešto što ne smijemo ni dozvoliti, ni prihvatiti.

Hrvatska je svjesna svijeta u kojemu živi i svih njegovih problema, mana i nesavršenosti. Hrvatska želi biti aktivni čimbenik borbe za bolji svijet, jer mi našu budućnost vidimo i želimo ostvarivati u svijetu koji i može i mora biti bolji od ovoga u kojemu živimo danas.

Zajedno, mi to možemo ostvariti.

Pozivam vas stoga na zajedništvo u naporima da svijet, počevši od vlastite sredine, preko najbližeg susjedstva, pa do najudaljenijih kutaka, pretvorimo u mjesto gdje će se živjeti bolje, gdje će se stvarati uvjeti za svakoga da živi životom dostojnim čovjeka, gdje će se živjeti u miru i sigurnosti, gdje će zakoni jednako i u svakome trenutku vrijediti za sve, a zaslužena kazna će stići svakoga tko ih bude kršio.

Pozivam vas da uz misli o takvome svijetu koji nije utopija, nego dostižna realnost, uživamo u druženju na ovome otočju koje nam svojom ljepotom poručuje kako život može biti lijep.

Živjeli.