Gospodine predsjedavajući,
gospodine glavni tajniče,
ekscelencije, gospođe i gospodo,

Želio sam doći ovamo i morao sam doći ovamo.

Smatrao sam potrebnim pokazati kako neću dozvoliti fanatiziranim ubojicama koji možda i sada vrebaju negdje iz potaje, da me spriječe pred ovim gremijem Ujedinjenih naroda iznijeti osnovna gledanja moje zemlje, Republike Hrvatske, na aktualno stanje u svijetu.

Opća skupština svjetske organizacije ove godine zasjeda kasnije, no inače. Teroristički napadi na New York i Washington odgodili su njeno redovno jesenje zasjedanje. Naglašavam: odgodili!

Niti je teroristima uspjelo paralizirati Sjedinjene Američke Države, niti će zbog njih prestati rad Ujedinjenih naroda, niti će svjetski državnici odustati od dolazaka u New York da bi sudjelovali u radu Opće skupštine.

Otkako smo se 11. rujna, kao u noćnoj mori, suočili s užasom globalnog terorizma, mnogi su nebrojeno puta rekli, a i ja sam jedan od njih, kako svijet više nije isti. Danas sam ovdje da to ponovim, ali i da nešto dodam.

Istina je, tako se barem čini, da su teroristički napadi iza kojih su ostale tisuće mrtvih - promijenili sve.

No zapravo, istina je «malo» drugačija: promijenilo se mnogo - kao posljedica napada, ali u onom području u kojemu valja tražiti prilike koje su napade uopće učinile mogućima, još se nije promijenilo ništa. I zato tvrdim: da bismo bili sigurni kako se strahote koje su doživjeli New York i Washington neće ponoviti, mi, ponavljam: MI, moramo svijet potpuno promijeniti.

Danas živimo u znaku prijetnje globalnog terorizma i globalnog odgovora na tu prijetnju. Što se prirode tog prvog velikog rata 21. stoljeća tiče, mogu samo ponoviti ono što sam nedavno rekao, govoreći u izraelskom parlamentu, Knessetu: to nije sukob civilizacija, to nije sudar kultura, to nije sraz religija. To je naprosto sučeljavanje civilizacije i ne-civilizacije.

I još nešto želim posve jasno reći: nema i ne može biti «našeg» i «njihovog» terorizma, ne postoji terorizam za kojega ima opravdanja i onaj za kojega opravdanja nema. U prirodi je terorizma, bez obzira na to skrivao se on iza maske neke ideologije, vjere ili oslobodilačkog rata, da ubija nedužne ljude - što više, to bolje. I stoga je terorizam apsolutno neprihvatljiv, stoga se danas protiv njega borimo.

Stvorili smo široku antiterorističku koaliciju, savez država kakvoga povijest ne poznaje i kojega bismo mogli usporediti samo s antifašističkom koalicijom iz vremena Drugog svjetskog rata.

Ta je antiteroristička koalicija praktično savez civiliziranog svijeta, obrambeni odgovor tog svijeta na izazov i prijetnju razaranja i anarhije. U vezi s njime i okolnostima u kojima djeluje, želim naglasiti dvije stvari:

Prvo, mi danas nismo suočeni s dilemom da li da biramo između anarhije koju nam žele nametnuti teroristi i autokracije u kojoj bi netko možda mogao vidjeti jedini djelotvorni odgovor na globalni terorizam. Prihvatiti tu dilemu bilo bi kobno za našu civilizaciju.

Jedini odgovor jest i može biti samo demokracija i vladavina prava.

Obrana demokracije ne smije se pretvoriti u njeno negiranje, čak ni u uvjetima rata kakvoga su nam nametnuli teroristi.

I drugo, stvaranje antiterorističke koalicije ujedno je i početak dubokih i dalekosežnih promjena na svjetskoj političkoj sceni. Govorim o promjenama u odnosima država i skupina država, ali i o promjenama u prirodi i načinu funkcioniranja međudržavnih saveza, poput Atlantskog pakta, i međunarodnih organizacija, onih postojećih - kao što su Ujedinjeni narodi i onih što se tek rađaju - kao što je stalni Međunarodni sud za ratne zločine.

No, istodobno dok se borimo - vojno, politički, gospodarski, obavještajno, protiv globalnog terorizma, mi moramo početi tražiti odgovor na pitanje: što je to, što ga čini uopće mogućim. Jer, nije dovoljno poraziti teroriste s kojima smo suočeni danas. Moramo učiniti sve kako se s nekim novim teroristima ne bismo suočili sutra. Drugim riječima: moramo promijeniti svijet u onom segmentu koji pogoduje rađanju terorizma.

To je upravo ona druga razina promjena koje su nužne, ali koje se još nisu počele događati. Postavio bih stvari ovako: tako dugo dok će u velikim dijelovima svijeta vladati glad, siromaštvo i nerazvijenost, tako dugo dok će bilo gdje u svijetu ljudi trpiti neravnopravnost i neslobodu kao posljedice neriješenih regionalnih kriza, tako dugo neće biti teško fanatizirati ne samo pojedince, već i velike skupine i pretvoriti ih u nesmiljene ubojice, u teroriste.

Zato tvrdim da svijet moramo potpuno promijeniti, ako ne želimo da sadašnja borba protiv globalnog terorizma i naša pobjeda, u koju ne sumnjam, ne budu samo epizode.

Može zvučati previše ambiciozno, može zvučati čak i pomalo utopistički, ali mislim da nije ni jedno, ni drugo.

Siguran sam da pred nama, uz borbu protiv terorizma, stoji ništa manje težak i odgovoran zadatak stvaranja i realiziranja promišljene globalne strategije rješavanja nagomilanih problema s kojima je suočen današnji svijet, a koji nisu od jučer.

O mnogima od njih raspravljalo se pod ovom kupolom. Mnoge su velike i lijepe riječi izrečene.

Sada je vrijeme da se te riječi počnu pretvarati u djela. Sada je vrijeme da ta dijela spriječe pretvaranje ružnih, prljavih riječi, punih mržnje i neprijateljstva u nove akte bezumlja poput onih koje smo vidjeli u ovom gradu!

Interes nam je zajednički: život u miru i sigurnosti - za sve!

Neka nam i cilj, bude zajednički: život dostojan čovjeka - za sve!

Ni jedno, ni drugo nije moguće već sutra, i to u cijelom svijetu. Ali, i jedno, i drugo jest moguće, i to u cijelom svijetu.

Želio bih da ovo zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda reafirmira svjetsku organizaciju kao nezamjenjiv instrument u borbi za drugačiji, bolji svijet. 

Želio bih da se na njemu pokaže i postojanje političke volje država članica da iskreno, zajednički i usklađeno počnu tražiti i pronalaziti rješenja problema što se, u kontekstu prijetnje globalnog terorizma, ukazuju doslovno nezaobilaznima.

Ne zaboravimo:

teroristi su u rujnu upotrijebili avione pune putnike da bi pobili tisuće ljudi. Idući puta mogli bi upotrijebiti kemijsko ili bakteriološko oružje, možda čak i nuklearno, da bi pobili stotine tisuća ljudi.

Ne zaboravimo:

ova je organizacija stvorena da bi «sačuvala buduće generacije od užasa rata».

Vremena za čekanje nema. Promijenimo svijet u kojem živimo, da bismo mogli nastaviti živjeti!

Hvala!