Gospodo predsjednici,
dragi kolege i prijatelji,
gospođe i gospodo,

Raspravljati danas, o tome kako se suprotstaviti organiziranom kriminalu i međunarodnom terorizmu, i kako umanjiti njihove posljedice na naše građane i države – izazovan je, važan, ali i krajnje odgovoran zadatak. Zbog toga pozdravljam ideju i napore organizatora da se održi ovaj sastanak na kojem ćemo ne samo raspraviti ove važne teme, nego i dogovoriti načela našeg budućeg, zajedničkog djelovanja. Mi predsjednici zemalja jugoistoka Europe do sada smo ostvarili dobru međusobnu komunikaciju raspravljajuću o brojnim pitanjima od našeg zajedničkog interesa. Uvjeren sam da ćemo i o ovim važnim pitanjima za europsku budućnost naših zemlja postići visoki stupanj suglasnosti. Od nas to očekuju ne samo naši građani, nego i europski partneri u Europskoj uniji i NATO-u. Govoriti o opasnostima koje uzrokuju organizirani kriminal i međunarodni terorizam na nacionalnoj i regionalnoj razini, nije moguće a da se ne spomene i širi kontekst. Poznato je da se u većini demokratskih zemalja sve više afirmira širi koncept sigurnosti koji sadrži gospodarske, političke, socijalne, humanitarne, ekološke, vojne i druge dimenzije. Važno mjesto u tom konceptu zauzima i područje zaštite ljudskih prava i sloboda, demokracije i vladavine prava. Države i međunarodne sigurnosne organizacije u posljednje vrijeme se intenzivno prilagođavaju za postizanje sigurnosti u novim, globaliziranim uvjetima. Unatoč tome, suvremena ugrožavanja, posebno globalni terorizam, već duže vrijeme ubiru sve brojnije žrtve. Ova ugrožavanja pogađaju svakog čovjeka na svakom mjestu, bez obzira na njegova nastojanja da ih izbjegne i bez obzira osjećao on to ili ne. Jedan od problema u percepciji globalnih ugrožavanja jest taj što mnogi ljudi nisu svjesni težine ugrožavanja a često ni same činjenice da su ugroženi. Još je veći problem što su toga nedovoljno svjesni i oni koji, s obzirom na ukupnu političku, ekonomsku, vojnu i drugu moć, mogu najviše pridonijeti u otklanjanju globalnih ugrožavanja. Premještanje ugrožavanja iz vojne sfere i u odnosu na državu, prema nevojnim ugrožavanjima i građanima, prisutno je u sve većem broju zemalja i svjetskih regija. Polazeći od toga, smanjuje se opasnost od izbijanja oružanih sukoba, ali narastaju opasnosti poput organiziranog kriminala, ilegalnih migracija, droge, globalnog terorizma i proliferacije oružja za masovno uništavanje. Kao pojava koja podriva sigurnost i stabilnost, ne samo ljudi, nego u velikom broju slučajeva i sigurnost državnih institucija, organizirani kriminal je posebno posljednjih godina povećao svoje razmjere i u našoj regiji. Ta činjenica stavlja nas u sve teži položaj i dovodi do situacije da od kriminala sve teže štitimo naša društva i građane. Brojni su razlozi zašto je to tako! Dopustite mi da ukažem samo na neke od njih. Prvo, slabost institucija, a naročito nepripremljenost, neefikasnost i nedovoljna motiviranost sudova i policije, čini granice propustljivim i obećava perspektivu nekažnjenosti za sve brojnije kriminalne organizacije. Drugo, korupcija i infliltracija u državne institucije ekonomski moćnih kriminalnih grupa, razara efikasnost i kredibilitet države. Uz taj opasni krug organiziranog kriminala vrlo često se veže i pojam pranja novca, odnosno stavljanje nezakonito stečenog novca u legalne financijske tokove. Treće, to je siromaštvo. Ekonomski faktor olakšao je prosperitet organiziranog kriminala. Namećući model lakog i brzog uspjeha, kako za pojedince, tako i za društva, stvarajući zavisnost ekonomija manje razvijenih država od nelegalnih prihoda, organizirani kriminal osvaja sve više prostora. Cilj djelovanja kriminalnih organizacija jest prije svega ekonomske prirode, dakle stjecanje velikih količina novca. Pritom se međunarodne kriminalne skupine vrlo često nastoje infiltrirati u sfere lokalne i državne vlasti, pokušavajući ih korumpirati, osiguravajući za uzvrat njihovu „lojalnost“ i nesmetano odvijanje vlastitih kriminalnih aktivnosti. Konačno, treba uzeti i obzir i povoljan geografski položaj naše regije, strateški smještene između Zapada i Istoka, odnosno zemalja koje generiraju različite vrste ugrožavanja, uključujući organizirani kriminal i terorizam. Ne treba zapostaviti ni vlastite generatore ugrožavanja koji tradicionalno postoje u našoj regiji. Posljednjih godina aktualiziralo se pitanje povezanosti organiziranog kriminala i grupa koje ga provode sa terorističkim organizacijama u svijetu gdje nelegalno stečen novac služi u svrhu financiranja terorističkih aktivnosti. Budući da je terorizam globalna opasnost i kriminalne aktivnosti pojedinih grupa sve više imaju regionalni, ali i širi transnacionalni karakter. Zbog toga, pretpostavka za efikasnu borbu protiv međunarodnog organiziranog kriminala jest iznalaženje barem minimuma zajedničkih karakteristika koje odlikuju djela organiziranog kriminala, kako bi institucije (nacionalne, regionalne i globalne) bile u stanju uhvatiti se u koštac sa ovom prijetnjom nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti. Njegovo definiranje i prepoznavanje važno je i zbog raspodjele nadležnosti i ovlasti pojedinih tijela i institucija koje su države i međunarodne organizacije uspostavile radi suzbijanja organiziranog kriminala i borbe protiv globalnog terorizma. Slikovit prikaz međunarodne kriminalne operacije mogli bi prikazati ovako: transnacionalna kriminalna operacija može biti ustanovljena u slučaju gdje, primjerice, narko-banda jedne zemlje može osigurati pristup tržištu druge zemlje podmićujući vlasti treće zemlje da im dopuste tranzit droge, i potom prihod položiti na račun u četvrtoj zemlji. Prethodno spomenuto podmićivanje vlasti jedna je od najopasnijih tendencija organiziranog kriminala koja prodire u samu srž društvene zajednice. Korupcija nije odlika samo „nesređenih“ i nedemokratskih društava ili onih koja se nalaze na putu tranzicije ka demokraciji. Na korupciju nisu imune niti države koje se tradicionalno određuju kao demokratske. Korupcija je, prije svega, usmjerena prema državnim institucijama, a u osnovi se svodi na stjecanje privatnih dobara na štetu javnih interesa društva. To se posebice odnosi na zlouporabu službenog položaja od strane određenih pojedinaca u državnim strukturama u svrhu stjecanja nelegalne zarade. Veći stupanj korumpiranosti državnih institucija, odnosno bolja infiltriranost kriminalnih skupina unutar njih, „osigurava“ i veći opseg ostvarivanja ciljeva organiziranog kriminala. U vremenu u kojem putem masovnih medija svjedočimo svakodnevnim krvoprolićima uzrokovanim djelovanjem raznih terorističkih skupina i organizacija, nužno se postavlja i pitanje povezanosti pojedinih terorističkih organizacija sa međunarodnom mrežom organiziranog kriminala. Prethodno je rečeno kako se kriminalne organizacije često bave i trgovinom vrlo opasnim materijalima, koji bi, kada bi došli u ruke terorista, predstavljali prijetnju sigurnosti nesagledivih razmjera. Međutim, opskrba terorističkih organizacija takvim opasnim materijalima nije jedina poveznica sa međunarodnim kriminalnim grupama. Organizirani kriminal vrlo često služi kao sredstvo osiguravanja materijalne potpore za financiranje terorističkih djelatnosti. Usprkos njihovim različitim motivima (financijska dobit – politički ciljevi), činjenica je da postoji velika isprepletenost između terorističkih organizacija i grupa koje se bave međunarodnim organiziranim kriminalom. Uzroci i raznovrsni poticaji terorizmu u pojedinim državama i u međunarodnoj zajednici mnogobrojni su, različiti, pa i nepoznati. Mora se očekivati da će oni, bilo da su identificirani ili ne, nastaviti djelovati. Osim poboljšanja sigurnosne situacije, što ju je potakla suradnja među državama u traženju i formiranju zajedničkoga i cjelovitog sigurnosnog sustava, postoje još uvijek određeni izvori nestabilnosti i opasnosti u mnogim svjetskim regijama. Borba protiv globalnog terorizma, danas, predstavljaja veliki izazov za sve sustave nacionalne sigurnosti, pogotovo članica NATO-a i Europske unije u sklopu modeliranja novog sigurnosnog i obrambenog sustava na europskom kontinentu. I sada dolazimo do ključnog pitanja: kako organizirati i uskladiti naše djelovanje s ciljem suzbijanja organiziranog kriminala i globalnog terorizma, jer to je neophodna pretpostavka naše buduće nacionalne i regionalne sigurnosti. Moj je odgovor na to pitanje sljedeći: najprije treba odlučno nastaviti započete reforme na unutarnjem planu usmjerene na usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije, te razvoj sposobnosti obavještajnih i sigurnosnih službi, policije i pravosuđa da otkriju, prate, nadgledaju, osiguraju dokaze i kazneno gone počinitelje organiziranog kriminala i terorističkih aktivnosti. Moramo se složiti i oko toga da naše granice nisu brana za kriminalno i terorističko djelovanje. Zbog toga, naša bolja suradnja u ovim pitanjima na političkoj i stručnoj razini, preduvjet je poboljšanja postojećeg stanja. To nije interes samo naših država, nego i Europe čiji smo dio. Sve veća povezanost i međuovisnost različitih dijelova Europe, uzrokovana procesom globalizacije, omogućila je i organiziranom kriminalu da proširi svoje djelovanje. Odgovor na to može i treba biti naš zajednički, reginalni, ali i europski. Vjerujem da će u tome pomoći i naša zajednička izjava koju ćemo usvojiti na ovom sastanku, i koju u potpunosti podržavam. U zaključku rekao bih još samo to, da mi je osobito drago što sam s vama mogao podijeliti ova svoja razmišljanja kao predsjednik zemlje koja se suočava s organiziranim kriminalom kao ozbiljnim problemom. Svjesni smo značenja te činjenice ne samo za nas, nego i za regiju, a svjesni smo i odgovornosti što je u tome kontekstu preuzimamo. Ja vjerujem u mogućnost zajedničke uspješne borbe protiv organiziranog kriminala i međunarodnog terorizma, i siguran sam da će Republika Hrvatska u tim nastojanjima dati svoj puni doprinos.