Govor predsjednika Mesića na otvaranju Zida boli na Mirogoju

Poštovani članovi obitelji poginulih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, članovi obitelji civilnih stradalnika Domovinskog rata, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, cijenjeni gosti,
Svi danas okupljeni ovdje na Mirogoju u prigodi otvaranja Spomen parka i spomenika «Glas hrvatske žrtve- zid boli» došli smo izraziti zahvalnost svima onima koji su svoje živote položili za slobodu domovine. A da današnji dan i izrečena zahvalnost ne budu pamćene samo po izgovorenim riječima pobrinuli su se autori i inicijatori izgradnje ovog Spomen parka i spomen obilježja.
I zato, ubuduće, neka ovaj Spomen park i ovo spomen obilježje na sebe preuzmu sve isplakane suze, tugu i bol, ali i snagu i ponos Vas, članova obitelji poginulih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja i civila. Vas koji ste još 26. rujna 1993 godine imali snage noseći cigle iz črnomerečke ciglane i gradeći «Zid» na uglu Selske i Ilice pokazati svijetu što je to istina o Domovinskom ratu. Istina koju mnogi u svijetu tada nisu prepoznavali. Ispisujući imena svojih najmilijih jasno ste izrekli : «Pogledajte, ovo su žrtve, ovo su imena naših najmilijih, o njihovoj sudbini ne znamo ništa. Tražimo vašu pomoć da zločini prestanu, da se naši najmiliji pronađu, čujte naš glas». U osobitost Zida boli tada je bio ugrađen i osjećaj nepovjerenja koji je vladao između međunarodnih snaga na teritoriju RH i civila.
I dok sami zidovi svojim postojanjem u pravilu služe kao razgraničenja između dviju strana, sprečavajući njihov doticaj, u ovaj naš «Zid boli» bile su ugrađene i nade svih nas da će se neki od naših branitelja vratiti i da će se tako njegova veličina barem naizgled smanjiti. Sagledavajući sve to, jedinstvenost «Zida boli» je neprikosnovena. I zato danas s ovog mjesta još jednom treba odati priznanje i zahvalnost onima koji su osmislili Zid boli. Bio je to u ratnim okolnostima još jedan, hvale vrijedan oblik borbe za slobodu. Ali iako je «Zid boli» «su-živio» sa svima nama punih 12 godina nužno je došlo vrijeme da se on sam, ali i imena upisana na njemu sačuvaju od uništavanja i nestajanja. Spomenik koji je nastao u jednom vremenu bilo je nužno sačuvati za budućnost.
I zato smo danas ovdje. Zbog budućnosti. Neka ovo spomen obilježje s dijelovima «Zida boli» postane mjesto na kojem ćemo se s dužnim poštovanjem prisjetiti svih hrvatskih branitelja i civila čija imena su ovdje ispisana. Neka to bude mjesto paljenja svijeća, molitvi ali i našeg zajedničkog sjećanja na sve njih. To je najmanje što smo za njihovu žrtvu mogli učiniti, nastojati ih oteti zaboravu i njihova imena trajno upisati u povijest jednog naroda. Neka ime je vječna slava i hvala!