Poštovana gospodo predsjednici i premijeri

Uvaženi ministri i predstavnici međunarodnih organizacija

Gospođe i gospodo, sudionici ovog skupa

S velikim zadovoljstvom pozdravljam Vas u Dubrovniku na današnjoj Konferenciji. Drago mi je da smo se svi zajedno okupili oko jedne aktualne i važne teme, prvenstveno - ali ne samo - za našu regiju, za cjelokupnu arhitekturu ujedinjenje Europe, ali i teme koja je uvijek privlačila interese različitih međunarodnih aktera. To pokazuje i Vaš današnji odaziv.

Nedvosmisleno, države jugoistočne Europa prečesto su se vraćale u povijest, i ponavljale iste greške. Uzrok tome uvijek su bile pogrešne državne politike, pogrešne nacionalne politike, a ne narodi, niti građani, a najmanje manjine s tog prostora -  kako se to htjelo prečesto tumačiti.

Smatram da smo danas ponovno u jednoj povijesnoj prilici, da te pogrešne politike ostavimo zauvijek prošlosti, a da upravo na ovim prostorima ne samo zagovaramo politiku europskog ujedinjavanja, već da i tu politiku uspješno provodimo. Odnosno da na ovom prostoru tu politiku, na određen način, i uspješno dovršimo.

Duboko sam uvjeren da proces europskog ujedinjavanja neće ostati dovršen bez država ovog prostora. Ako i ova regija bude uskoro zaokružena državama Europske unije, što je vjerojatna perspektiva – to ne smije ostati trajno stanje – niti za ujedinjenu Europu, niti za jugoistočnu Europu. Stoga dozvolite da naznačim nekoliko stajališta o procesima i perspektivi ove regije.

Prvo, smatram da se procesi u ovoj regiji kreću u pozitivnom smjeru – i u demokratskom razvoju, i u političkoj, i u gospodarskoj suradnji. To sigurno ne bi bilo moguće bez sudjelovanja međunarodne zajednice, ali je u posljednje vrijeme, sve više rezultat vlastitog razvoja.

Drugo, svjesni smo da u ovoj regiji postoje još otvorena neka ključna ustavno-pravna pitanja. Ali rješenja na ta pitanja ne smiju dovesti do novih kriza – bez obzira da li ima još nekih političkih snaga koje to priželjkuju.

Treće, rješenja moramo tražiti u jačanju vlastitih institucija. Stvaranjem povjerenja u te institucije, Ne u one izvan naših granica. Ne izvozom problema preko granica.

Između granica jedino možemo i moramo jačati međusobnu suradnju.

Četvrto, zloupotreba manjinskog pitanja bila je uzrok svih kriza naše međusobne suradnje u prošlosti. Ali je ta zloupotreba, bila i uzrok nedemokratskog legitimiteta naših društava. Nema nacionalnog interesa na ovom prostoru koji može ignorirati manjine. Nema demokracije bez manjinske integracije i sigurnosti. Naglašavam integracije, a ne izolacije, ili asimilacije. Stoga manjinsku zaštitu smatram ključnim mjestom svake naše politike u budućnosti.

U svemu tome vidim presudnu ulogu europskog ujedinjavanja. Dakle u procesu koji ne konfrontira velike i male države, ali institucionalizira standarde i za jedne i za druge. Procesu, koji ne izolira većinu od manjina, jer u takvom ambijentu neće biti većinskog naroda – u takvom ambijentu svi ćemo biti svi zapravo tek jedna manjina. Procesu, koji jedino udruženim europskim državama omogućava da efikasnije odgovore mnogim globalizacijskim izazovima – i onim gospodarskim, i onim sigurnosnim, i onim ekološkim.

U svemu tome, ne vidim drugu politiku i za jugoistočnu Europu. Drugačiju politiku niti ne vidim za Hrvatsku, koja je započela pristupni proces. Iako razumijem strah ovih prostora da najbrži ne postanu taoci najsporijih, zagovaram da najbrži u ovoj regionalnoj regati pokazuju put onima koji su još u trci – ali smatram da bi bilo pogrešno da se regata pretvori u konvoj.

Jednako tako smatram da u tim procesima niti jedan oblik regionalne suradnje ne smije prikrivati vlastite demokratske deficite, dakle da individualne reforme i regionalna suradnja idu jedna uz drugu, a ne jedna protiv druge.

Dozvolite da se ovom prilikom osvrnem i na dvije dileme koja se kroz različite aspekte provlače u integraciji država ove regije u širi europski okvir.

Prvo, pogrešno je i nekonstruktivno suprotstavljati nacionalne vrijednosti europskim, odnosno u jednim gledati strah od onih drugih. Točno je da ćemo svi biti isti po vrijednostima i standardima koje ćemo provoditi, ali svi ćemo ostati različiti po našim osobitostima. Upravo ta poruka mora zaživjeti i biti prihvaćena, ne samo u «političkoj», već i u građanskoj sferi.

Drugo, nepotrebno je licitiranje između članstva u Europskoj uniji i Sjevernoatlantskom savezu. I jedna i druga organizacija temelje se na istim demokratskim vrijednostima. I jedna i druga zahtijevaju uređeno društvo i državne institucije. I jedna i druga organizacija upućuju na suradnju.

Na kraju, svjestan sam da je ova regija oduvijek bila «arena» mnogih međunarodnih interesa. Ali pravo na povratak izbjeglica, pravo na povrat imovine, neselektivna vladavina zakona, procesuiranje ratnih zločina, dosljedna manjinska zaštita – to moraju biti naši vlastiti nacionalni interesi. To je hrvatski interes i takvu će politiku Hrvatska nastaviti provoditi.

A ostvarenjem tih ciljeva na ovim prostorima – vjerujem da će i ova tema – dovršetak europske južne dimenzije – dobiti jasan potvrdan odgovor.

S ovakvim porukama, Želim Vam uspješan rad Konferencije.

Hvala!