20.01.2003. - Zagreb

Govor predsjednika Mesića na prijemu za medije

Gospođe i gospodo novinari i predstavnici medijskih kuća,
Izuzetno mi je zadovoljstvo pozdraviti vas te vam zaželjeti sreću i uspjeh u profesionalnom i osobnom životu u godini koja je pred nama.
U ovoj godini, u kojoj će se svakim danom sve više zahuktavati predizborna kampanja, medijima i onima koji u njima rade pruža se jedinstvena šansa da pokažu svoju profesionalnost i objektivnost. Vjerujem da ćete tu šansu znati i htjeti iskoristiti.
Vi, novinari, trebali biste, više od svih ostalih, biti svjesni utjecaja i snage napisane odnosno izgovorene riječi. Upravo vi - trebali biste znati koliku golemu korist može donijeti cjelovita, pravodobna i istinita informacija, a kakvom neizmjernom i dugoročnom štetom može rezultirati manipuliranje informacijama, odnosno medijima. Vjerujem da ćete odgovoriti zahtjevima svoje profesije i profesionalne etike, ne zaboravljajući da vi postojite zbog onih koji su, da tako kažem, vaši potrošači, a da oni s pravom od vas očekuju samo jedno - istinu!
Dakako, svi smo mi svjesni nesavršenosti društva i okoline u kojoj živimo, ne samo u Hrvatskoj nego i globalno. No, ako smo toga svjesni, to znači da smo svjesni i potrebe mijenjanja takvog stanja. I u tome mediji imaju svoje mjesto. S jedne strane i oni se moraju mijenjati, ali s druge strane i u isto vrijeme, oni su moćno oružje u borbi za mijenjanje stanja u cijelom društvu.
Pišite otvoreno i izvještavajte na vrijeme i istinito. Što je najvažnije - ne prešućujte ništa, što je od interesa. Pri tome, naravno, ja znam, kao što i vi znate, da se pojam “interes” definira različito, ovisno o mediju u kojem radite i o njegovu profilu. No, nema medija, a ne bi smjelo biti ni vlasnika medija, koji bi tražio, koji bi smio tražiti, da se laže ili da se činjenice prešućuju. Upravo se tu od vas traži odgovornost, a nerijetko i hrabrost. Siguran sam da od tih izazova nećete bježati.
Hrvatska se uskoro sprema podnijeti službenu kandidaturu za clanstvo u Europskoj uniji. No, ne smijemo nikada zaboraviti, da nije dovoljno obećati, da nije dovoljno preuzeti obveze, nego da te obveze valja i ispunjavati. Pratite naše napore da se što prije priključimo euro-atlantskim integracijama, izvještavajte o uspjesima na tom putu, ali i o zastojima - ako ih bude, kao i o razlozima za njih. Ujedinjena Europa je naša sudbina. Vi možete pomoći da naši građani shvate kakve će koristi Hrvatska imati od ulaska u Europsku uniju, ali i što sve moramo mi sami učiniti, da bismo taj ulazak ostvarili.
Ne moram vas podsjećati da se dio obveza koje smo preuzeli odnosi i na medijsku scenu.
Umjesto vlastitog zaključka, poslužit ću se na kraju riječima jednog vašeg kolege. On, doduše, govori o televiziji, ali njegove su riječi primjenjive i na stanje u drugim medijima.
Citiram: “Simptomatično je, što ćete u svakom našem studiju naći izvrsnih ljudi, fanatika zanata, odličnih poznavalaca medija, ali - iz ovih ili onih razloga - nemoćnih da djeluju u skladu sa svojim talentom, svojim znanjem i svojom strašću. Neodstaje, zapravo, šire utemeljena svijest, ili, ako hoćete, institucionalizirana samosvijest medija koja bi apsorbirala tu kreativnu energiju kojom nesumnjivo raspolaže. To je više stvar pameti nego politike, kako neki misle. Svakoj politici odgovara dobra televizija, ali rijetko koje društvo uspijeva, ako ikoje uspijeva, angažirati najbolje duhove na poslu realizacije vlastite politike. Poslušnost mediokriteta, makar i mutava, privlači politiku kao njeno vlastito prokletstvo koje je toliko puta banaliziralo njezine ciljeve. Televizija danas, više nego jučer, pokazuje samilost spram mediokriteta, ne shvaćajući kako joj poslušni umanjuju slušanost.”
Ponavljam, vaš je kolega govorio o televiziji, ali ako riječ “televizija” zamijenite riječima “radio” ili “novine”, konstatacije jednako stoje. I da vam otkrijem tko je to rekao i, što je još važnije, kada.
Riječi koje sam citirao, napisao je Veselko Tenžera prije 21 godinu. 13. veljače 1982.
Ima li boljeg razloga da vam još jednom poželim sretnu i uspješnu Novu godinu, u uvjerenju da imate i snage i volje sudjelovati u nužnim i nezaobilaznim promjenama u našem društvu, kako bismo, svi zajedno, otišli korak dalje od onoga što smo naslijedili, da se s problemima o kojima mi govorimo danas, ne bi morali baviti i naši unuci.
Hvala!