10.12.2009.

Govor predsjednika Mesića na svečanosti predstavljanja Hrvatske enciklopedije

 

Gospođe i gospodo,
Cijenjeni uzvanici,

Sa zadovoljstvom sam se odazvao pozivu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža na svečanost predstavljanja Hrvatske enciklopedije. Zapravo, na današnju sam svečanost pozvan prije punih šest godina, u jesen 2003. Dozvolite da objasnim. Čelnici ove kuće vjerovali su još prije šest godina da će projekt enciklopedije završiti u planiranom roku, dakle, upravo sada, ali su isto tako vjerovali i to da ću ja ostat još jedan mandat na čelu države. I eto tako smo se danas našli ovdje. Projekt enciklopedije je završen, a ja sam na kraju mojeg drugog mandata.
Hrvatska enciklopedija, nova, velika, opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, temeljno je izdanje i jedan od središnjih, trajnih programa nacionalne kulture. Pred nama je kapitalno djelo koje je aktualni naraštaj ostvario zahvaljujući i velikoj tradiciji, dugom kulturnom i stručnom radu Zavoda, ali i kontinuitetu djelovanja od vremena Mate Ujevića i Krleže do danas.
Za naš mali narod ona ima posebnu važnost jer nijedna druga enciklopedija ne predstavlja činjenice o određenoj zajednici, njezino nasljeđe i postignuća u takvoj širini i potpunosti kao što to može »njezina«, vlastita enciklopedija. Još je veliki Miroslav Krleža početkom pedesetih godina prošloga stoljeća kao glavni motiv svojih enciklopedijskih razmatranja isticao „procjenu vlastitih vrijednosti u prostoru i vremenu“ inzistirajući na sabiranju svih potrebnih elemenata u sintezi koja neće biti kult romantičnih fraza nego istinit prikaz fakata.
Danas, u uvjetima globalizirajućeg svijeta, oblikovanje i očuvanje nacionalnog identiteta ima sve veću važnost. To je izraz potrebe da se imamo čime legitimirati u svijetu koji se sve više povezuje i međusobno upoznaje svoje različitosti; da budemo "netko", a ne "nitko". A ne možemo očekivati od drugih da o nama znaju više no što znamo mi o sebi samima. Upravo je stoga u toj borbi za prepoznavanje i uvažavanje istina o prošlosti i sadašnjosti, o nama samima i o onima drugima toliko važna. Hrvatska mora izgrađivati jasnu svijest o sebi: tko smo, što nas čini takvima kakvi jesmo, a ovaj je projekt, čiji završetak danas slavimo – upravo – da se poslužim još jednom Krležinim riječima - kompendij našeg kulturnog, političkog, znanstvenog i intelektualnog postojanja, „skromni spomenik naše vlastite civilizacije“.
Hvala vam