Poštovane gospođe i gospodo,
Zadovoljstvo mi je prisustvovati otvaranju 12. Tradicionalnog savjetovanja hrvatskih ekonomista !
Ovo savjetovanje dobra je prilika da se uspostavi dijalog između hrvatske politike i ekonomske znanosti. U Hrvatskom društvu ekonomista zastupljene su razne škole ekonomske misli.
Upravo u toj raznolikosti, vidim prednost. Uvjeren sam da će rezultati ovog savjetovanja biti od velike koristi najvišim državnim institucijama: Hrvatskom saboru; Vladi Republike Hrvatske; Hrvatskoj narodnoj banci, te meni - Predsjedniku Republike Hrvatske. Dozvolite mi kratku ocjenu sadašnjeg stanja gospodarstva.
Od stabilizacije 1994., Hrvatska ima problema sa svojom vanjskom i fiskalnom bilancom. Zbog trajne vanjske neravnoteže - u kojoj je uvoz gotovo dvostruko veći od izvoza – kumuliran je vanjski dug. Iako zakašnjelo, pokazalo se da je to glavna prijetnja «makroekonomskoj stabilnosti».
To je dovelo do usvajanja niza mjera, koje bi trebale rezultirati «mekim prizemljenjem» hrvatske ekonomije.
Ukratko, te bi mjere trebale dovesti do sporijeg rasta uvoza, te stabilizirati udjel vanjskog duga na razini ispod 80 posto bruto domaćeg proizvoda. Povrh toga, fiskalni bi se deficit trebao smanjivati, na razinu ispod 3 posto BDP-a, do 2007. godine.
Nekoliko čimbenika moglo bi otežati ekonomsku situaciju u 2005. godini: mogućnost daljnjeg rasta cijene nafte (što može rezutirati porastom domaće, «troškovne inflacije»);
očekivani porast kamatnih stopa na međunarodnim tržištima kapitala (što bi moglo povećati teret otplate vanjskog i javnog duga, te izazvati porast domaćih kamatnih stopa, koje su i tako vrlo visoke);
i, «usporavanje rasta» BDP-a (što bi moglo imati za posljedicu porast nezaposlenosti).
Ali, najviše zabrinjava nedostatak konsenzusa oko prioriteta razvojne politike i načina «preraspodjele» tereta restrikcija !
Određeni razvojni problemi prisutni su i u Europskoj uniji. Početkom 2000. godine, EU je u Lisabonu utvrdila program ekonomskog rasta, kojim bi ekonomije EU do 2010. godine postale najkonkurentnijim globalnim gospodarstvom. «Lisabonski program» nije dao očekivane efekte. EU je prošli tjedan prihvatila njegovu korekciju i utvrdila pretpostavke za uspješnu realizaciju programa.
Mjere razvojne politike EU usmjerene su na pet područja. Međutim, dva su glavna cilja europske ekonomske politike: prvo, povećati «stupanj zaposlenosti» sa 64 posto (u 2003. godini) na 70 posto (do 2010. godine); i, drugo, povećati stopu ekonomskog rasta sa 2 posto na 3 posto godišnje. Radi praćenja uspješnosti realizacije programa, predloženo je 14 indikatora, «kriterija izvršenja», umjesto dosadašnjih više od 100, a svaka članica Europske unije mora izraditi konkretan «akcijski plan» za realizaciju ove strategije razvoja.
Vlastitom «razvojnom strategijom» Hrvatska se mora indirektno uključiti u «Lisabonski proces», iako još uvijek nismo članica Europske unije !
Hrvatska – prema mojem mišljenju - ima dva temeljna razvojna cilja, o čemu sam opširnije govorio na «Zagrebačkom velesajmu», sredinom rujna ove godine. Obzirom da nije došlo do bitnijih promjena u gospodarskim kretanjima, moram ponoviti stavove koje sam ranije iznosio. Ključni cilj politike za koju se stalno zalažem mora biti povećanje zapošljavanja u srednjem roku, tako da se opća «stopa zaposlenosti» poveća sa sadašnjih 53 posto na oko 65 posto !
Primjerice, ovu razinu «zapošljavanja» već je ostvarila Češka ! Hrvatska ima među zemljama EU najmanje učešće zaposlenih u «radno aktivnom stanovništvu» (stanovništvo u dobi od 15 do 64 godina). Zbog toga je ključni kriterij uspješnosti ekonomske politike povećanje broja zaposlenih, kojih je u rujnu bilo svega 1.403.027.
Osim toga, moramo povećati zapošljavanje žena i posebnim mjerama poticati zapošljavanje «starijih zaposlenika» (onih u dobi iznad 50 godina) !
Drugi cilj je ostvarivanje visokog ekonomskog rasta zasnovanog na izvozu, i to po stopama iznad 5 posto godišnje ! Stopa rasta BDP-a od 4 posto, koja se planira za iduću godinu, nije dovoljna. Trenutačno sve tranzicijske zemlje ostvaruju visoke stope ekonomskog rasta. Ukratko, «razvojni prioriteti» Hrvatske su: pokretanje visokih stopa ekonomskog rasta i porast zapošljavanja !
Uspješnost svake konkretne mjere ekonomske politike mora se ocijenjivati obzirom na to koliko doprinosi porastu zapošljavanja i «međunarodne konkurentnosti «Hrvatske. Primjerice, prema podacima državne revizije, u tzv. «pretvorbi» izgubljeno je 329.000 radnih mjesta, najvećim dijelom zbog loše izvedene privatizacije! Sasvim je jasno kako je «primarni model privatizacije» bio nepravedan i štetan za ekonomski razvitak Hrvatske. Potreban je novi model «socijalno osjetljive privatizacije», koji će biti pravedan, ali i tržišno efikasan.
To uključuje veće sudjelovanje zaposlenika u vlasništvu (tzv. «zaposleničko dioničarstvo») i upravljanju njihovim tvrtkama (tzv. «participativni menedžment»), sukladno standardima EU. Stalno ističem kako je Hrvatskoj potreban novi koncept razvitka, ali i konkretan razvojni dokument, usvojen na osnovi «općedruštvenog dogovora» o prioritetima razvojne politike. «Memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici», zaključen sa MMF-om u sklopu «stand – by aranžmana», i nacrt «Pisma o razvojnoj politici», koji je dogovoren sa Svjetskom bankom u okviru novog PAL zajma, ne mogu zamijeniti nacionalnu «razvojnu strategiju».
Osnovni sadržaj ovih dokumenata odnosi se uglavnom na smanjivanje javnih rashoda. To uključuje restrikcije izdataka za zdravstvenu zaštitu; mirovina i socijalnih prava; brzu privatizaciju; smanjivanje i ukidanje subvencija privredi i poljoprivredi; kontrolu daljnjeg rasta javnog i vanjskog duga, te smanjenje deficita proračuna i platne bilance Hrvatske. Najvažniji razvojni cilj Hrvatske – porast zapošljavanja – nije predmet sporazuma sa međunarodnim financijskim institucijama ! Sasvim je izvjesno da će restriktivna monetarna i fiskalna politika djelovati na usporavanje ekonomskog rasta u idućim godinama. To je osnovna slabost ovakvih programa. Potrebno je da hrvatska Vlada i središnja hrvatska banka osmisle vlastitu srednjoročnu «razvojnu strategiju»: sa ključnim ciljevima, konkretnim instrumentima provedbe i indikatorima za praćenje uspješnosti. Glavni je zadatak hrvatske politike, ali i gospodarstvenika, povećati «međunarodnu konkurentnost» i podržati izvoznu orijentaciju Hrvatske, kako bi sutra mogli biti ravnopravni partneri međunarodne zajednice, prije svega Europske unije.
U novom razvojnom modelu, povećanje izvoza je razvojna šansa, dok se istodobno mora smanjiti uvoz svega onoga što Hrvatska sama može proizvesti, jer u pitanju je očuvanje vlastitih resursa, proizvodnih kapaciteta i radnih mjesta. Zajednički interes države i gospodarstva je povećanje izvoza. Samo tako Hrvatska može sudjelovati u ekonomskoj globalizaciji i samo tako Hrvatska ima razvojne perspektive. Hrvatska treba nastojati na ispunjavanju svih glavnih ekonomskih kriterija Europske unije («Mastrihtskih kriterija»), ali ne treba žuriti sa uvođenjem eura. Naime, kada bi Hrvatska preuranjeno uvela euro, napustila bi mogućnost vođenja samostalne monetarne i tečajne politike. Konkurentnost gospodarstva mogla bi se unaprijeđivati isključivo kroz smanjivanje plaća, što nije prihvatljivo!
Uvjeren sam da će HNB usmjeriti svoje napore na definiranje vlastite monetarne politike za prijelazno razdoblje do ulaska u EU, te afirmaciju hrvatske nacionalne valute, u uvjetima monetarnog suvereniteta. Ukratko, koji je to izlaz moguć iz ove situacije? Kakva bi to «izlazna strategija» mogla biti korištena ? Zbog deficita proračuna i platne bilance, Hrvatska mora ostvarivati visoke stope ekonomskog rasta i povećati udjel zaposlenih u aktivnom stanovništvu ! Ekonomski rast mora poticati otvaranje novih radnih mjesta !
Općedruštveni konsenzus morao bi se graditi, prije svega, u Hrvatskom saboru, i to na ključnim ciljevima hrvatskog društva u idućih nekoliko godina. Danas imamo široki konsenzus o pravilu djelovanja po kojem treba očuvati stabilnost cijena.
Već preko deset godina, domaća inflacija je na niskoj razini. Međutim, iako je borba protiv inflacije nužnost, bilo bi pogrešno zaustaviti se na tom jedinom kriteriju ekonomske politike. Poznati ekonomista, rekao je kako se «loši političari previše brinu o inflaciji, a premalo o rastu i zapošljavanju».
U ovoj izreci nalazim suštinu razvojne politike za koju se stalno zalažem. «Puna zaposlenost» mora postati najviša društvena vrijednost, ali i ključni opće prihvaćeni cilj svih političkih i društvenih čimbenika u Hrvatskoj ! Međutim, ta vrijednost još uvijek nije pretvorena u prioritet hrvatske razvojne politike, a hrvatska država nedovoljno koristi sredstva kojima raspolaže ! Stoga, predlažem da se do kraja godine održi posebna, tematska sjednica Hrvatskog sabora o stanju hrvatskog gospodarstva i «strategiji razvitka» na kojoj bi se raspravili najvažniji dokumenti ekonomske politike za ovu i idućih nekoliko godina.
Uz sporazum sa MMF-om, potrebno je razmotriti i nacrt «Pisma o razvojnoj politici» koji se dogovara sa Svjetskom bankom u okviru PAL zajma; prijedlog državnog proračuna za 2005.;
«Pretpristupna strategija» za pregovore sa EU;
te odgovarajuće dokumente Hrvatske narodne banke.
U taj proces stvaranja općedruštvenog dogovora o prioritetima nove razvojne politike Hrvatske, potrebno je uključiti sindikate i poslodavce, te Hrvatsku gospodarsku komoru.
O ozbiljnim temama mora se voditi ozbiljna rasprava.
Opredijelili smo se za sustav parlamentarne demokracije ! Ova rasprava mora se voditi u Hrvatskom saboru ! Stoga, pozivam zastupnike svih parlamentarnih stranaka – prije svega, iz vladajuće stranke, ali i opozicije – da stave na dnevni red ključne probleme hrvatske gospodarske i socijalne politike !
Ovdje se moraju prevladati sve stranačke podjele i mora se raditi zajednički u korist hrvatskih građana ! Hrvatski gradjani očekuju promjene na bolje, konkretne promjene koje će poboljšati njihovu ekonomsku i socijalnu situaciju, te životni standard njihovih obitelji !
U svojem govoru na «Zagrebačkom velesajmu» istaknuo sam potrebu ostvarivanja veće «socijalne kohezije», veće «socijalne osjetljivosti» i solidarnosti u ekonomskoj politici.
Danas ću to ponoviti, ali želim biti konkretniji.
Primjerice, prijedlozi međunarodnih financijskih institucija u vezi odgode povrata duga umirovljenicima nisu u skladu sa temeljnim načelom «vladavine prava». Oni derogiraju odluku Ustavnog suda, te nisu u skladu sa određenjem Hrvatske kao «socijalne države».
Takve «socijalno neosjetljive» mjere ne mogu podržati! Nitko ne može dovoditi u pitanje odluke Ustavnog suda!
Ali, jasno je da se kompromisno i realno rješenje može i mora postignuti – uz suglasnost hrvatskih umirovljenika - oko načina njezine realizacije. Isto se odnosi na prijedloge za radikalno smanjivanje prava na besplatnu zdravstvenu zaštitu!
Od saborskih zastupnika traži se da za hrvatske građane tako osjetljive mjere razmotre pažljivo i odgovorno, sa velikom dozom osjetljivosti. Bez ostvarivanja širokog društvenog konsenzusa, suglasnosti svih najvažnijih sastavnica demokratskog društva u Hrvatskoj, neće biti ostvarive ekonomske reforme, koje su potrebne.
Općedruštveni konsenzus mora polaziti od «općeg dobra”, od minimalnih temeljnih interesa svih hrvatskih građana, a ne od pojedinačnih interesa, ekonomskih ili političkih, bez obzira jesu li oni stranački, jedne ili više interesnih skupina, lobija ili neke međunarodne institucije.
Moramo doći do dogovora o «razvojnim prioritetima», iako to nije lako ! Poštovane gospođe i gospodo,
Nova razvojna politika mora poticati zapošljavanje; obnovu gospodarstva; reindustrijalizaciju na novim osnovama; te izvoznu orijentaciju i očuvanje «socijalne kohezije» hrvatskog društva.
Ukratko, moramo se koncentrirati na rast i zapošljavanje ! Pozivam sve hrvatske građane da na ovim temeljnim načelima gradimo narodno jedinstvo, da na ovim principima dođemo do općedruštvenog dogovora o promjenama u društvu, državi i gospodarstvu !
Svojim dolaskom na današnji skup želim podržati vaše napore za dubljim promišljanjem hrvatske ekonomske politike za iduću godinu, ali i vaše prijedloge za dublje ekonomske reforme koje Hrvatska mora poduzeti u idućih nekoliko godina, ako želi postati modernom europskom zemljom.
Dopustite mi da se zahvalim organizatorima današnjeg savjetovanja - gospodi Vladimiru Veselici i Mladenu Mlinareviću, predsjedniku i potpredsjedniku Hrvatskog društva ekonomista - na uspješnoj organizaciji i ljubaznom pozivu da održim uvodni govor.
Poštovane gospođe i gospodo, želim vam puno uspjeha u radu !
Hvala!