Vaša ekselencijo, poštovani gospodine Predsjedniče,
uvaženi prijatelji iz Arapske Republike Egipta,
cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,

Iznimno mi je zadovoljstvo što još jednom mogu ponoviti riječi srdačne dobrodošlice Vama, gospodine Predsjedniče i Vašemu izaslanstvu, ali ujedno i što mogu izraziti puno zadovoljstvo razgovorima što smo ih malo prije završili. Dugo smo čekali Vaš posjet i drago mi je što je on napokon mogao biti realiziran.
Bliski istok je, pogotovo u današnjem globaliziranom i međupovezanom svijetu, nama vrlo blizu i naravno da smo itekako zainteresirani za sve što se u toj regiji zbiva, a pogotovo za to kako napreduje mirovni proces koji bi trebao nakon dugih desetljeća otvorenih sukoba i tinjajuće krize, dovesti do trajnog i pravednog mira.
Nema boljega sugovornika od kojega bismo to mogli saznati, nego što ste to Vi.
Pamtim dobro naš prvi susret u Aleksandriji prigodom otvaranja nove aleksandrijske biblioteke. Urezale su mi se u sjećanje Vaše analize kako stanja na Bliskome istoku, tako i zbivanja u vezi s Irakom. U svemu ste bili potpuno u pravu, a sa zadovoljstvom mogu konstatirati da su se naša gledišta o svim razmatranim pitanjima podudarala tada, kao i prilikom današnjih razgovora.
O značenju Egipta na Bliskoistočnoj sceni, ali i u širim, globalnim, razmjerima najbolje govori često citirana izreka kako bez Egipta nema ni rata, ni mira na Bliskome istoku.
Tome se nema što dodati.
Republika Hrvatska čvrsto podupire mirovni proces zasnovan na konceptu dviju država, smatrajući kako se rješenje može naći samo na osnovi jamčenja Izraelu egzistencije u miru i sigurnosti, a Palestincima – prava na vlastitu državu. Naravno, da prigodom konkretiziranja takvoga rješenja treba uzeti u obzir i realitete stvorene proteklih desetljeća i posve je jasno da se do rješenja neće doći ukoliko obje strane, ponavljam: obje strane ne pokažu spremnost na kompromise.
Kompromisi su ponekada bolni, ali jednako tako i neizbježni. Ukoliko je stranama koje pregovaraju doista stalo do krajnjega cilja, a to je mir koji će omogućiti razvoj i napredak, onda će biti moguće formirati i političku volju, nužnu da bi se do kompromisa došlo; ma kako teškim se to moglo činiti.
O tome da bi mir na Bliskome istoku izmakao tlo pod nogama međunarodnome terorizmu, neću ni govoriti. To je samo po sebi jasno. U tome kontekstu upozoravam na posebnu odgovornost svih država u regiji koje odgovornim ponašanjem mogu dati nemjerljiv doprinos izgrađivanju mira i suzbijanju terorizma kojega se ne može, niti će ga se ikada moći neutralizirati isključivo vojnim akcijama.
Što se naših bilateralnih odnosa tiče, oni su dobri, ali daleko od onoga kakvi mi mogli, a i morali biti. Mi smo daleko intenzivnije surađivali na mnogim poljima u vrijeme dok je Hrvatske bila federalna jedinica jugoslavenske federacije, no što to činimo sada. Nema nikakvoga razloga za to. Drago mi je što je egipatska strana izrazila spremnost na intenziviranje gospodarske suradnje, sutra će o tome biti vođeni i konkretni razgovori, a na našim je gospodarstvenicima da iskoriste šansu što im se pruža.
Mi trebamo nastaviti i ojačati i suradnju na području multilaterale, u prvome redu u Ujedinjenim narodima, pri čemu je – vjerujem – interes i Hrvatske, i Egipta da se nastavi i okonča proces reforme Svjetske organizacije, kako bi se prilagodila današnjem vremenu i izazovima što stoje pred njome u okolnostima bitno drugačijima od onih u kojima je stvorena.
Žao mi je, gospodine Predsjedniče, što je Vaš posjet Republici Hrvatskoj tako kratak, ali – ponavljam još jednom – vrlo nam je drago što ste došli. Podižem ovu čašu:
- za predsjednika Arapske Republike Egipta, njegovo dobro zdravlje i dalje uspjehe u odgovornome poslu što ga vrhunski obavlja već dugi niz godina, - za što brži razvoj, u miru i stabilnosti, prijateljskog Egipta i svih njegovih građana,
- za napredak i jačanje hrvatsko-egipatskih odnosa na svim područjima,
- te, napokon, za mir, stabilnost i sigurnost kako na Bliskome istoku, tako i u cijelome svijetu.

Živjeli!