12.05.2008. - Dubrovnik

Govor predsjednika Mesića na obilježavanju Dana županije

 

Poštovana gospođo Županice,
Poštovani članovi županijske skupštine i poglavarstva,
načelnici i gradonačelnici,
Poštovani uzvanici,

Dopustite mi na početku izraziti zadovoljstvo što mogu biti osobno nazočan ovoj svečanoj županijskoj skupštini i čestitati vama i svim stanovnicima Dan Dubrovačko-neretvanske županije.
Današnja skupština prigoda je da se istaknu uspjesi u razvoju Županije u proteklih godinu dana, ali i da se upozori na neriješene probleme i zadaće koje stoje pred nama.
Napredak Županije vidljiv je na mnogim područjima. Imajući u vidu nedavni Domovinski rat i ratne posljedice u ljudskim i materijalnim gubicima, što je bitno utjecalo na razvojne mogućnosti cijele Hrvatske, pa tako i ove Županije, ohrabruju uspjesi postignuti u obnovi stambenih objekata, kulturne baštine, prometne i komunalne infrastrukture, u razvoju turizma, pomorstva i poljoprivrede.
Sada je potrebno načiniti nove iskorake, imajući u vidu naše skore članstvo u Europskoj uniji kao i globalne gospodarske trendove. Pri tome mislim na poskupljenje nafte i krizu hrane. No svaku krizu, pa tako i ovu, možemo gledati kao razvojnu mogućnost. Često ističem, pa ću i sada: Hrvatska ima izvrsne prirodne i geoprometne pretpostavke za uravnotežen i održiv razvoj. Hrvatska ima potencijal dati ono što mnogi danas traže: zdravu hranu i zdrav okoliš.
Zato ponavljam: temelj našega razvoja ne smije biti rasprodaja naših prirodnih i kulturnih dobara, nego njihova zaštita i stavljanje u funkciju razvoja.
Naši pregovori s Europskom unijom, naša vanjska i gospodarska politika treba da služe tom cilju. Naime, kao da smo došli do razvojne točke kada očekujemo da će naš ulazak u euroatlantske integracije automatski riješiti sve dvojbe s kojima se suočavamo u zadaći da kreiramo svoju budućnost. Fokusirani na te ciljeve i potrebu brzih promjena i prilagodbi, u opasnosti smo da javni interesi i javne politike na mnogim područjima budu stavljeni u službu interesa agresivnih pojedinaca i skupina, koji svojim interesima žele podvrgnuti cijelu državu, a naročito lokalne sredine.
Tome se možemo suprotstaviti na dva načina: jačanjem izvozne orijentacije našeg gospodarstva i suzbijanjem korupcije.
Hrvatska gospodarska politika mora ojačavati izvoz i poticati rast brutodruštvenog proizvoda na temelju proizvodnje i rada, a ne na temelju uvoza i preprodaje. Država mora rasteretiti proizvodnju i omogućiti konkuretnost u cijeni rada i cijeni proizvoda.
Također državne subvencije i sustav javnih nabava moraju biti u funkciji razvoja domaće proizvodnje, a ne za pokriće gubitaka koji proizlaze iz netransparentnog i nekonkurnetnog vođenja poslova i mentaliteta da se od države može uzimati koliko se hoće.
Jednako tako, razvojni planovi ne smiju biti pokriće za devastaciju prostora i kulturnog nasljeđa, za rasprodaju i upropaštavanje onoga što je kroz mnoge naraštaje velikim žrtvama sačuvano i izgrađivano.
Drugi je problem korupcija. Kada društvo - a društvo čine ljudi - podlegne mentalitetu profiterstva i monopolizma,  onda imamo korupciju – zlo koje brže nego išta razara društvo. Bilo bi loše misliti da se korupcija može suzbiti samo plemenitim načelima. Načela traže primjenu, prije svega u političkim strukturama na svim razinama, u upravi i pravosuđu i u svim javnim službama. Osnovni uvjet za to jest da imamo takve zakonodavno - pravosudne mehanizme koji će jamčiti zakonitost i pravnu sigurnost u javnim i privatnim poslovima svih vrsta. Vertikala odgovornosti tu je sasvim jasna.
Utoliko je dosljedna provedba pravosudne reforme jedna od bitnih zadaća, ne toliko kao uvjet koji nam postavlja Europska unija, nego prije svega zbog nas samih. Cilj reforme ima biti postizanje što većeg povjerenja građana u poštenje i pravednost sudbene vlasti, a samim tim i vlasti uopće.
Druga važna pretpostavka je decentralizacija. Država nije samo u Zagrebu, nego je država sadržana i u bilo kojoj drugoj jedinici gradske, općinske ili županijske vlasti. Decentralizacija nije samo stvar fiskalne politike nego ujedno traži veću političku odgovornost mjesnih, općinskih i županijskih vlasti za razvoj svojih sredina. Ti ciljevi traže veću demokratsku kulturu i odgovornost političkih stranaka kao i angažiranost građana u nevladinom sektoru, odnosno preuzimanje odgovornosti za razvoj vlastitih životnih sredina.
Želim istaknuti još jedno: veliku važnost što je ova Županija ima kao granično područje s Bosnom i Hercegovinom. Mislim na neka pitanja kao što su Pelješki most i luka Ploče, ali još više na ukupne mogućnosti suradnje u korist obostranog razvoja. I sada ponavljam: Hrvatska ima suvereno pravo izgraditi Pelješki most i ima pravo izgraditi takvu cestu koja će odgovoriti našim unutranjim i međunarodnim prometnim potrebama.
Jednako tako, luka Ploče ostaje hrvatska luka jer drukčije i ne može biti, ali je također jasno da je ona u velikoj mjeri važna za gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine. U vezi s tim potrebno je s našim partnerima iz susjedne države  nastojati postići dogovor koji će omogućiti suradnju na obostranu korist, uz zaštitu naših nacionalnih interesa.
Dopustite mi na kraju zahvaliti na vašoj odluci da me proglasite počasnim građaninom Dubrovačko - neretvanske županije. To prije svega shvaćam kao priznanje svojim nastojanjima da potičem ravnomjeran razvoj svih hrvatskih krajeva, da se zauzimam za transparentnost političkih i javnih poslova, razvoj demokracije i javnu odgovornost, da ohrabrujem kreativnost i poduzetnost kako bismo hrabro zakoračili u svijet uz bok razvijenih naroda i zemalja.
Hvala!