Poštovani predsjedniče Basescu
uvaženi predsjednici i premijeri zemalja jugoistočne Europe
gospođe i gospodo
dragi prijatelji,

Prije svega želio bih izraziti svoje zadovoljstvo dvjema činjenicama. Drago mi je što se ponovo susrećemo u ovom formatu i što se po prvi puta u sklopu ovoga Procesa nalazimo s našim domaćinom kojega i ovom prilikom srdačno pozdravljam.

Drugi je razlog mojega zadovoljstva što je od prošle godine moja zemlja, Hrvatska, punopravni član Procesa. Ne kažem ništa novoga, ako podsjećam da sam uvijek bio iskreni i dosljedni pobornik regionalne suradnje i zato me hrvatsko članstvo u ovome procesu posebno raduje.

Svi mi promatramo i ocjenjujemo suradnju naših država kroz prizmu «europskih naočala». Dobro je da tako postupamo, a još je bolje da kroz te europske naočale vidimo i isti cilj – udruženu Europu u kojoj su naše zemlje, zemlje jugoistočne Europe, zauzele svoje mjesto, odnosno idu putem koji će ih do toga mjesta dovesti.

Mi smo već i do sada, kroz ovaj Proces, pokazali i dokazali da je suradnja na ovom prostoru i poželjna i moguća te da «kratkovidnost» nekih politika možemo i sami ispravljati. Od svih europskih regija, od mediteranske do atlantske, od srednjoeuropske do baltičke, prostor jugoistočne Europe smješten između četiri mora - Crnog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog – u mnogim je aspektima najraznovrsniji. Da se slikovito izrazim: Grčka je do nedavno bila udaljeni i usamljeni otok europskih integracija na ovom području, a danas je, kroz arhipelag država jugoistočne Europe sve povezanija s europskim kopnom.

I da nastavim s ovom slikom – smatram da se i mi, pojedine države i regija, možemo i moramo ponašati – ne kao otoci, nego kao arhipelag.

To znači da nećemo pomagati samo sebi, nego i jedni drugima.

To dalje znači da nećemo granice prelaziti samo zato da bismo s druge strane granica tražili pomoć, nego da ćemo granice prelaziti surađujući, da ćemo razvijati i jačati prekograničnu suradnju.

To, napokon, znači da nećemo dozvoliti da budemo zagledani u prošlost i krvave borbe, u kojima nikada nije bile pravog pobjednika, nego ćemo se okrenuti prema budućnosti. A ta nam budućnost nudi spoznaju da ovaj prostor predstavlja po broju potrošača gotovo jednu trećinu ujedinjenog europskog tržišta. I na toj spoznaji treba graditi našu suradnju.

Mada svi nismo suočeni s istim problemima, svi imamo isti cilj. Upravo zato i ne možemo pobjeći od odgovornosti naših politika. Mislim tu na odgovornost kako prema našim građanima, tako i prema susjednim državama.

Kada o tome govorim, ja imam na umu – naravno - i odgovornost Hrvatske i njene politike. Imam na umu i vlastitu odgovornost. Jugoistočna Europa mora se suočiti s istinama, a ne mitovima prošlosti. Moramo svi imati snage priznati pogreške i promašaje prošlosti, da bismo mogli i znali spriječiti njihovo ponavljanje u budućnosti. Moramo se prestati natjecati licitirajući koji je narod brojniji, a time i utjecajniji. Umjesto toga predlažem da se natječemo u tome tko će biti bolji i djelotvorniji u razvijanju suradnje.

Takva preorijentacija je svakako izazov. Baš kao što je izazov i građenje i učvršćivanje pravne države, uspostavljanje efikasnih pravnih mehanizama koji će štititi ljudska i manjinska prava, koji će pogodovati investiranju i štititi investicije, a neće biti zloupotrebljavani za zaštitu zločinaca i za podizanje novih barijera, odnosno novih granica.

Gospodo predsjednici i premijeri, dragi kolege,

prije dva dana obilježen je veliki jubilej, šezdeseta obljetnica pobjede u Drugome svjetskom ratu. Ta pobjeda označila je, zapravo omogućila je, uspostavljanje i afirmiranje temeljnih vrijednosti današnjeg međunarodnog poretka. Polazeći od tih temelja, gradeći na njima, mi možemo biti pravi vizionari «balkanskog rješenja», možemo pa i moramo jednom za svagda postaviti okvire budućeg razvoja naše regije. Te nam okvire nudi ujedinjena Europa, odnosno načela, standardi i vrijednosti na kojima je ona sazdana.

Smatram da jedino takva regionalna vizija može biti i naš najbolji odgovor na organizirani kriminal, ilegalne migracije, ali i terorizam, dakle na zla što upravo u slabostima države i procesima društvene dezintegracije nalaze svoje plodno tlo.

Dugo, predugo, na ovim su prostorima uništavani, da tako kažem, i «hardveri» i «softveri» međusobne komunikacije. U isto vrijeme svijet oko nas je upravo takvu infrastrukturu gradio među sobom. Mislim da je sada trenutak da sami sebi obećamo da ćemo se orijentirati na razvijanje i promicanje istine, demokracije, zakonitosti i uzajamnog povjerenja. Ići ću i korak dalje, pa ću reći da ih mi moramo sami razvijati, a ne tek uvoziti. Tu jednostavno ne vidim niti drugi, niti brži put u budućnost. Sve drugo bilo bi povratak u prošlost.

Moramo se boriti protiv predrasuda koje su u dijelovima javnosti još itekako prisutne, a prema kojima su regionalni interesi u suprotnosti s našim nacionalnim interesima. Istina je upravo suprotno: regionalni interesi ne potiru ni na koji način nacionalne, a pri tome su i ono što bih nazvao «dodanom vrijednošću» europskim procesima. Nedavno smo obnovili energetsku mrežu jugoistočne Europe. Riječ je o najvećem takvom infrastrukturnom projektu na europskom prostoru. Nema baš ni jednog razloga da tim putem ne nastavimo, dakle da i u drugim područjima ne potičemo i ostvarujemo takvu suradnju. Mislim pri tome i na razvoj prometnih pravaca, na turizam, ali i na gospodarstvo, kulturu, znanost i zdravstvo.

Rekao sam već da države Procesa za suradnju u jugoistočnoj Europi zauzimaju svoje mjesto u Europskoj uniji, odnosno kroče putem prema tome članstvu. Dvije su države ovog Procesa nedavno uspješno savladale sve barijere, odnosno ispunile sve obveze na putu prema europskom članstvu. Pri tome ni na koji način nisu okrnjeni njihovi regionalni, ali ni nacionalni interesi. Njihov primjer neka bude putokaz onima koji slijede. Imampri tome u vidu i moju zemlju, Hrvatsku.

Mislim da bi naša zajednička poruka s ovoga skupa trebala biti: postanimo putem ovog Procesa arhitekti suradnje jugoistočne Europe. Zatražimo jednoglasno da naši interesi, ali i naša međusobna otvorenost nadvladaju iracionalni i neutemeljeni strah od europskog proširenja, kako u odnosu na ovu regiju, tako i uopće. Otvorimo kroz našu suradnju našim državama i njihovim građanima put koji vodi u ujedinjenu Europu, put koji će ih izvesti iz uske regije što bi se mogla pretvoriti u svojevrsni geto, u prostranstva europskih integracija koja obećavaju jedinstvo u različitosti, koja nikome ne prijete oduzimanjem nacionalnog identiteta, ali svima nude novi kvalitet na kontinentu koji će isključiti rat kao sredstvo ostvarivanja političkih ciljeva.

Hvala!