Poštovana gospodo predsjednici država i vlada,
Poštovana gospođo predsjedateljice Vijeća ministara Europske Unije, Poštovani visoki dužnosnici institucija Europske unije,
Poštovani predstavnici međunarodne zajednice,
Poštovani predstavnici hrvatskih vlasti,
Uvaženi gosti,
Ekscelencije,
Gospođe i gospodo,

Osobita mi je čast i izuzetno zadovoljstvo pozdraviti vas danas ovdje u Zagrebu na sjednici šefova država ili vlada kojom završava jednogodišnje predsjedavanje Hrvatske Procesom za suradnju u Jugoistočnoj Europi.
Po drugi puta od 2000.g. Zagreb je domaćin skupu od najvećeg značenja za našu regiju. Prije nepunih sedam godina, na ovom istom mjestu, u Zagrebačkoj deklaraciji šefovi država ili vlada zemalja Procesa stabilizacije i pridruživanja obavezali su se sklopiti sporazume o regionalnoj suradnji koji predviđaju politički dijalog, formiranje regionalnog područja slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na području pravosuđa i unutarnjih poslova. Bili smo tada na samom početku institucionaliziranja naših bilateralnih odnosa s Europskom unijom. A u tim odnosima, regionalna dimenzija postala je jednako važna bilateralnoj.
Nakon završetka rata, a osobito nakon promjena na izborima godine 2000., Hrvatska je kontinuirano ulagala značajne napore da ponovno uspostavi suradnju sa svim zemljama u regiji. Činila je to istovremeno na bilateralnoj i na regionalnoj osnovi.
Nije stoga slučajno da je Hrvatska, iako još u statusu promatrača, već 2002. godine sudjelovala na sastanku na vrhu Procesa za suradnju u JIE u Tirani. Time smo razbili predrasude onih koji su u regionalnoj suradnji vidjeli opasnost od ponovnog stvaranja Jugoslavije i vraćanja Hrvatske u njeno okrilje. Novo vrijeme donijelo je i nove političke snage. I nove prilike - što su shvaćali tek poneki na ovim prostorima.
Uvijek sam isticao da je za Hrvatsku prirodno okruženje njezina regija. Prostor koji je, zbog zajedničke prošlosti i kompatibilnosti pravnih, gospodarskih i društvenih sustava onaj s kojim ćemo najlakše surađivati. I pokazalo se ne samo da je to točno, nego i da drugi to od nas očekuju. Suradnja je uvijek dvostrani proces u kojem, na putu prema zajedničkom cilju, ulažemo i dobivamo. Hrvatska je odlučila staviti na raspolaganje sve svoje kapacitete – znanje, iskustvo i kontakte, pa i posredničke sposobnosti.
Ali i mnoge druge potencijale, svjesna da time ulaže u vlastitu mirnu i stabilnu budućnost. A stabilnost ovih prostora još je i te kako upitna. Jer, nisu svi narodi doživjeli političku katarzu, nisu svi politički vođe odlučni da se okrenu europskim vrijednostima. Individualizacija krivnje i oslobođenje kolektiviteta od odgovornosti nije se dogodilo u punoj mjeri. A cijena toga mogla bi biti velika.
U našoj regiji još uvijek postoje političari na funkcijama koji u svojim istupima jasno stavljaju do znanja pretenzije prema tuđim teritorijima. Takvim svojim porukama oni nedvojbeno daju do znanja kako nisu spremni da se okrenu k Europi, da njih zapravo Europa ne zanima. Oni kao da nisu svjesni uloge i odgovornosti koju imaju – da svoju zemlju povedu prema napretku, a građane prema blagostanju. Slobodni izbori, sami po sebi, nisu dovoljni. Njihov rezultat mora biti i opredijeljenost za demokraciju. Kada to govorim, imam na umu i naša iskustva.
Stoga je za nas i budućnost naše regije od najveće važnosti da iz Europske Unije i atlantskih integracija stižu uvijek iste poruke – jedino demokracija se isplati! Niti jedan drugi proces nije u interesu Europskih i atlantskih integracija, jer nije u interesu demokracije ni stabilnosti!
Naši građani, a osobito političari, moraju biti svjesni da se stabilna budućnost gradi jedino na pomirenju, suživotu i toleranciji među svim etničkim skupinama. Jer, bez stabilnosti u okruženju, nema gospodarskog oporavka niti napretka.
A za zemlje u regiji, koje su, poput Hrvatske, ovisne o stranim ulaganjima, to je značajan preduvjet. Pomoć sa strane uložena u napredak uvijek nam je dobrodošla. Ali, mi smo shvatili da se moramo okrenuti samima sebi. A to znači i našim susjedima, našim zajedničkim potencijalima koji će generirati vlastite ideje i inicijative. Suradnja podrazumijeva i usuglašavanje stanovišta oko rješavanja pitanja od zajedničkog interesa… Kojem prethodi rasprava, uvažavanje tuđih mišljenja - i traženje onog rješenja koje je prihvatljivo za sve.
Na ovim prostorima to još moramo vježbati… Suradnja sa zemljama regije priprema nas da u užem krugu sebi sličnih zemalja naučimo prepoznavati zajedničke interese i brinuti o našoj regiji. I da naučimo jedni na druge gledati s povjerenjem, kao na partnere, a ne s podozrenjem, kao na konkurente. Konkurentima je u interesu jedino njihov vlastiti, a ne zajednički interes.
Nama ovdje mora biti interes upravo naš zajednički! Zemlje regije jugoistočne Europe su na različitom stupnju demokratskih dostignuća i na različitom stupnju gospodarskog razvitka. Ali, i na različitim stupnjevima institucionalnih odnosa s EU i NATO. Taj veliki disparitet moguće je premostiti jedino ujedinjenim naporima.
Motto Procesa za suradnju u Jugoistočnoj Europi jest: Graditi Europu zajedno. A to je veliki izazov svima koji u tom procesu sudjeluju. Želio bih da jednom zauvijek shvatimo da nama nije samo prošlost zajednička. Nama je zajednička i budućnost. Budućnost koju, uvjeren sam, gotovo svi vidimo jednako – prosperitetno! Budućnost u kojoj su iskorišteni svi potencijali i koji zemljama donose mir, a građanima blagostanje. Naši su zajednički projekti primjerice izgradnja infrastrukturne mreže i suradnja na sprečavanju trgovine drogama i ljudima. Ali, od prioritetnog je značenja suradnja na osiguranju mira i trajne stabilnosti regije JIE. Ne zaboravljamo da politička arhitektura naših prostora još nije dovršena.
Nakon osamostaljenja Crne Gore treba, na dugoročno prihvatljiv način riješiti pitanje Kosova i omogućiti Bosni i Hercegovini da do kraja profunkcionira kao moderna pravna država. Europskoj uniji i svim međunarodnim čimbenicima želim i u ovoj prilici zahvaliti na konstantnoj i izdašnoj potpori – političkoj i financijskoj - pruženoj svim zemljama u regiji zajedno i svakoj posebno.
Želim osobito naglasiti potporu koju je Unija dala individualnom pristupu i dostignućima koja je vrednovala također individualno. Hrvatska se, zahvaljujući upravo tom kriteriju, danas nalazi među zemljama kandidatima. On je bio izuzetna motivacija za napredak društva, jednako kao i za čvršću suradnju u regiji.

Poštovani sudionici Sastanka na vrhu,

Danas smo svjedoci novog početka u suradnji među zemljama Jugoistočne Europe. Proces za suradnju se transformira i dobiva čvršće konture. Drago mi je što je ta inicijativa izrasla iz regije i da je u malo više od 10 godina postojanja saživjela i postala okvirom za daljnju suradnju - u sada izmijenjenim okolnostima, prilagođena novom vremenu.
Drago mi je što upravo Bugarska, zemlja inicijator ovoga procesa danas od Hrvatske preuzima predsjedanje i što će idućih godinu dana voditi Proces prema njegovoj konačnoj transformaciji. S posebnim zadovoljstvom pozdravljam primitak Crne Gore u krug zemalja Procesa za suradnju u JIE. Važno je da nastavimo zajedno na putu koji smo zajedno i započeli.
Često me pitaju Kako ja vidim budućnost regije? S dugogodišnjim iskustvom političara s ovih prostora, pa ponekada čak i tome iskustvu usprkos, mogu reći samo jedno: Ja sam optimist! Tko bi prije 10 godina mogao pomisliti da ćemo svi mi zajedno sjediti za ovim stolom i osmišljavati zajedničku europsku i atlantsku budućnost? Tada je to bilo nezamislivo.
Ali, baš kao i u počecima europskog ujedinjavanja, prevladala je politička volja do jučer sukobljenih strana, da se odupru kotaču prošlosti i da svjesni onoga što je bilo, što je iza nas, ali usmjereni prema onome što je pred nama, zavrte kotač prosperitetne budućnosti.
Zahvaljujem!