Cijenjeni predstavnici medijske scene u Hrvatskoj,
gospodine predsjedniče Hrvatskog novinarskog društva,
vlasnici medija i novinari,
gospođe i gospodo,

Kao i proteklih godina, susrećemo se još jednom na početku Nove godine i, upravo kao i svih ovih proteklih godina, želim vam u godini u koju smo zakoračili mnogo sreće i profesionalnoga uspjeha. Sreća će nam trebati svima, jer godina koja počinje neće biti laka.
No, bilo bi opasno, pa čak i više od toga – bilo bi neodgovorno pouzdati se samo u sreću. Imat ćemo sreću – ako se to tako može nazvati - budemo li upregnuli sve svoje sposobnosti, svu svoju pamet, budemo li raščistili sa svime što u našemu društvu ne valja, budemo li bez oklijevanja i čvrsto i odlučno nastavili kursom kojega smo trasirali prije deset godina.
Istina je, išli smo tim putem ponekada brže, ponekada sporije. Bilo je otpora, ima ih i danas, ponekada slabih i zanemarivih, a ponekada jačih, pa i zabrinjavajućih, ali – ostali smo na putu kojim smo krenuli.
I imali smo na tome putu uspjeha. A vi ste taj put pratili.
Pratili ste i mene, kao predsjednika Republike Hrvatske. Naš je uzajamni odnos bio odnos u kojemu se vama u nekim prilikama nije sviđalo ono što sam ja radio i govorio, a meni se pak nije sviđalo ono što ste vi pisali i kako ste pisali.
No, taj je odnos bio čvrst, jer vi ste trebali mene, a ja sam trebao vas.
Vi ste trebali mene, jer sam bio izvor vijesti, a ja vas - jer sam preko vas plasirao, ili pokušavao plasirati svoje poruke u javnost.
Za neke medije ja sam, na žalost, ipak bio više-manje tek netko tko proizvodi vijesti, a ne čovjek koji po Ustavu predstavlja Hrvatsku u zemlji i svijetu, nerijetko zanimalo ih je više što je bilo na jelovniku večere prigodom državnoga posjeta, nego rezultati razgovora vođenih tijekom toga posjeta.
Ili bi se dolazak vodećih državnika suvremenoga svijeta iskoristio kako bi se naširoko izvještavalo o gužvama u prometu, a zanemarila bi se činjenica da je dolazak tih državnika nesporna potvrda uspješnosti hrvatske vanjske politike.
Da se razumijemo: najmanje zamjeram novinarima, oni su radili ono što im je naredio onaj tko ih plaća. Zamjeram, međutim, itekako vlasnicima, koji su se poveli isključivo za interesom profita, zanemarujući pri tome javni interes, a osobito zamjeram medijima koji su po svome karakteru javni, a prihvatili su pri tome zakone žutila što zabrinjavajuće dominira našim medijskim prostorom.
Na diktat vlasnika, zainteresiranih samo za profit, diktat koji se ukazuje kao ozbiljna zapreka na putu prema istinskim medijskim slobodama, upozoravao sam još prije nekoliko godina. Tada su me neki između vas kritizirali, optužujući me da se miješam u novinarstvo. Sada, međutim iste primjedbe čujem upravo iz novinarskih redova.
I drago mi je što je tako, ne zbog toga što mogu reći: eto vidite, bio sam u pravu, nego zato što su sada veće šanse da se nešto promijeni.
A promjene su nužno potrebne. Vi, mediji, vi ste posrednik između političke, javne, gospodarske, kulturne i da dalje ne nabrajam - scene i građana. Od vas građani saznaju što se događa, ili zbog vas ne saznaju. A kada dođemo do toga da u skladu s demokratskim pravilima treba donijeti odluku, kada dođemo do izbora poput ovih koje smo imali prije nekoliko dana, onda se postavlja pitanje: znaju li građani sve što je potrebno, da bi odluku, objektivnu i pravilnu, mogli donijeti?
Sve to govorim zato da bih i ovom prilikom, prigodom našega oproštajnoga susreta, ponovio poziv da se pridržavate pravila profesionalne etike, da vratite u našemu novinarstvu „pravo građanstva“ nekim nekada nedodirljivim pravilima.
Na primjer – da svaku informaciju prije objavljivanja valja provjeriti; na primjer - da u svakoj stvari kada se dobije stanovište jedne strane, valja čuti i drugu. Na primjer – da treba razlikovati informaciju koja je relevantna za lokalnu sredinu od one koja je važna za cijelu državu i da jednu i drugu u skladu s time valja tretirati.
Na primjer: da informacija mora biti cjelovita, objektivna i pravovremena i da informaciju nikada ne treba miješati s komentarom, nego da komentar valja graditi na informaciji.
Naša zemlja, usuđujem se reći, prolazi kroz kritično razdoblje. Na pragu smo Evropske unije, ozbiljno smo ušli u borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala – u čemu su mediji, to želim naglasiti, odigrali iznimno važnu ulogu.
Deset godina trasirali smo put koji nam je otvorio vrata svijeta, ali je i svijetu otvorio vrata Hrvatske. Na vama je da spoznaju o tome prenesete našim građanima – ne zato, što su to senzacije, nego zato što su to stvari o kojima ovisi naša budućnost, a u krajnjoj liniji i vaša budućnost.
Kao Predsjednik uvijek sam bio otvoren i dostupan medijima. U tome se ništa neće promijeniti ni onoga dana kada postanem doživotni bivši predsjednik. Dakle, veselim se nastavku naših susreta i želim vam još jednom sve najbolje.

Sretna vam Nova godina 2010.!