Poštovani predsjedniče Prvanov,
Uvaženi predsjednici iz jugoistočne Europe,
Cijenjeni najviši predstavnici UNESCO-a i Vijeća Europe,
Gospođe i gospodo

Dozvolite najprije da izrazim zadovoljstvo našim sve češćim susretima u okviru država jugoistočne Europe. Osobito mi je drago da se više ne susrećemo samo poticani «izvana», već i na temelju vlastitih regionalnih inicijativa. Smatram važnim da smo se danas okupili vođeni temom koja povezuje našu prošlost i zajedničku budućnost.
Svjedoci smo ostvarenja ne samo povijesnog, nego milenijskog projekta – a to je ujedinjenja Europa. Europa u kojoj se neće vrednovati dužina međusobnih granica, nego suradnja preko granica. Europa u kojoj se ne treba bojati većinskog naroda. Europa u kojoj se ne gube, već povezuju različitosti. Mislim da je i ovo izuzetna prilika, da ne budemo tek pasivni svjedoci, nego i sudionici tog projekta.
Drago mi je da se time možemo baviti u potpuno drugačijoj atmosferi nego što je povijest ove regije do sada zabilježila. Jer uvijek kada su se spominjale različitost, na ovim se prostorima širila netolerantnost. Umjesto dijaloga, širila se mržnja. Razgovori o kulturi, jeziku i identitetu često su bili tek predigra događajima koji su ispisali neke od tamnijih stranica naše povijesti.
Zato pozdravljam inicijativu našeg domaćina, podršku UNESCO-a i Vijeća Europe, odaziv predsjednika ove regije, suradnju i doprinos eksperata svih država jugoistočne Europe. Siguran sam da smo se okupili vođeni idejom suradnje, razumijevanja i poštivanja.
Smatram da mi predsjednici država jugoistočne Europe, a posebno oni iz zemalja, koje još nisu zakoračile u punopravno članstvo, moramo imati hrabrost sagledati pogreške prošlosti da ih ne bi ostavili budućim generacijama.. Smatram da sukob na ovim prostorima nije bio sukob kultura niti civilizacija – kao što su mnogi htjeli tumačiti . Bio je to sukob politika isključivosti, netolerancije, politika koje vode jedino u izolaciju. Mislim da toga moramo biti svi svjesni, i u ovoj regiji, i u cjelokupnim međunarodnim odnosima.
Upravo je stoga projekt kulturnih koridora od iznimnog značaja. Kulturno nasljeđe, materijalno i nematerijalno, zajedničko je bogatstvo čovječanstva. No, budući da je kulturna baština jedan je od ključnih elemenata za definiranje kulturnih identiteta, ona je, nerjetko zloupotrebljavana za gradnju zidova, a ne mostova među kulturama,  nešto na čemu treba graditi interkulturni dijalog, razumijevanje i suradnju.

Svjedoci smo nestajanja brojnih jezika, tradicionalnih kultura i običaja koji su se njegovali generacijama i koji su duboko povezani s pojmom održivosti. Kulturnoj baštini diljem svijeta prijeti propadanje. Ratna razaranja i desetljeća socijalizma ostavila su trag ne samo na hrvatskim spomenicima. Usprkos brizi  struke, "baština bez baštinika", bila je ostavljena, što bi rekao veliki engleski estetičar Ruskin (RASKIN) - da propada u ljepoti. Danas se pak suočavamo s novim izazovima ubrzanog razvoja koji se nerijetko prema naslijeđu odnosi kao prema bilo kojoj drugoj robi.

Stoga je od najveće važnosti mobilizirati međunarodnu solidarnost i suradnju za očuvanje, zaštitu i promicanje kulturnog nasljeđa, kao i donijeti niz mjera na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Projekt kulturnih koridora u Jugoistočnoj Europi zasnovan je na principima razvoja i raznolikosti. On prije svega znači podići svijest i znanje o kulturama Jugoistočne Europe u kontekstu europske integracije, ali i zaštititi i promicati nasljeđe kao izvor ekonomskog razvoja zemalja regije. Kulturni koridori ne predstavljaju statično očuvanje baštine, već pretpostavljaju procese razmjene, otvorenosti, suradnje, ali i obrazovanja u pravcu upoznavanja i razumijevanja drugih kultura.
Iz političkog kuta htio bih još jednom naglasiti važnost manjinskog identiteta, manjinske kulture, manjinskih veza. Jer i u ovoj regiji, i u ujedinjenoj Europi svaki je od nas manjina. Zato bi bilo korisno da upravo ovaj projekt sadrži i što više takvih obilježja.
Bogatstvo raznolikosti posebna je vrijednost hrvatske baštine, te smo upravo stoga zainteresirani za projekt kulturnih koridora u kojima vidimo mogućnost promicanja dijaloga u kojem svaka kultura čuva svoju specifičnost, svoj identitet, izražava svoje raznolikosti, ali i tolerantnost prema drugim kulturama.
Na kraju, smatram da je najbolja podrška ovoj inicijativi naš interes da dalje razvijamo ovu suradnju koju smo započeli prije nekoliko godina u Parizu, nastavili u Ohridu i Tirani, ojačali danas u Varni. Stoga predlažem, da nakon dijaloga civilizacija kojim smo započeli naše susrete, međureligijskog i međukulturnog dijaloga, sljedeći takav forum održimo u Hrvatskoj jer ćemo u tom dijalogu najviše interesa imati mi sami, naši stručnjaci i naša javnost.
Hvala!