Poštovane dame i gospodo,

Imam izuzetno zadovoljstvo, obratiti vam se sa nekoliko riječi i iznijeti vlastite poglede na sadašnji trenutak hrvatskog gospodarstva na početku Osmog savjetovanja pod nazivom "Gospodarska politika Hrvatske - što i kako u 2001. godini?". To pitanje upućujete znanstvenoj i stručnoj javnosti, ali i našim nosiocima vlasti i odgovornim kreatorima ekonomske politike, s kojima ćete raspravljati. Vidi se iz predložene strukture i sadržaja vašeg savjetovanja, da ćete raspravljati o mogućnostima razvitka i ocjeni stanja gospodarstva, ali i o koncepciji i sustavu gospodarskih odnosa; da ćete raspravljati o našim mitovima, koji su trebali zamijeniti realnu sliku gospodarske stvarnosti. Dobro ste uočili potrebu komparativnog sagledavanja razvojnog momenta, čime želite utvrditi efikasnost do sada prijeđenog puta. Bez usporedbe našeg realnog stanja sa drugim tranzicijskim i razvijenim zemljama, ne možemo znati kote realnog stanja. Ako ne znamo te kote, ne možemo utvrditi niti realne ciljeve razvoja. Ako se kolebamo oko ciljeva, onda smo nesigurni i u utvrđivanju funkcije temeljnih podsistema cjeline gospodarskog sustava. Prije svega, tu je važan monetarni i fiskalni sustav, bankarski sustav i proračunska politika te sistem i politika međunarodnih ekonomskih odnosa. Bez dobrog poznavanja funkcioniranja tih sustava, bez omeđivanja njihovih mogućnosti u prilikama globalizacije financijskih sistema i europskih integracija tržišta robe i usluga, teško ćemo biti u stanju utvrditi instrumente i mjere ekonomske politike kojom želimo ostvariti postavljene razvojne ciljeve. Podsjećam vas na nedavne, kako rekoste, mitove o "hrvatskom gospodarskom čudu" i o neprihvaćanju činjenice da je naše gospodarsko i socijalno stanje recesijsko i depresijsko. Sjetite se teza da se nalazimo u prosperitetu, da će privatizacija i sveopća liberalizacija i deregulacija sama po sebi riješiti razvojne probleme, a osobito dinamiku rasta proizvodnje i zapošljavanja.

Takva interpretacija stanja nije tražila aktivnu ulogu ekonomske politike, ali je ostvarila prostor nerealnim apetitima u privatizaciji, koja se reducirala na puku preraspodjelu nacionalne imovine, prečesto puta samo "podobnima", a u osnovi nesposobnim novim vlasnicima. Monetarni, bankarski i vanjsko trgovinski segment gospodarskog sustava svojom politikom su pripomagali ostvarenju tog kvazi - cilja. Očekivanja naroda da će novom državom, te prijelazom iz socijalističkog gospodarskog sustava u moderni tržišni sustav sa privatnim vlasništvom, unaprijediti svoje blagostanje, ostala su, nažalost, neispunjena. Izostalo je ostvarenje obećane i u Ustav upisane socijalno-tržišne privrede. Umjesto blagostanja i pune zaposlenosti rezultati primjenjene ekonomske politike reducirani su na tzv. stabilnost cijena i valutnog tečaja. Nije se uzimao u obzir rast nezaposlenosti i pojava svakovrsnih deficita, od platno-bilančnog do proračunskog deficita. Politika restrukturiranja reducirala se, pak, na smanjenje zaposlenosti, a time i na smanjenje uloge malih i srednjih poduzeća, koja su trebala biti jedan od motora razvoja industrije i drugih proizvodnih djelatnosti u ukupnom gospodarstvu zemlje. U sadržaju vašeg savjetovanja, sa zadovoljstvom sam uočio da upravo ta pitanja naglašavate i da ćete se njima baviti.

S obzirom na sve to, meni kao političaru, izgleda kao da se cijeli realni gospodarski sustav trebao prilagoditi, tj. reducirati na mjeru usko shvaćenog pojma ravnoteže i stabilnosti, bez obzira na društvene troškove takvog prilagođavanja. Realno je, valjda, očekivati da proračunska ravoteža i monetarna stabilnost - zajedno sa cjelinom strukturnih reformi - služi ubrzanju razvoja i zaposlenosti. Svjestan sam činjenice da svi procesi, pa tako i ekonomski, traže svoje vrijeme da bi dali očekivane rezultate. Svjestan sam da se to mora uvažiti! Naši procesi predugo traju, pa predugo dominira nezaposlenost, siromaštvo, male mirovine i plaće s niskom kupovnom moći.

Brojnost stečajeva pokazuje da imamo duboku recesiju i slabu efikasnost privatizacijskih i sanacijskih procesa te institucija koje se time bave. O svemu tome se govori u vašim referatima. Govorite o krizi poduzeća, o problemima poduzetnika u današnjim uvjetima. Sve su to pitanja koja su u desetgodišnjem razdoblju trebala biti znatno efikasnije riješena. Građani koji sve to trpe dali su svoj sud o tome na prošlim izborima. Oni traže promjene, oni traže očekivane rezultate.

U pravcu ispunjenja tih očekivanja u političkoj sferi nismo učinili malo:

- međunarodna zajednica prihvatila je i shvatila te promjene kao zaokret kojim smo došli na put demokracije;

- Europa i SAD ubrzano otvaraju svoja tržišta našim izvoznicima, ali zauzvrat i mi otvaramo svoja vrata; to će znatno unaprijediti naše razvojne šanse, ali i pojačati konkurenciju;

- Hrvatska je praktično izišla iz vanjskopolitičke izolacije, imali smo zbog toga i odličnu turističku sezonu.

Rekao bih, politička sfera našeg društvenog života je napredovala i ima rezultata od siječanjskih promjena do danas, iako još uvijek na unutarnjem planu dosta toga se mora učiniti. Izglasavanje promjena Ustava u tome će pomoći. Kao dodatni primjer uspjeha spomenut ću Zagrebački skup ovog mjeseca, koji je vrlo važan u procesima demokratizacije i drugih država naše regije. Drugima će to, kao i nama, značiti podršku promjenama u pravcu demokracije. Nama to znači nešto više, nama to znači i priznanje za već dosada učinjeno.

Vidite, povezano s tim, izgleda mi da se politički i demokratski procesi u nas brzo usklađuju sa europskim mjerilima i normama. Slično tome razna mjerila i indeksi koji pokazuju razinu dosegnutih institucionalnih reformi u nas, iako su nešto ispod ostalih naprednijih tranzicijskih zemalja, ipak pokazuju da nismo daleko od njih. To se vidi iz vaših referata. Postignuti ekonomski rezultati, međutim, pokazuju da smo znatno ispod tih zemalja. Izgleda mi, kao da slabo koristimo otvorene nam prostore u sferi politike i gospodarskog sustava za ubrzanje rasta proizvodnje i zaposlenosti. Zbog toga, meni se nameće pitanje efikasnosti naše ekonomske politike, osobito u podsistemu monetarno-bankarskom, platno-bilančnom te u nekim politikama vezanih za deficite u našoj javnoj potrošnji. Ja mislim, da su to krupna pitanja koja moraju biti ozbiljno razmatrana. Ja to postavljam sa gledišta društvenog izbora, koji se svodi na neprihvatljivost predugog čekanja na razultate sadašnje ekonomske politike. Taj pomak od starta politike do ostvarenja rezultata je postao kritičan, on je predug. Naglašavam, da je to stvar moje političke ocjene, koja je zasnovana na traženim promjenama našeg izbornog tijela. Prema tome, teško će me netko uvjeriti da se već sedmogodišnjom provedbom jedne iste politike mogu postići bitno bolji rezultati u budućnosti od dosadašnjih s kojima nismo zadovoljni. Uz to poneki smatraju da je dosadašnja politika u najvažnijem, monetarno kreditnom segmentu, bila optimalna. Doduše, nekih izmjena u toj politici danas već ima, ali osnovna orijentacija je ista. S obzirom da je moja opcija proizvodnja i rast zaposlenosti, očigledno je, da je potrebno mijenjati politiku kojom se to nije moglo dosada ostvariti. Prema tome, bit će nužno učiniti preinake i prilagodbe. To je moja politička opcija, ostalo je stvar ekonomske struke. Dosadašnji je model ekonomske politike dao rezultate koji su po političkim i socijalnim kriterijima slabi.

Zbog toga se nameće potreba zaokreta u toj politici koji će biti suglasan našem društveno-političkom izboru. Ta veza društveno političkog izbora i ekonomske politike postoji u svakom gospodarskom i politčkom sustavu. Malo bih karikirao, kad bi se mogla izvesti visoka stopa rasta proizvodnje i zaposlenosti i kad bi se to moglo dosegnuti u društveno prihvatljivom roku uz još jaču apreciaciju naše nacionalne valute, uz još veći odlazak nacionalne štednje u inozemstvo, i uz još veći izvoz drva umjesto proizvoda od drva, uz još veću inflaciju od dosegnute, onda bi "struka" to tako trebala činiti. Mi političari bismo to prihvatili. Nama je bitno ostvarenje ciljeva koje smo obećali hrvatskom narodu u prihvatljivom roku.

Eto, namjerno sam izoštrio i pojednostavnio svoje izlaganje, ali s jasnom namjerom da to shvatite kao potporu Vašem radu, kao pridavanje važnosti vašem savjetovanju. Da to shvatite kao element demokratskih promjena u kojima stručnjaci i znanstvenici imaju najvažnije mjesto. Bez vas mi ne možemo obaviti svoje zadatke. S obzirom na to, dame i gospodo, želim vam uspješno savjetovanje, te da doprinesete utvrđivanju naše nove ekonomske politike i time pomognete hrvatskoj Vladi, našoj monetarnoj vlasti (HNB) i nadasve našim poduzenicima i managerima, sa krajnjom svrhom dostizanja pune zaposlenosti i dostojnog standarda naših građana.